STIANOVA ODMAZDA ( ZAVRŠENA)

5.Poglavlje- GLAVOBOLJA

Alinaaaaaaaaaaaaa!
Derem se iz sveg glasa i sam Thor bi mi pozavidio na ovom gromovitom urliku. Nabrijan sam da bih sjekirom posjekao svu šumu oko dvorca. Sinoćnja "mala" šetnja po gradu se nije odvijala kako sam zamislio. Ne može se više ni izaći u fino kokanje krvožednih, nego mi se u razonodu morala umiješati neka ludača. "Odmetnica", e pa stvarno, poslije toliko vjekova da mi se neki curetak miješa u naume.
Čekao sam na terenu za vježbu, ali se malena princezica ne pojavljuje, Alex samo smiješno slegne ramenima. Max mi je dao odriješene ruke, ona to naravno nikada ne smije saznati, ali rekao mi je u povjerenju da želi da je malo spustim na zemlju, a meni to naravno ne predstavlja nikakav problem, ima da je zaboli dupe koliko ću je jako tresnuti o pod.
- Kašnjenje na vježbu mačevanja nije opcija princezice, jesi me čula!
- Tko te ne bi čuo prerasli medvjeđi davežu? Vičeš kao da se sprema onaj tvoj jebeni Ragnarok.
- Lutkice, ako me nećeš poštovati i paziti kako lepetaš tim dugačkim jezikom, ima da te natjeram kroz ovu vježbu. Zahvaljivat ćeš i nebu i zemlji što ne dišeš, balava vampirice.
- Uh, baš si me zastrašio metuzalemu.
Znao je da će od ove male da zadobije glavobolju, a još ga nije popustila ni ona sinoćnja od neznanke. Nije se ni snašao, a mrmljao je sam sebi u bradu od muke.
"Zašto ženske moraju biti tako naporne, Bože jedna me nasamari i zbriše, a ova klinka mi ispire mozak. Odmetnica je bar imala toliko žara i hrabrosti, a pokreti su joj bili tako graciozni i ženstveni, ma što je meni da mislim na nju, koji mi je kurac udario u glavu?"
- Dvostruki napad, Alina pripremi se, mač i bodež koristi ćeš oboje.
- Alexe napadat ćeš je iz skoka s visine, dok ću ja nasrtati na nju licem u lice sa sjekirom.
- Nije fer, Alex poznaje svaki moj pokret, znaš da se ne mogu boriti protiv njega i pobijediti.
- Buhaaaa lizalice, voliš prgavu borbu, sad ćeš da je iskusiš na svojoj kraljevskoj koži. Pripazi da ne budeš lizala vlastite rane.
Vidio sam čudan prikriveni osmjeh na njenom licu, ali ne zvao se ja Stian Viggoson izbit ću joj ga s par zamaha.
Učio sam svoje stražare mnogo čemu, ali ih nisam mogao naučiti onome što nosim u sebi, ja sam ratnik koji osjeća krv suparnika, osjetim svako napinjanje mišića i okret prije negoli ga protivnik i napravi, zato sam jedini s kojim Max vježba, jedini koji mu pruža otpor i koji je u stanju da ga izmori i izvuče najbolje iz njega.
Mala nije zalud Ivanova Nikolajeva, zna se kretati i ima brzinu treba mi mnogo samokontrole da ne krenem žešće na nju, da zna da se susprežem poludjela bi gore od Hanibala, al jebiga dobra knjiga, ni film nije loš.
- Alex ne skida cerek s lica, izgleda da mu godi što neko napokon praši tur njegovoj nafuranoj blizanki. Nikako ne mogu da povežem to da je Becca rodila i odgojila dva totalno oprečna i različita dva vampira. Njih dvoje su poput jinga i janga, neba i zemlje, vatre i vode, možda je to i razlog što uspijevaju imati tako blizak i topal odnos, iako se vole prepucavati.
Pogleda u sat i primijeti da im je preostalo još nekih petnaestak minuta vježbe, odluči da malo zakuha stvari dadne znak Alexu da upotrijebi svoje vilenjačke moći uz luk i strijelu prstom mu krišom pokaza stablo s kojeg želi da je napadne, sam odloži sjekiru i uze dugo koplje, snažno zamahnu ka njenim člancima.
