Stian Viggoson prekaljeni ratnik, Viking i vođa elitne postrojbe vampira, živi na rubu krvožednosti. Jedan je od rijetkih svoje vrste koji se zovu krvi uspješno ophrvava i kada oko njega u potocima teče. Snažno isklesano tijelo nikada nije zadrhtal...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Otvorila sam oči te ugledala Stiana kako zabrinuto se nadima nad mnom. Tamni kolutovi ispod očiju govore mi da nije odmarao. Konačno je odahnuo spuštajući usne na moje.
„Alina toliko sam se zabrinuo da nije uspjelo! Ludim od brige!", zavapio je spustivši se na krevet do mene.
Uhvatio me te povukao na sebe u medvjeđi zagrljaj snažno stežući ruke oko mene. Odvratila sam mu istom mjerom, želeći se utopiti u njemu, stopiti s njegovim tijelo, biti jedno tijelo jedna duša.
„Ne bih ja tebe ostavila na milost i nemilost drugim vampiricama, znaš koliko sam žudjela za tobom od malena. Toliko te volim da me boli, medvjedu!", zadirkivala sam ga prosipajući poljupce po njegovoj goloj koži.
Nasmijao se svojim grlenim glasom nadražujući mi kožu vrata. Odmaknuo je lice od moga te se zagledao mi u oči. Imam osjećaj kao da mu mogu vidjeti dušu koju ne posjeduje. Nije spuštao pogled već me uhvatio za ruku nježno me milujući prstima po koži.
„Neka mi Bog oprosti ako ću te ikada više ispustiti iz vida, ima da cijeli život koračaš uz mene luda ženo! Nemaš pojma koliko sam ludio zbog tebe, izgubio sam sto godina života! Da mi više nikada ne uradiš slično Alina, ozbiljan sam, nisam spreman te izgubiti ni sada, ni ikada, želim da provedem vječnost s tobom!", samo što nije vikao na mene istresao je iz sebe sve ono što mu je ležalo na duši.
„Mislim da si mi nešto dužan, nisi li mi nešto obećao?", tiho sam ispustila iz sebe želeći ga podsjetiti na obećanje koje mi je dao.
„Pa ti nisi normalna Alina, kako možeš sada da o tome razmišljaš?", planuo je na mene smijući se.
Poljubila sam ga dajući mu do znanja da mislim ozbiljno. Sada više ne želim da izvlačim bijelu zastavu predaje, vrijeme je da ispuni dano obećanje. Trebam ga kao krv, trebam da osjetim dodir kože uz kožu, da osjetim svog sudbinskog partnera. Prepustili smo se jedno drugome, ispreplitali tijela, uzimajući sve što nam je potrebno. Svoje ogromno tijelo omotao je oko mene. Rukama je polovio dražeći me po grudima dok je usnama klizio niz ključnu kost lagano grickajući kožu. Uvijala sam mu se u rukama poput violine koju svira tražeći još, tražeći više. Podignuo me za bokove te položio ispod sebe ljubeći me. Omotala sam noge oko njegovog uskog struka namještajući se za ono što dolazi, za ono što mi je prijeko potrebno, za njega. Nasrnuo je na mene puštajući svog predatora da uzme sve što mu je potrebno. Tijela su nam se podigla dok je prostorija krenula podrhtavati od magije koja je izbijala mi iz tijela. Izvana se začula grmljavina i sukljanje vjetra miješajući se s našim uzdisajima. Otvorila sam oči želeći se utopiti u plavetnilu njegovih očiju zamućenih strašću. Položila sam usta na njegov zategnuti vrat tik uz venu te zagrizla snažno i povukla slatku grimiznu tekućinu ispunjavajući sva svoja osjetila. Uradio je isto spojivši nas tijelima koja su se trzala od intenziteta magije, povezivajući nas za vijeke vjekova. Odvojio je usne tek toliko da ispusti režanje iz grla koje me prebacilo preko ruba potrebe i strasti spojivši nas.
„Toliko te volim Alina!", ispustio je iz grla uz režanje.
„Volim i ja tebe medvjede moj!", odvratila sam mu spuštajući usne na njegove.
Nakon šest mjesecima
Još uvijek imam traume od svega proživljenog ali to nije ništa strašno s dok imam Stiana uz sebe. Ivan, moj stric zatvoren je u podrumu sve dok se ne dokaže da više nije jedan od krvožednih. Izbjegavam podrum u velikom luku, nisam još uvijek spremna na suočavanje s njime, mada bi o volio da popriča sa mnom, iskreno, nemam što s njime da pričam, za sada još ne. Znam da je Alekseju i Anastaziji veoma teško što se njega tiče, ali nisam još uvijek spremna da mu oprostim.
