STIANOVA ODMAZDA ( ZAVRŠENA)

9. Poglavlje - Nisam kao drugi

Zatvorio sam se u kolibu i vjerujem da se nitko neće usuditi ući bez prethodne najave. Bijesan sam, ali i krajnje iznenađen. Mislio sam da će me boljeti kada se udaljim malo više od nje i da ću morati piti njenu krv da bih bio snažan, ali to se nije dogodilo.
Izgleda da sa mnom ni sparivanje nije nešto što je uobičajeno, a što bi i bilo kad može uvrnuto i neobično, kao da biti vampir samo po sebi nije dovoljno čudno.
Sjedim na udobnom krevetu i prizivam mislima sestru. Ona je preživjela sparivanje koje je nekako uspjela prekinuti, ali ona je ipak Hibrid, tko zna kako je to išlo kod nje.
- Tyra kunem se nisam želio da se ovo dogodi, iz milijun razloga. Čak se i ne osjećam združeno kada je daleko od mene. Nemam onaj osjećaj kao upareni vampiri, kuca mi srce i osjećam je bliskom, osjećam kada se kreće i sve te standardne i očekivane stvari, ali nemam poriv da ubijem nekog zbog nje, nema bolesne ljubomore, neobično snažne tjelesne požude, ništa, pa bar ne dok je dovoljno udaljena.
- Mislim brate da je to zbog vaših posebnih krvnih linija tvoja druidska i njena vilinska. Ne podliježete pravilima vampirskog svijeta, pa bar ne u potpunosti. Vas dvoje možete lako odlučiti i ne biti spareni, samo još ne znam kako, ali vjerujem da je to nešto što ćete vas dvoje morati otkriti.
- Neugodno mi je pričati s tobom o tome, ali nakon toliko godina valjda ne bi trebalo da mi bude teško pred tobom se ogoliti.
- Znaš da me stari vrač posjećivao u snovima, znam mnogo više nego što želim priznati pred drugima brate moj i ti si jedini kojem vjerujem, jer moje znanje i moć su mnogo veći nego mogu da pretpostave, ali nastranu to, već znam što te muči.
- Ah, ne čudim se, znala si to i prije svih tih mambo jumbo čuda iz starog svijeta.

- Istina, sad me poslušaj. Ona ti je karta da ispuniš onaj majčin zavjet zar ne?
- Da Tyra, ali ne pod cijenu toga da budem s nekom razmaženom princezom koja osjeća životinjsku privlačnost i ništa više, na taj način mogu pojebati i divlju mačku, da prostiš. Ne želim združivanje koje neće biti blagoslovljeno onom majčinom svetom petorkom, sjećaš se?
U isti mah počeše izgovarati;
"Ljubav, poštovanje, tolerancija, podrška i uživancija."
Počeše se smijati kao djeca.
- Tyra, trebalo mi je dugo da shvatim zašto je dodala ono uživancija.
- I meni brate, duže nego bi mi povjerovao.
- Imaš li mi reći nešto što ne znam?
- Drugi put ćemo o tome, hajdemo na spavanac, potrebno ti je mira i sna Stiane, jutro je pametnije.
- Noć žestoka moja.
- Noćka medo.
- Crkni Ice Queen.
Uz toplinu oko srca nakon malo koškanja sa sestrom spustio je glavu na udoban jastuk. U svojim kostima osjeća pripadnost ovom tlu, okružen vukodlacima, za divno čudo se osjeća više kao svoj na svome nego li u Rusiji ili bilo gdje drugdje, osim naravno svog zamka. Mada mora priznati da mu se kućica na drvetu i ta blizina prirode neizmjerno dopadaju. Svaki zvuk je intenzivan, a mnogi kao da mu miluju dušu, poput zvuka jezera ili leptira u letu.
- Njegov njuh je poznat u vampirskom svijetu jednako je dobar kao i kod vukodlaka, istančan i istreniran. U zraku se dogodila neka promjena, uznemirio ga je nepoznat miris.
Polako izađe iz kolibe i osloni se na granu promatrajući okolinu kada ugleda dva lika kako se kreću ka obodu šume. Prvi je nosio nepoznat miris, drugi je bez sumnje bio Alex. Pobogu što se događa?
