STIANOVA ODMAZDA ( ZAVRŠENA)

10.Poglavlje - Ubojica

Nije mi svejedno, brine me što mu rana ne zacjeljuje. Kako je samo mogao biti toliko neoprezan, jedan ubojica, zapovjednik stražara! I taj kao mora mene nešto naučiti i trenirati. Jak si mi ti stražar Stiane!

Kako mu pomoći? Brine me njegova temperatura, što je moglo biti korišteno za otrov, koji je u pitanju? Učila sam o otrovima s Lilyth, ipak su otrove izmislili vilenjaci, kada su ih ljudi uzeli polako kroz stoljeća usavršavati. Ovaj nije jedan od onih uobičajenih, jer ti otrovi ne pale kod vampira, otporni su na njih. Koji od njih bi mogao biti i zbog čega netko želi nauditi Stianu i to još ovdje? Razumjela bih da se to dogodilo u Rusiji bliže carskom tronu, s pomišlju da se dočepaju Maxa ili bilo koga iz obitelji. Nije mi jasno zbog čega se ovaj napad dogodio baš ovdje? Zašto je Stian njihov cilj ili je to bio netko drugi, a on je bio kolateralna šteta?

Možda im je cilj oslabiti Maxa? Tisuću i jedno pitanje mi rovari glavom, i ostaju bez odgovora. Tko li se samo usudio povrijediti ga? Mislim da ja jedina imam pravo na to! Osveta će biti slatka, neće mi izbjeći iz ruku. Nisam ljuta, to je blago rečeno, zapravo sam bijesna.

Pažnju mi privuče šuškanje lišća, zastanem na trenutak promotriti okolinu. Onjušim zrak, ali do mene ne dopire nepoznat miris. Krenem opreznije dalje promatrajući kretanje oko sebe. Primijetim tamnu priliku visoko među krošnjama. Ubrzam tempo hoda, a ona me prati u stopu spremna me uhvatiti na djelu. Uhvatim li uljeza, to je šansa da saznamo čime je Stian otrovan, da brže pronađemo protuotrov i izliječimo ga, jer ne znam koliko vremena mu je uopće ostalo.

Uhvatim bodež koji mi je zataknut za bedro te ga polako izvučem čvrsto ga držeći. Pripremim se za napad iščekujući da me svakog trena zaskoči. Bocko je zatvoren u sobi na sigurnome, sada mi je žao što ga nisam "povela" u šetnju, ali i to s da lako riješiti. Dobro je da su svi bodeži na mjestu, barem neko oružje koje mi daje privid sigurnosti. Potrčim dublje u šumu pokušavajući odvući priliku što dalje od naselja, ne želim da nam se neko nedužno dijete nađe na putu. Ne odustaje, prati me poput sjene.
Okrenem se u skoku te pokušam dohvatiti priliku za odjeću. Vješto izmakne mom zamahu te doskoči na tlo. Dakle borbu selimo na tlo. Nikada se nisam bojala prave borbe, uvijek bih se cijela dala u nju, u pitanju je život, Stianov život.

Sada imam mnogo više toga na kocki nego li bih zaista željela priznati. Osjećam kako mu otrov pali tijelo šireći se kroz krv u svaku i najsitniju stanicu. Osjećam njegovu bol poput svoje. Kruži oko mene tražeći najlakši način da me sredi. Za glavu je viši od mene i nekoliko kilograma teži. Zatrči se prema meni s bodežom u ruci na što ga spremno dočekam i nogom udarim u ruku.

Drugom nogom se odbacim i udarim ga stopalom u glavu. Nije se dao smesti te me rukom u doskoku udari u rebra izbijajući mi zrak iz grudiju.

Poput mačke se dočekam na nogama očekujući njegov sljedeći napad. Čvršće obuhvatim bodež pokušavajući ga dohvatiti nespremnog. Pratim svaki njegov pokret. Nema što, imam posla s majstorom borilačkih vještina. Moram priznati da se do sada još nikada nisam borila s nekim takvim. Nije u pitanju jedna vještina nego mix više njih, podsjetio me na Bruce Lee-ja i da nije u pitanju Stianov život, divila bih mu se. Ne mogu predvidjeti njegov potez, čas pleše ispred mene, a čas mi se polako približava pokušavajući me stjerati u kut, i sve što vidim su njegove tamne bademaste oči. Azijat, nije ni čudo što se bori na ovakav način.

Adrenalin me preuzeo potpuno, ovo je jedan veliki izazov za mene. Uspravim se te mu prstima pokažem da navali podarivši mu svoj najširi osmijeh. Sad kada znam s kime imam posla lakše mi se pripremiti. Nisam ni ja mala maca, učila sam svaku borilačku vještinu od malena, spremana sam da se iskušam s majstorom. Nadam se da me neće razočarati i da će ovo biti jedna od boljih borbi koje sam imala u zadnje vrijeme. Iza leđa izvuče mač koji se presijava na mjesečini. Vješto ga okreće u ruci ne spuštajući pogled s mog lica.