Nije očekivala napad i djelić sekunde ju je dijelio od povrede i pada, kao mačka odskoči kada je Alex zasu strijelama, uzmicala je hitro i okretno, plavičasta svjetlost je za dlaku promaši, vrh koplja joj sijevnu pored obraza ostavljajući malu tanku liniju koja se ispuni skerletnom tekućinom.
- Što je cezice, tražili ste prgavo, evo vam na pladnju.
Škrgutala je zubima od ljutnje i nemoći, Alex se urnebesno zabavljao, a njemu je zbog toga bilo iznimno drago, jer je tatina curica uvijek bila u centru pažnje za razliku od tihog i povučenog, poslušnog i smjernog Alexandra. Mada je Stian naslućivao da se iza svega toga skriva jedan stamen, mudar i vrlo pronicljiv mladić.
- Balerinice mislim da smo za danas gotovi. Alex svaka čast, Aleksej će čuti moju procjenu o vašem napretku i umijeću.
Alina ga pogleda zašiljivši, jer je uočila da se njemu obraća s Vi i da uvažavam njegov položaj i porijeklo.
- Stiane imaš poziv iz Norveške, Casper te pokušava već dva sata dobiti na mobitel, sada smo dobili poziv u Maxovoj radnoj sobi, požuri.
- Dolazim, reci da ću ja njega nazvati čim skinem ovu prašinu sa sebe.
Pusica malena, vidimo se popodne, Max je poručio da odradite sa mnom vježbe izdržljivosti, bit će nam zabavno.
Pogleda ga s toliko bijesa da se morao nasmijati. Mala je poput bureta baruta, Bože kako ga je Max nagovorio na ovo. Znao je on kako vrlo dobro, ali ipak će mu naplatiti, jer sestra mu je razmaženko svjetske klase.
Uživao je u tuširanju i mirisu borovih iglica, taj miris je bio njegov izbor, onaj koji ga je vraćao u krajeve koje je odavno napustio. Vjekovima nije posjetio Island, nije imao snage, samo se u mislima i snovima vraćao na dječačko ognjište. Tada se smijao pričama vračeva i druidskim vještinama, dugo je trebalo da shvati da u tome ima mnogo više od običnih legendi i mitova. Sam je svjedok koliko su rune, krvno naslijeđe i znanje moćna oružja.
Čudno da ga Casper sada poziva, preko Tyre je znao da je u njihovim krajevima sve mirno, i da se klanovi vukova i vampira slažu bolje nego ikada, poštuju jedni druge, čak što više pojedini i surađuju. Sve to je mnogima bilo za nepovjerovati, ali Tyra je bila posebna, unikatna na više načina, pravedna skjaldmær, koja dva puta mjeri i jednom sječe, ali brzo i britko bez ustezanja i kajanja. Jedini problem je bio što je svoju nastambu i ratnice skrivala od svih kao zmija noge, nitko je nikada nije mogao pronaći ukoliko to ona nije željela, čak se i njemu javljala samo jednom mjesečno i to uvijek s nekog drugog broja. Znao je da je s razlogom oprezna, njenu moć i suverenost na području sjevera bi mnogi željeli priskrbiti sebi, posebno klan samoprozvanih Bloody ridersa.
- Caspere lafe, trebao si me?
- Stiane ne želim da te ometam, znam tvoju poziciju i koliku odgovornost imaš, ali hitno mi treba tvoja pomoć. Iskreno malo sam izbezumljen.
- Ti izbezumljen, nemoj me nasmijavati stari.
- Stiane, ozbiljan sam, Lilyth je pred porodom i nemam pojma kako da se postavim, moj sin ili kćer će biti hybrid baš poput tvoje Tyre, tragam danima za njom i izgubio sam nadu. Znam da bi mi ona mogla pomoći, ali ne vjerujem da bi došla tu u selo, ako i ti nisi prisutan. Razgovarao sam s Aleksejem i Maxom, oni se slažu s tim da dođeš, samo ima jedna mala caka.
- A koja je to Odina ti?
- Moraš povesti Alinu sa sobom.
- Štaaaaaaaaaaa?
