STIANOVA ODMAZDA ( ZAVRŠENA)

PROLOG

  "Tako ti Thora, tvrdoglava ženo, pusti dijete da pođe sa mnom u ribarenje."
"Tako ti to zoveš, o moćni Viggo, ribarenje? Ne zaboravi da je moj mač jednako oštar, a ruka vješta, ne dam da ide i točka.
Freyja dušo imaš ti oružje koje me sredi jače od bilo kakvog mača i toga si svjesna divljakušo. Nego zašto držiš Stiana pod suknjom, pa već mu je jedanaest, red je da se čeliči. Hajdemo ga pitati što on želi, mislim da je to najbolje.
"Hmmmm to sam i mislila, a već znaš odgovor. Nego samo da znaš vezat ću te za pramac i otploviti do Valhale i nazad bude li mu zafalila dlaka s glave, ne zvala se ja Freyja!"
- Stiane ostavi tog vuka na miru i spremaj se za pokret!
- Idem, idem, neću da bude gladan, mama će opet zaboraviti na njega, otići će s Tyrom da vježba mačevanje ili će s lukom da love jelene i totalno na sve zaborave.
- Uredu, čekam te kod drakkara, svi su spremni.
Stian je čekao mjesecima da se ukrca s posadom i doživi nešto novo. Život dječaka kojeg sestra pobjeđuje u svim igrama i borbama nije nimalo zabavan. Srce mu je ubrzano kucalo i radovao se tome da će napokon raditi nešto bez nje da izigrava njegovu sjenu. Pomilovao je još jednom svog čudnog druga, podigao malu sjekiru koju mu je otac izradio za jedanaesti rođendan i potrčao ka obali.
- Stiane penji se, "Modri Zmaj" ne može više čekati usidren, more se diže, a moguće je da nas uhvati i oluja.
Očekivao je sve, ali ne I da se dosađuje, otac nije lagao majku da ga vodi u ribarenje. Zima se približavala i njegov otac kao jedan od starješina odlučio je da se moraju opskrbiti ribom.
Njihov najsitniji ratnik Gerik trčao je po sol i pomagao da se riba usoli i složi u veliku burad.
- Stiane vidim da se dosađujem, hajde da te naučimo kako da kopljem uloviš neku veliku ribu. Moj sin neće biti javorova melasa, hajdemo po neku sabljarku ili mladog kita, što kažeš?
Preznojavao se, svi prekaljeni lovci, ratnici koji su cijenili njegova oca, a i strahovali od njegovog mača, strijele ili ljevice pozorno su ga promatrali. Ne smije obmanuti, osjeća da je ovo jedan u nizu testova njegove muškosti.
Krupan za svoje godine, s već razvijenim i jakim rukama, plavih očiju poput neba, bez treptanje je držao pogled prikovan za valove i površinu mora.
Nepogrešivo tijelo velike sabljarke kretalo se pored broda, otac ju je ugledao kada i on, ali nije progovorio ni riječ. Ova riba, ovaj ulov su samo njegov izazov.
Pažljivo je podigao koplje skoro ne dišući, a onda kada je krenula iskočiti iz vode, zamahnuo je svom snagom naciljavši je ravno u oko.
Uskoro je na krmi bila jedna od najvećih riba koje su ulovili, svi su lupali i uzvikivali kao da se spremaju u boj. Viggo je potapšao sina po ramenu i rekao da je vrijeme da se vrate, nebo se zamračilo, a more se pjenilo.

**************************************

- Tyra naciljaj onu vjevericu, ukoliko je ne uspiješ uloviti još nisi spremna biti ratnica.
- Mama neću biti ratarka, ni ribarica kad bi se Odin pojavio i rekao da moram.
- Hajde onda ognjena moja, da te vidimo na djelu.
Potrče obije ka šumi, Freyja je već imala tri vjeverice u vreći, rakuna i lasicu, dok se Tyra sve više nervirala zbog svoje koja joj je uz bok visila prazna. Gubila je nadu da će pokazati majci da je dostojna toga da joj bude uz bok ukoliko se budu morale boriti za svoj dom.
