STIANOVA ODMAZDA ( ZAVRŠENA)

18.Poglavlje- Krvopijev i Crvena

Pahulje lagano lete dok napeto promatra okolinu oko dvorca, neka čudna slutnja mu okupira misli, ima predosjećaj da će se desiti nešto što će ga povrijediti više od bilo kakve tjelesne rane i boli.

- Stiane jesi dobro?

- Alina ne znam, iskreno mnogo toga mi stvara konfuziju, suviše toga se dešava i dolazak ove enigmatične vile mi drži upitnik iznad glave.

- Mene izbacuje iz takta, previše je napuhana poput balona punog Heliuma je, leti visoko⅕, kao da me čika da je piknem, da se sruši na tlo s velikim praskom.

Uslijed razgovora ih prekine pomutnja u sobi. Alex se pokrenuo u očima mu se već kovitla poznato plavetnilo, neprijatelj je u blizini.

- Da se nisi usudio!

- Tebe žele i nećeš se mrdnuti odavde premda te morao vezati srebrnim lancima.

- Ne bi to učinio, znam da ne bi.

- Oh, ali bih princezo, vjerujem da možeš osjetiti moju odlučnost da te zadržim na sigurnom.

Da je u ovom trenutku mogu oslikati bio bi to prikaz jedne vrlo ljute zmajice koja riga vatru, ali ona neće povuci svoj mač i izaći iz zamka iako se nebo srušilo.

Prizivam svoja tri najsigurnija i najopasnija asasina iz reda Maxove straže i ostavim ih da budu njeni čuvari, ili ti dadilje kako ih ona naziva.

Vjerujem da će mi ovo skupo naplatiti, ali nije me briga sve dok joj je glava na ramenima i nije odlučena opet u neku jazbinu.

Alex je u pokretu i zaista je nevjerojatan, osjećam ponos, ipak je to Aleksejev sin i Maxov mali braco.

- Stiane, šumarak desno vrvi od uljeza, ali kao da čuvaju stražu, samo je ova šačica likova upala u sami krug dvorca. Ne znam zašto, ali ovo mi ne mirise na dobro.

- Upravu si Alex, niti meni.

Ležerno čavrljamo, kao da ne sjećemo likove u crnom poput noža kroz puter.

- Vidi ti ovog kosookog, moram priznati mnogo mi je draže što je sada na našoj strani, vrlo je vješt borac, kreće se poput pustinjske kobre. Nije se uspio okrenuti na vrijeme i oštrica bodeža bi ga zakačila da je brzinom munje svojom moći Alex nije smrskao u milijun malih komadića. Ono što može s vilinskim darom pojačanim vampirskom krvlju je čudesno, ali i totalno zastrašujuće.

- Stiane oni se zajebavaju s nama, kao da nam kradu vrijeme i pažnju.

Samo što je to izgovorio moj um se otvorio, a prizor mi stegnu ovo stoljećima staro srce. Ono malo daha kojeg imam iz meni nejasnih razloga, krv druida bla, bla nestalo je bestraga.

Casper je uspio da prodre do mojih misli i upravo gledam njegovim očima prizor od kojeg zaledila moja neobična krv. Da nije bilo Alexa, Kaleia i njegovih asasina vjerojatno bi bio povrijeđen, jer ono što se upravo odvija u malom seocetu mog rođaka više je nego stravično.

Iako su snažni i okretni, odred ubojica Van Helsingove sije strah i bol, svi su u agoniji od otrovnih strjelica koje ih pogađaju.

Neobjašnjivo i neshvatljivo, mene starog vampira obuzima vrelina, kao da mi krv vri ispod kože, a Alekx i Kalei me promatraju s čudnim izrazima na licu.

- Pojurio sam prema selu, a oni za mnom i nekolicina ratnika, mislima sam se povezao s Alinom i pokušao joj predočiti hitnost mog odlaska.

Tijelo mi se kreće brže nego ikada prije, druidski geni preuzimaju nadmoć nad vampirskim, u meni kola adrenalin nakupljen stoljećima, čak i Alex ima problem da me prati, u treptaju oka nalazim se na poprištu bitke i ustajem u pomoć Casperu koji izgleda izbezumljeno.