- Caspere poštujem te i za rad starih bitki koje smo skupa borili učinio bih mnogo za tebe, ali vući tu primadonu sa sobom na sjever, ma ne dolazi u obzir!
- Stiane ne očekujem da me razumiješ, ali ako se Lilyth nešto loše desi i krene nešto naopako, ja sam mrtav alfa.
Stian je ćutao par sekundi u nevjerici, Max mu zaista provjerava granice, i bome je vrlo blizu da ih sve popuca poput čačkalice.
- Uredu, krenut ću sutra prije svitanja, ali znaj da ćete Max i ti debelo plaćati dug.
- Hej nemoj mene u to uvlačiti, nije moja ideja bila da izigravaš tetu paziteljicu.
- Još ćeš me i zezati, ma jebite se lagano obojica.
Teren za vježbu izdržljivost je izgrađen prije više od dva stoljeća, Aleksej sam je započeo gradnju kada se borio s krvožednosti. Sve je bilo puno raznoraznih sprava, utega, konopaca uz koje se moralo penjati, mreža ispod kojih se moralo provlačiti, visoko drvo sa zamkama uz koje se trebalo uspeti, preduboke i uske jame iz kojih se moralo skokom izvući. Stražari su tu voljeli održavati raznorazna takmičenja na tom terenu, a on je još uvijek bio vlasnik svih rekorda.
- Kraljeviću dobro mi došli, ah tu je i balerinica. Nadam se da ćeš danas bolje plesati.
- Vjerujem bolje od brundavog medvjeda.
- Opet moram da ti skratim jezik malena, nema problema.
Bio je više nego raspoložen da joj ispraši tur, posebno zbog toga što će je morati dadiljati na putu i već je znao da će to biti Tantalove muke.
- Ne koristiš dovoljno snagu butina, odupri se jače, nećeš nikada dovoljno skočiti iz te jame.
- Alexe skoncentriraj se bolje na zvuk, još jedna greška na tom drvetu i morat ću te vratiti na sami početak.
Vampiri su bića koja se teško umaraju, ali i oni imaju granice, ja sam želio šmizlu natjerati da dotakne svoju, i što prije umaći s ovog terena. Prije puta sam želio prošvrljati gradom, malo okrvaviti mač s kojim krvožednim, a možda naletjeti i na onu Odmetnicu.
Nikada nije imao problema otjerati neku ženu iz svojih misli, bilo je to kao kad krava repom otjera muhu lako i bezbolno. Ovog puta muha je bila dosadna i uporna, nije se dala otjerati ničim, čak ni davež od princezice i njena prenemaganja mu nisu pomogla da se riješi slike koja mu je igrala pred očima. Bila mu je tako blizu, taj slatki miris meda, cimeta i naranči, o da mirisala je poput ugodne zimske večeri, poput toplog kolača u kojeg bi zario svoje zube, jer za razliku od ostalih on još osjeća sve okuse, a nju bi tako rado okusio.
- Lutkice visiš s tog konopca poput šišmiša, a ne vidim da ti je mač siguran u rukama, dosta sam vidio za danas.
- Alexe ponesi ovo svom bratu i reci mu da održi princezici lekciju prije nego krenemo, jer neću odgovarati za posljedice. Ukoliko me izbezumi svojim budalaštinama, ima da je nema.
- Stiane mogu li i ja s vama?*
Učtivim i odmjerenim tonom ga upita princ Alex, iako mlad i dosta plah, izazivao je u njemu rađanje poštovanja i naklonosti.
- Ukoliko se vaši roditelji slože i Max odobri ne vidim razlog zašto to ne bi bilo izvodivo.
Njuškao je po ulicama kao pas tragač, bio je sam sebi smiješan, ne zna što je očekivao, ali onda mu se ispune pluća, a adrenalin istog trena prostruji žilama. Tu je, ona je opet u pohodu kao i on, otkriće tko je, pa bar će pokušati. Potrčao je brzinom Ferrarijeve formule, i u par sekundi se našao

ispred ukaza u kino. Pa zar je moguće da je ona opaka ženska došla gledati ovaj sladunjavi film i još u njemu glumi ona skakutava J Lo, no way Hose, nema šanse, ali opet njuh ga ne vara, a ni njegova blesava krv.
