STIANOVA ODMAZDA ( ZAVRŠENA)

17.Poglavlje - Ljubomorna Princeza

Možda jesam djetinjasta, ali moram priznati da mi imponira kada mu u očima ugledam ljubomorni bijes. Dođe mi da se bacim u Keleijev zagrljaj, ne bih li još više razbjesnila Stiana. Da, sva sam si važna što sam upecala ovakav muški primjerak i to još vampira za kojim lude sve vampirice svijeta. O da, nisam ja od jučer, možda jesam mlada i poluvampir, ali imam oči i uši, čujem kako uzdišu i sline kada prođe kraj grupe žena. Sad imam razlog da im kažem da je moj, samo moj! Cerekam se sama u sebi, a srce mi od sreće izvodi salto.

„Ima li kakav poseban razlog za ovakve osmijehe, ili si samo sretna što me vidiš Princezo?", izusti Kelei potpuno ignorirajući Stiana i priđe mi za korak bliže.

Vrućina mi krenu niz tijelo prijeti izaći mi na uši. Pogledam u Stiana koji je i više nego spreman skočiti Keleiu za vrat. Znam da ova vrućina ne dolazi od mene.

„Odmakni se žuti!", prosikta kroz šiljaste zube koji iskočiše na vidjelo postavljajući se između nas dvoje.

„Stiane molim te smiri se da mu mogu pregledati rane!", opomenem svog vrhunskog ljubavnika koji i dalje bijesno promatra prizor pred sobom.

„Moraš li to baš ti? Ionako je vampir, zacijelit će!", navaljuje na mene poput djeteta koje se duri, jer nije dobilo bombon.

„Ne znaš na što je sve Lorein spremna, koristi otrove na svom oružju, zar si tako brzo zaboravio u kakvom si stanju bio zbog nje?"

„Svejedno ne volim kada ga pipkaš! Ne može li to uraditi ona šarena papiga?"

Za to vrijeme Kelei na svaki moj dodir zadovoljno prede poput mačke, dodatno ljuteći ionako već razjarenog Stiana. Ne smirim li situaciju, ovo bi moglo otići predaleko, ma koliko voljela vidjeti Stianovu ljubomoru, mislim da Kelei polako prelazi granicu.

„A da pustim tebe, da mu vidaš rane?", upitam Stiana s podignutom obrvom promatrajući krajem oka Keleia kako se zagrcnuo na moje riječi.

„Dobro je, Stian je u pravu, vampir sam, zacijelit ću u tren oka!", zavika Kelei povlačeći ruku koja je do tad bila u mom krilu.

„Jesi li siguran? Stian je veoma dobar, izliječit će te u tren oka! Mislim da je ova rana malo preduboka!"

„Da siguran sam! Ništa što malo odlične krvi ne bi riješilo!"

„Drago mi je da smo i taj problem riješili! Idemo sad dalje da vidimo koga si nam to dovukao na vrata i kako to možemo riješiti."

Podignem se sakupljajući oružje i postavljajući ga na mjesto. Stian mi priđe te pomogne staviti poveći mač na leđa. Nikada se neću moći naviknuti na njegovu nježnu stranu, još uvijek očekujem da me lupi po leđima ili da mi izbuba u lice sve što mu padne na pamet. Iz mrgodnog medvjeda nastala je prava pravcata mala mazna maca.

„Hm, ne bih se baš složio s tobom princezo!", reče mi tiho u uho lupivši me rukom po dupetu, snažno da mi koža zabridi.

Da, zaboravila sam na dijeljenje misli, što mislim ja, čuje on, to je jedina nuspojava koja mi se ne dopada, barem kada on prisluškuje moje misli, ali zato obožavam što mogu da zavirim u tu ljepuškastu glavu. S osmijehom na licu izađem iz sobe sudarajući se ispred vrata s Nisom.

Iznenađeno ustuknem povukavši se korak unatrag te se sudarim s čvrstim Stianovim tijelom.

„Stiane!", veselo zacvrkuta prema njemu, kao da ja ni ne postojim, te se pokuša provući kraj mene do njega.

Zaustavim je rukom, postavljajući dlan ispred njenih prsa ne dodirujući je. Zastane te me pogledala kao da me prvi puta vidi, te nanovo postavi pogled na mog, ponavljam, na mog partnera.