Krećući se nevjerojatno brzo i vješto za nekog takvih proporcija uputi se za njima. Stigavši ih sakrije se iza starog debla. Alex nasrće na uljeza dok se ovaj uspješno brani. Oštrice blistaju na stidljivom mjesečevu sjaju i rado bi im se priključio, ali ako se pomjeri mogao bi dekoncentrirati Alexa i napraviti više štete nego li koristi. Pokušat će mu prići s leđa. Šunja se nečujno poput pantere i vreba, ali lik ispred kao da unaprijed zna da je tu.
Pomjera se konstantno van njegovog dometa. Alex je odličan, ali ova zakrabuljena prilika je utjelovljenje majstora borilačkih vještina. Zna samo par osoba u njihovom svijetu koje se tako kreću, ali sve su voljele cara Maxa i njegovu obitelj, a onda se kockice spoje, ovaj tu nije iz njihovih krugova.
Alex sikće i škrguta zubima, svoje posebne moći ne koristiti, jer još uvijek ne žele da za njih znaju van povjerljivog kruga, posebno neprijatelji.
Stian je znao da Alex ne može izdržati ovaj tempo, bio je odličan, ali još uvijek mlad i neiskusan vampir, i baš kada je krenuo zaskočiti napadača, ovaj se izmakne i zarije mu srebrnu oštricu duboko u butinu.
- Budale! Zašto ste se uopće miješali, želio sam samo nju, sada ćete svi stradati.
S čudnim frktajem uljez nestade u krošnjama. Alex je poželio da ga prati, ali izraz Stianova lica te boja njegovih očiju i usana nalagale su nešto drugo.
Pokrenu se i izvuče bodež, svojom plavičastom moći zacjeljivanja pokuša zatvoriti ranu, ali ne uspijeva mu.
- Alex znaš da nema smisla pokušavati, moja krv je posebna, ali još uvijek nisam otporan na srebro. Ovo nije običan bodež, obrati pažnju dragi Alexe, ako te otac do sada nije naučio tko su Van Helsingovi i nisi pogledao par filmova ili serija, onda stvarno nemaš pojma ni o čemu. Oni imaju posebne načine da nas skončaju, ili oštricom ili Amorovom strijelom.
Alex ga sluša i koristi svu snagu da ga pridigne.
- Alex nemoj!
- Što nemoj Stiane?
- Ne koristi te fazone kod mene, vidim da se koncentriraš da pozoveš nekoga, ne želim to, ne sada kada je Casper napet poput strune i na rubu živaca da ni preobrazbu ne može kontrolirati, a Lylith je sve osim razumna. Tyra je još opasnija opcija, ta bi izazvala nekakav sveopći kaos.
- Jesi li pomislio na Alinu?
- Je li me to netko spomenuo?
Stian je pogleda krijući uz pomoć ogrtača ranu, ali je znao da to nema smisla, pa kvragu vampirski njuh je dovoljan.
Svih mu druidskih kamenčića, samo mu je trebala ova zavrzlama.
- Što vas dvojica radite ovdje?
- Malo smo vježbali.
Promatram je kako pomjera taj lijepo izvaljan nos, i da joj je narav bar malo ugodnija bila bi zaista premija, jedna od onih koje dobiju ocjenu deset plus.
-Uostalom Alina, mogli bi mi tebe pitati isto.
- Učinilo mi se da nešto čujem iz ovog pravca i eto bila sam u pravu.
Oči joj se zacrvene i očnjaci izbiju iste sekunde kada par kapi Stianove krvi padne na tlo i rasprši u sitnim česticama dižući malu količinu prašine.
Priđe mu brzinom svjetlosti i skoro strgne ogrtač s njega. Osjećala je taj čudni miris, kao da u njegovoj krvi ima nekog otrova.
- Alex lažovčino, ne preseravajte se više, nisam beba, govorite odmah što se dogodilo ili ću probuditi cijelo naselje, a prvo Caspera i Tyru.
- Neeee, za Boga miloga Ne!
- Pričaj te!
Promotri brata i uvidi da me on jedva drži pa podvuče svoje graciozno, ali čvrsto tijelo pod moju mišku dajući mi oslonac.