Kapljica znoja joj se kotrljala niz lice, srce joj zaigra kada ugleda veliku bijelu vjevericu, taj ulov bi obradovao majku.
Brzo poput pantere se uzverala na drvo, nalegla luk i ispustila strijelu ka malom bijelom klupku krzna koje je skakutalo. Uz tup udarac palo je na tlo.
- Trebalo ti je vremena, ali ovo je odlično Tyra, idemo kući, uskoro bi se ekipa trebala vratiti s mora.
- Freyaaaaaa ženo evo ti sina, vraćam ga sa svim dlakama, a možda i kojom viška.
- Znači da putovanje za Valhalu mogu odložiti.
- Možeš odložiti sve, i taj pladanj s hranom.
- Pssssttttt Stiane, hajdemo u kućicu za štavljenje.
- Zašto Tyra, pa tek sam stigao, umoran sam, gladan iiii...
Nije stigao završiti rečenicu, jer ga je sestra već povlačila od njihove kolibe.
- Čemu to Tyra, zašto mi uvijek sve pokvariš?
Nećemo se svađati Stiane, poglavica i naša majka žele biti nasamo.
- Zašto?
- To ću ti pojasniti za koju godinu, sad lezi tu i odmaraj, a ja ću da oderem ovu vjevericu i pripremim kožu.
- Viggo otjerao si Tyru svojim riječima!
- Što sad ženo? Tako mi bogova neću ni pred kim kriti kad se poželim svoje ženske, dolazi ovamo.
- Viggo!
- Freyja skidaj se ili ću ja skinuti sve s tebe!
- O moćni ratniče, sve za vas.
Nasmije se grleno i slatko, a onda spusti ruke na kožne vezice.
Freyja polako skine ogrtač, a zatim i sve ostalo sa sebe. Viggo je guta očima kao i onog presudnog jutra prije petnaest godina. Ništa se nije promijenilo, njeno tijelo je vitko i zategnuto od aktivnosti kojima se voli baviti, nije kao većina žena ovog hladnog otoka.
- Ukoliko ne umrem zbog tvojih grudi, neću nikada umrijeti.
- Ti si jedan luđak Viggo, i sve si čudniji.
- Sad ćeš ti da vidiš što je luđak!
Znala je ona što mu radi, ali biti pod njim kada ga ražesti bio je najbolji osjećaj, s tim se nije mogla porediti ni brza plovidba Modrim zmajem, ni žar borbe, pa niti ushit lova.
- Hajde Vikinže moj, pokaži mi kako vodiš ljubav, a ne borbu.
- Oboje je jedan na jedan, ali u tebe ću zariti svoj tvrdi kurac ženo, a ne mač.
Naslonio ju je o veliki čvrsti drveni sto, podigao na njega i smjestio joj se između butina. Zabio se duboko i nasrtao jako, onako kako samo on to može, sa svim blistavim i snažnim mišićima kakve nema niti jedan muškarac u bližoj, a i daljoj okolini. Sve žene su joj zavidjele kada je izabrao baš nju, a da saznaju kakva je zvijer i u krevetu, vjerojatno bi razmišljale kako da je skrate za glavu ili dvije.
- Freyja još, raširi noge još, želim te osjetiti još više.
- Viggo ako nastaviš ovako neće ostati ništa od mene.
- Lažeš divljakušo, vidim ti taj sjaj u oku i drski osmijeh, hoćeš da stanem?
Znao je da je ovim zadirkuje, voljela je ona njegove nasrtaje, uzdisala je i ječala tako da ga je raspaljivala. Da mu ratnici znaju što mu čini žena kada ulazi u nju vjerojatno bi ga se odrekli, ali svejedno, nema mu pomoći.
Podigne je sa stola, okrene naglo leđima od sebe i zareži poput divlje zvijeri.
- Sada mi reci koliko sam lud, a divljakušo!
Od siline kojom je ulazio i izlazio iz nje nije mogla progovoriti, stiskala je njegove butine i susprezala krike, zbog djece koja su bila u kolibici pored.