Ne znam zbog čega sam se dala nagovoriti da obučem ovu krvavo crvenu haljinu k tome su mi uvalile i majčinu zlatnu krunu. Naravno da je morala pasti i šminka. Majka je govorila cijelo vrijeme da nema združivanja bez izgovorenih zavjeta, tako da su ovo organizirale bez obzira koliko se ja tome protivila. Stian je samo odmahivao glavom i govorio kako ne želi da se zamjeri kraljici ili kraju. Gnjavili su me toliko dugo sve dok na kraju nisam popustila i složila s njima.
Kucanje na vratima odvratilo mi je pažnju s mog odraza u ogledalu te sam se okrenula prema vratima očekujući majku i oca. Nisam se prevarila samo što je na njima stajala majka s Anastazijom.
„Kako si prekrasna!", ciknula je Ana tjerajući me da se vrtim oko sebe.
Rebeeka mi je prišla te me nježno i čvrsto zagrlila: „ Djevojčice moja! Koliko si prekrasna! Znala sam da će doći taj dan kada ćemo te morati predati tvom muškarcu u ruke ali nisam mislila da će taj dan doći ovoliko brzo, nisam spremna na ovo!"
„Ne brini mama znaš da me se nećeš tako lako riješiti!", pokušavala sam okrenuti na smijeh jer suze su prijetile preći preko ruba oka.
„Rebeka nemoj da je rasplačeš! Pokvarit će šminku!", navalila je Anastazija razdvajajući nas.
„Vrijeme je da krenemo!", tiho je Rebeeka izjavila vodeći me prema dvorani gdje su se gosti okupili.
Krenule smo laganim korakom, s jedne strane Rebeka s druge Anastazija. Stigle smo do dvorane gdje su se dvokrilna teška drvena vrata otvorila te na njima su me čekali Max i Alexsandar, predale su me njima te smo krenuli niz prividnu stazu koju su stvorili godi propuštajući nas. Na pola puta prepustili su me ocu koji me trenutak promatrao tek tada uzeo za ruku i poveo prema čovjeku kojeg obožavam.
Ugledavši ga kao stoji poput planine čvrst srce mi je preskočilo u otkucajima. Njegova plava duga kosa bila je isprepletena Vikinškim pletenicama prema zatiljku. Oči su mu sjale poput dva plava bisera upijale su moj lik, skoro pa sam se mogla ugledati u njima od bistrine. Otac me predao Stianu kojem su ruke drhtjele od nervoze. Osmjehnula sam mu se jer čula sam svaku njegovu misao od kako me ugledao, znam da nije mogao skrenuti pogled te da jedva čeka skinuti tu haljinu s mog tijela.
„Stiane predajem tu u ruke moje najveće blago, moje sve! Do sada sam je ja čuvao i mazio, vrijeme je da uradiš isto to, čuvaj je i mazi!", izgovorio je Aleksej Stianu te mi lagano utisnuo poljubac u obraz te zagrlio.
„Obećajem Aleksej!", odgovorio mu je Stian.
Okrenuli smo je dno drugome te je u prostoriji nastala tišina. Zvukovi violine prenuli su se po dvorani što nam je reklo da je vrijeme za zavjete koje smo napisali jedno drugome.
„Stiane, ljubavi moja. Ja, Alina Ivanovna Nikolajevna obećajem ti svoju vječnu ljubav i predanost. Obećajem da ću ti biti podrška i partner u svim životnim prilikama. S tobom želim dijeliti radost i tugu, smijeh i suze. Tvoja sreća je moj prioritet , obećavam ti da ću te voljeti i poštivati sve dane svog života. Obećajem ti vječnost i ljubav sve dok postoji svemir i zvijezde u njemu, sve dok se zajedno ne pretvorimo u prah. Volim te Stiane!"
„ Ljubavimoja Alina, stojim pred tobom s ljubavlju u srcu i dubokimosjećajima. Tvoj osmijeh mi daje snagu, tvoj dodir mi donosi mir.Obećavam ti svoju vječnu ljubav , koja će biti snažna kao vječniplamen. Tvoja sreća je moja sreća, tvoja tuga je moja tuga. Uvijekću biti tu za tebe, pružajući ti ljubav , podršku irazumijevanje. S tobom želim graditi sretan i ispunjen ljubavlju,strašću i avanturama život. Volim te Alina bezuvjetno i vječno!"