Momentalno ugledam ljubičastu omaglicu, a onda osjetim i čudno komešanje u glavi, i shvatim da Alina promatra moje memorijske slike bez pitanja. Bijesan sam i ljut, ali rana me počela opako boljeti. Alina me podozrivo gleda, znam da osjeća moju bol i vidim da joj nije nimalo svejedno, ali prije bi ta polizala majmunovu guzicu nego priznala.
- Stiane vodimo te nazad u kućicu u kojoj boraviš.
- Alex, mix ili ništa, oboje se zasmijulje, a ja ostanem u čudu, jer nisam vidio njihove moći udružene, pa bit će godinama. Sada potpuno razvijene su prizor od kojeg zastaje dah, udovi se umrtve i sva ostala čula polude.
Obuze ga čudna drhtavica, znao je da vampiri nemaju temperaturu, ali on je imao, pa bar je tako osjećao. Kada mu Alina primaknu ruku na čelo sav se strese.
- Nebesa, ovo nije moguće, Alexe Stian ima temperaturu, ali to je nepojmljivo, kako, zašto?
- Mislim da ćemo to otkriti na teži način.
- Što god smišlja taj tvoj uvrnuti mozak brate, nema teorije.
- Znajući da što god si vidjela, nećeš krenuti u nikakvu misiju sama.
- Stian je sada moja briga, i nitko tko ga takne neće proći nekažnjen, ma tko ga prikrivao i štitio. Nisam luda za ovim združivanjem, ali dok ne skontamo kako se nositi s tim i riješiti to, moji nagoni i svaki dio mog bića traži da onog tko ga je povrijedio rastavim na proste atome.
Moći su im bujale i činile ispod mene neki vid čvrstog oblaka kojim su me podigli do kućice na drvetu, a onda se stvoriše u treptaju pored istog i ponovno me uzeše ispod miški i uvedoše u unutrašnjost.
- Alex požuri do džipa i donesi kutiju za prvu pomoć, ali ne onu koja stoji za ljudske drotove, onu drugu donesi, i skrivena je u gepeku ispod trokuta i drečavog prsluka.
Iako me rana užasno boli, ne mogu se oduprijeti porivu da udišem njen miris i gledam te divne duge noge. Ne znam zašto mi se po ne znam koji put u misli prikrade lik osvetnice. Nisam siguran, ali bih dao ruku da bi mi ona bila bolja partnerica, ali sudbina ili majčina želja su me zeznule i sad sam nadrapao. Od uloge dadilje do uloge mužjaka zaštitnika, super, sad ću i bez molbe ili izravne naredbe trčati je štiti kao lud.
Osjetim njenu ljutnju i nemir, razdraženost, ali i neku prikrivenu odlučnost. Svjestan je da ona ima temperament sličan Tyri. Ta će napraviti neki belaj, jer jednostavno ne zna drugačije.
- Alex moramo naći rješenje, ova rana i dalje teče.
- Zvat ćemo Monu, ne brini. Sad se moramo odmoriti, za par sati ćemo rješavati ovu situaciju. Stian je jak, izdržat će on.
Alex požuri van želeći im dati malo prostora i privatnosti, jednostavno je osjetio da je to ispravan postupak.
Poput vihora prođe pored Tyrine kolibe. Stajala je ispred i gledala u smjeru jezera.
- Jesu li ok njih dvoje?
- Jesu, jesu, ah golupčići.
Alex se nasmija, nadao se da ona neće otkriti što se zaista događa. Sreća vjetar im je ove noći dobar saveznik. Tjera miris Stianove krvi daleko od nosa njegove sestre.
-Idem odmoriti, vidimo se ujutro Tyra.
- Vidimo se vaša krunoglavosti.
- Ah, samo ti zezaj, samo nemoj da pretjeraš i iznenadiš se odmazdi.
Promatram joj lice i pokušavam rastumačiti svaki titraj, svaku boju i sjenu, sve mi je bitno i ma koliko me boljela noga, ja se osjećam bolje i ispunjenije, kako nisam dugo vremena. Nisam želio iznevjeriti

Maxa, prokockati godine pomnog rada sa ubojicama i stražom, ali nebo voli da se šali na čudan način. Moje tijelo više gori od želje za njom nego li od rane i teško držim ruke k sebi. Samokontrola mi je jača strana, ali ovo je trening za Guinnessovog rekorda.