- Odina mi, nema bolje stvari nego jebati tebe Freyja, prošao sam sve i svašta, ali ovo, ovo s tobom je najbolje i najmoćnije. Tvoje tijelo kao da je za mene stvarano.
- I tvoje za mene Viggo, način na koji me ti ispuniš i dovedeš do vrhunca, nema premca.
- Hoćemo li se malo izgubiti u šumi da damo djeci priliku da se vrate unutra?
- Naše staro mjesto?
- Tko prvi stigne, taj ne mora čistiti ribu, može?
Znala je da će izgubiti, ali igra s njim i utrka rasplamsavale su njenu krv, a Viggi se nanovo budila požuda, a to je jako željela.
Tyra lagano odmakne krzna i uđe u kolibu, uzme zdjelu s jelom i vrati hranu u kazan nad vatrom da ga ugrije za brata.
Osjetila je prepoznatljiv miris, znala je što se događa između njihovih roditelja, ali sama to nije imala zelju iskusiti, bar ne još, i ne s bilo kim.
5 godina kasnije Island 1000 god.
- Viggo što misliš učiniti po pitanju svog nasljednika?
- Što bih to trebao, je li Fergusone, imaš neku primjedbu na njega?
Freyja mu je s kraja prostorije obrvama davala signale, očigledno je da će morati smiriti strasti.
- Pa dobro, da čujem, što je ovog puta učinio.
Uzeo je brodicu bez pitanja, zamijenio pet koža za neke drangulije i ostavio tri bijesna ratnika u susjedstvu.
Viggo je znao za sve i nije mu smetalo, pa svih mu runa, oni su Vikinzi, nisu ničiji ljubimci. Više ga je brinula njegova starija kćer, ratnica, neustrašiva, tvrdoglava, neobuzdana čak više i od majke.
Najčešće uopće nije imao pojma gdje je, osim ako je uzvikivala bojne pokliče odmah pored njega. Nije mu se to previše sviđalo, ali što da radi kad mu je zadnjih dvadeset godina uz bok hodala Freyja "osvajačica".
Mrštio se i zatezao vilicu, nešto unutar njega nije mu dalo mira, instinkti su mu bili jača strana, zato je uspio ostarjeti, za razliku od mnogih iz svoga klana. Nešto se dešavalo, ali njegov pogled nije hvatao ništa sumnjivog oko kolibe, niti je uočio išta čudno u samom selu.
- Freyja, idem po drva, nemoj me čekati.
- Ideš tražiti Tyru? Nemoj se bezvezne mučiti, ako ne želi da bude pronađena znaš da je ni onaj ludi Stianov vuk neće naći.
- Divljakušo dala si mi ideju, idem i reci Stianu da dođe do Visokog bora, zna on gdje.
- Oče što se dešava?
- Ne znam, Tyre nema, a mene muči neki loš predosjećaj.
- Ma daj, pa nije prvi put da se ona noću smuca po šumi i lovi, pa zbog nje smo bogatiji od svih, njene kože su najcjenjenije.
- Stiane ima nešto u zraku, nešto nepoznato i drugačije, ne znam što je, ali me uznemirava.
Vuk je počeo da se kostriješi i nestade u šumi, trčali su za njim, ali nakon izvjesnog vremena su odustali.
- Oče nismo ponijeli oružje, ne znamo što vreba iz ovog mraka, ne razumijem Tyru i njenu fascinaciju noćnim lovom, ponekad mislim da je ona više životinja nego djevojka.
- Nemoj da te majka čuje, bojim se da bi osjetio kandže.
- Zato se još nije udala, a kćer je vođe, a uz to i plemenitog roda, svi je se momci boje, pa čak i neki od tvojih najboljih ratnika se zbog nje pišnu u gaće.
- Stiane idemo kući, i prestani tako pričati o sestri.
Nosila je bijelog risa na ramenu, teški koraci su odjekivali šumom, ali njoj je sve to bilo užitak, ni trunke zebnje, nelagode ili napetosti. Miris svježe krvi, borovih iglica, krzna i njenog znoja miješalo joj se u nosnicama. Sve to je prikrilo miris mnogo većih i opasnijih predatora koji su se nalazili svuda oko nje. Odjednom se cijela slika šume izmijenila, pored nje je dotrčao vuk s iskešenim zubima i stao je vući, nije shvatila od kud on tu i zašto se ovako ponaša.