Nije znao da žena može muškarca napraviti takvim blečkom, ali evo ga stoji ispred cure koja mu uz karte nudi kokice i kolu, a on traži red i stolicu na koju će sjesti. Pogledom provjerava svaki zamračeni kutak, a onda mu nepogrešivi odbljesak srebrnog sječiva privuče pažnju. Djevojka u ljubičastom ogrtaču s pažljivo omotanim šalom oko lica sjedi u krajnjem gornjem kutu i blene u platno kao da će umrijeti ako propusti scenu. To mu je bilo toliko smiješno da ga je cijelo kino čulo kada se zacerekao, a onda je uslijedilo na stotine pstttttttttttt.
Znao je da ga je sad uočila, razotkrio se nesmotreno i dječački, ali što je tu je. Nije se pomjerila, znao je da neće, ali neće ni on, želi je promatrati i pratiti je kada izađe van. Mislio je da će mu uši dobiti neku bolest, ali je izdržao, čak su mu se neke scene za divno čudo i dopale.
U toku zadnje scene je uočio pomjeranje sjena i miris se udaljavao, ustao je i krenuo prateći te zanosne note.
Krajičak ljubičastog plašta zaigra mu pred očima s obližnjeg krova. Bože ta Odmetnica ima fetiš na krovove, ali što se mora nije teško. Odšeta do napuštene uličice, skloni se iza velikog kontejnera i odskoči poput jebenog Jamesa LeBrona na susjedni krov. Trčala je i skakala poput ping pong loptice, ali će je zakucati samo tako.
- Stoj, molim te stani, ne želim te povrijediti, samo želim saznati tko si.
Zavikao sam za njom poput nekog zaljubljenog tinejdžera, bljak, ispovraćat će se sam na sebe, ova ženska ima stila nema što. Kostimi su joj zanosniji od Marvelovih i DC-jevih zajedno. Max ga još uvijek podjebava zbog njegove zaluđenosti superherojima i stripovima, ma zaboli ga.
Pojurio je još brže primakao joj se na pedalj, ispruži ruku i uhvati je za rukav. Iznenadio je i ona posrne na samom ruku krova. Nije uspio na vrijeme odreagirati i osjetio kako padaju unazad, okrene je prema sebi i privije u zagrljaj dočekavši se na tlo pločnika nježno i meko poput velike divlje mačke. Promatrala ga je sa strahom i čuđenjem. Nije želio da ga se boji, pa ju je polako pustio iz zagrljaja, ali se ona nije odmakla, gledala ga je kao da joj nije sasvim jasno jesam li stvaran ili ne. Njena krv mi je davala do znanja da je uzbuđena, ali ne samo od pada na što se moja muškost probudi reklo bi se iz stoljetnog sna.
Podignem ruku da joj odmotam šal, ali ona ustukne i nestane mi ispred očiju poput magije, okretao sam se svud oko sebe, ali ni vid, ni krv, ni njuh mi nisu pomogli da otkrijem kud mi je zbrisala. Ova ženska koju još nisam niti čestito vidio zamagljuje mi um. Izgleda da su me silni vjekovi sustigli, bit će da je ona žabica Nikolajeva u pravu, mator sam, a matori pobenave.
Bolje da se manem potrage za gospođicom nedostižnom i pripremim za put s onom koja će mi fino krv piti, a kosti glodati. Spakirat ću torbu sapuna, jer sam uvjeren da će mi trebati, da joj operem ona mala prgava usta. Jedina utjeha je to što su dozvolili Alexu da krene sa mnom i još tri stražara koja ja odaberem. Neću da priznam, ali Pavlov, žulj na dupetu je odličan i on kreće, moj naj, naj frend već vjekovima vjerni Bjorn i lik iz Kostine straže, grk po imenu Eros koji se zaljubio u vampiricu Natašu i nije htio nazad, pa smo ga prihvatili, a pokazao se kao vrstan ratnik, a još bolji plivač i ribolovac.
-Balerinooooooooo diži se, krećemo i nemoj da obučeš baletanke!
- Bradata konjino skini mi se s vrata!
- Oh princezice ne bih ja tvog vrata, ni da se sušim, ne brini! Imate dvije minute, ni sekundu više, jasno!