- Stiane znam da te boli, iako sam ljuta zbog toliko toga, nije mi nimalo drago što si povrijeđen.
Evo sad mogu pasti i ćuskije.
Polako mi priđe s kutijom, vadi neku čudnu raznobojnu tečnost.
- Ovo bi trebalo da očisti ranu i zaustavi otrov Van Helsingovih, pa bar nakratko, dok ne pronađemo trajnije rješenje.
Natapa gazu tom mirišljavom tekućinom, jednim potezom mi strgne nogavicu hlača i poče da mi čisti ranu. I jebala me drakkenova posada, ako sam normalan. Umjesto da se bojim smrti ili se trzam zbog bola meni se trza kita zbog njene blizine, zbog njenih oblih i čvrstih grudi, crvenih usana, a tek te ruke, oh Thora mu, tek sad primijetih kako duge i lijepe prste ima, tako profinjena ruka. Što je očekivao od kraljevne, stvarno mu treba neko prosvirati glupi vikinški mozak.
Ona mu pokušava pomoći, a on bi nasrnuo na nju kao pobješnjeli Max, ako ste gledali film, sve vam je jasno. Uživa u osjećaju njenih ruku na sebi, i bol mu oduzima osjećaj stida, kulture i obzira. Nije ga briga što joj se oči ovako šire u čudu, jer njegova neposlušna donja glava stoji uspravno poput vojnika na straži. Onda sve oko njega poprimi ljubičasti sjaj i sve se raspline, a on tone duboko, duboko u baršunasti mrak.
Polako otvara oči, tijelo mu je cijelo ukočeno i bolno, probudili su ga žustri pokreti.
- Psttt Stiane znaš li gdje je Alina? Tražio sam je u njenoj kućici, nema je. Mislio sam da možda nije ostala kod tebe.
Rana mu još uvijek na momente krvari, ali ga ipak manje boli, može se koliko toliko kretati.
Požuri za Alexom, i ustanovi očito. Alina je nestala, trag njenog mirisa vodi van naselja.
- U pičku materinu, jebem li joj ludu tvrdoglavu glavu. Kako ću sad ovo prijaviti i objasniti tvojima, malo li mi je bilo združivanje, sad i ovo. Jebo me svak ako je tvoja sestra normalna.
- Što da radimo?
- Ti Alex, ja sam suviše slab, rana se ne zatvara, a ja ne znam ništa o otrovima koje stoljećima ta luda familija usavršava. Oni su ti baš ekstremni, nema zlatne sredine. Neki nas mrze do besvijesti, drugi pojedine od nas vole beskonačno i odriču se naslijeđa, rodbine i svega u ime ljubavi. Vidio sam sve to.
Idi za sestrom, povedi Erosa i Pavela. Ne vraćajte se bez nje!
Lošije sam nego što sam mislio, temperature ne želi spasti, svi su u čudu. Tyra mi donosi razne vrste krvi, trava i pokušava s određenim ritualima, ali ne pomaže. Tek nakon silnog čitanja i razgovora s Monom utvrdi nešto što je trebala čistom logikom.
- Stiane tako smo glupi, u knjizi postanka stoji kako krv združenih vampira liječi jedno drugo od bilo čega, osim naravno odrubljene glave i kolca kroz srce. Nadam se da će se tvoja ekipa brzo vratiti prije nego Casper i ostali nešto posumnjaju, ili se Max pojavi ovdje glavom i bradom. Njemu se čak niti ja ne mogu i ne želim suprotstavljati.
Jedva mogu da govorim, pa joj samo kimnem.
Zašto me ne iznenađuje ta činjenica, pa kako drukčije, bića satkana od potrebe za tom skrletnom toplom tekućinom, ništa drugo ne može ni vratiti s ruba smrti osim nje iste i to je tako simbolično, iz vene svog suđenog partnera. To je život, takvi zakoni su jedino što ih drži u svijetu ljudi, ta nepremostiva slabost, potreba da budu voljeni, da pripadaju i da im netko pripada, da im kameno srce oživi družica samo za njih stvorena. Na žalost on još u ništa od toga nije siguran. Svanut će novi dan, i možda dobije neke odgovore.