- Polako

Sivi, što ti je, uvijek si luckast, ali Odinovih ti strijela, što ti je sad?
Stvarno će biti da je Stian u pravu, prolupala je, priča s vukom.
Podigne pogled sa Sivog i ostane po prvi put skamenjena u strahu. Oko nje se nalaze ljudi, ma nisu to ljudi, to su bića dugih zuba, crvenih očiju i kreću se nevjerojatno brzo. Nije se uspjela ophrvati prizoru, niti se primorati da se pokrene, a onda je vrijeme stalo, osjetila je dva ugriza jedan u nozi, a drugi na vratu, pomislila je na brata i roditelje. Sigurno će pomisliti da su je rastrgale divlje životinje, jer je bila nepažljiva tokom lova, ali bit će miljama udaljeni od istine.
-Tiho, tiho i polako probuđena.
Polako je otvarala oči, svaki zvuk joj je smetao, svaki miris razarač um. Osjećala je glad, glad za nečim, ali nije bila svjesna za čim. Nije znala gdje je, ni tko je starac koji stoji na samom ulazu u pećinu.
- Preživjela si, i to je čudo, nisam do sada sreo niti jednu osobu koja je preživjela dupli ugriz. Koristio sam stare rane i posebno bilje, ali te na kraju tvoja vlastita krv kojom kolaju geni starih druida spasila. Ta ista krv te učinila posebnom, jer ti osjećaš glad, ali je možeš kontrolirati do izvjesne mjere.
- Ne znam tko ste vi, ali se polako prisjećam što mi se desilo, recite mi jesam li umislila ili su likovi s ogromnim zubima i vukovi skakali jedni na druge i kretali se poput najbržeg grabežljivca.
- Djevojko oni i jesu najbrži i najopasniji grabežljivci, svjedočila si jednoj od borbi vampira i vukodlaka, dok se ne dogovore i utvrde čiji je čiji teritorij bit će svašta.
Pogledala je u starca, u njoj se rađa poriv za lovom, usna ju je zatekla i dotičući je ugleda vlastitu krv, iz grla joj se prolomi zavijanje i ustavnu od same sebe. Panika je svladavala tijelo koje je promatrala, svaki mišić je bio izražen više nego prije, a krene lakše i preciznije.
- Starče što mi se događa, jeste li sigurni da ste me izliječili?
- Ono od čega ti boluješ nema lijeka, ne da ga ja poznajem, neki to promatraju kao kletvu, a neki kao prednost i moć. Kako ćeš ti prigrliti to što ti se događa i u što si se pretvorila samo je do tebe.
Moram ti reći samo to da se kući ne vraćaš, ako ti je život tvojih voljenih mio. Oni će te tražiti, tvoje pojavljivanje se nalazi u starim runama i proročanstvu.
Lovit ćete i htjeti te svojatati i jedni i drugi, jer tvoja snaga i moć sada natkriljuju onu njihovog Alfe, a i kralja vampira Islandske regije. Bježi što dalje, skrij se i nikad se više ne vraćaj, jer samo tako možeš spasiti svoje, jer bi ih mogli iskoristiti da te namame. Znaju da je tvoja porodica sada tvoja jedina slaba točka.
Trči "Probuđena" i donesi svijetu pod sjenama malo mira.
- Hvala Vam što ste me spasili i skrili, neću vam to nikada zaboraviti.
Samo niste mi rekli svoje ime, a vi moje znate, kako ću vas pronaći kada za to dođe čas?
- Tvoja krv će me naći, samo se prepusti njenom poju, osluškuj svijet oko sebe, shvatit ćeš da možeš mnogo više nego je to zamislivo.
Trči, plivaj, bori se i pamti nas. Kada dođe čas i kada to usud odredi sastat ćeš se s onima koje voliš.
Trči Tyra, Trči!