28. Poglavlje -Kad ptice zaplaču

148 18 3
                                    



Čekam je već dobrih pola sata, od nje ni traga ni glasa. Vjerojatno me ostavila na milosti nemilost onima čiji koraci odjekuju kamenim hodnicima. Sjedim na prašnjavom tlu i osluškujem zvukove, usput se moleći da me ne pronađu. Ne znam ako bi izdržala još jednom onakvu torturu kao prije, doslovno su me iscijedili. Umom mi šeću slike Stiana, od trenutka kada sam ga prvi puta ugledala. Onako samozatajnog i opasnog, oduvijek me privlačio kao med pčele. Što me više tjerao dalje to me sve više i više privlačio. Toliko želim da sam sada u njegovom zagrljaju, osjetiti kako mi miluje kožu svojim mekim usnama.

„Stiane!", zavapila sam u sebi bojeći se ispustiti glas.

Ogromna gruda bola stvorila mi se u prsima pritišćući mi grudi. Suze mi se pune u očima te se prelijevanju niz obraze ostavljajući tanki mokar trag. Pokušavam ih zaustaviti, ostati hrabra do kraja. Ali toliko je to teško, ostati sabran kada se sve u tebi lomi na sitne komadiće poput najfinijeg porculana. Sve bi dala da ga mogu sada zagrliti, zagledati se u te sive oči, poljubiti pune usne.

Osjećam kako me snaga napušta, još uvijek sam drogirana mada sam se napila krvi vjerujući da je dosta. Uz Stianove slike izmjenjuju se one Akemine, koje mi uzrokuju bol spram Keleia. Nije zaslužio to što mu se dogodilo, vlastita sestra ga je prodala za kap vampirske krvi. Ovaj svijet je odavno otišao k vragu.

Zvukovi čizama bivali su sve bliži, odjekivali su tamnim hodnicima kao da mi odjekuju dušom. Priznajem, nikada se nisam ovako bojala kao sada, nikada nisam posustala u borbi kao sada. Sve što želim je biti pronađena bilo od jednih ili drugih, samo da me pronađu, što je suđeno nije izgubljeno. Ono što je zapisano u zvijezdama ne mogu izbjegnuti nikako, ma koliko ja to željela.

Pokušavala sam se uvući između kreveta i ormara, sakriti se u mišju rupu. Povlačila sam madrac na sebe koji je bio bačen kraj kreveta. Zadnjim atomima snage povukla sam ga kad su se vrata razletjela te u prostoriju ušla tri muškarca. U tren oka našli su se na meni, povlačeći me s tla.

„Drži je! Nemoj je ubiti! Crni je žali živu!", vikao je najviši među njima.

Pokušavala sam se otimati, ritati. Preslaba sam, trebam krv. Povlačim svog predatora na površinu, mamim ga zamamnim mirisom krvi. Dvojica su me ulovili svaki ispod jedne ruke sputavajući me. Uprla sam se nogama u tlo, ne želim tako skončati, ne želim umrijeti bez borbe ma koliko da na smrt bila spremna.

Osjećam kako mi očnjaci izlaze,oči se crvene od žeđi, grlo mi je suho i pecka. Dozivam snagu iz zraka u prostoriji, ljubičasta svjetlost krenula je izbijati mi iz tijela.

„Što radiš? Drži je!" vikali su jedan na drugog.

Uprla sam se još jače, odmahnula rukom toliko snažno da su mu kosti na ruci pucale. Drugog sam uhvatila za vrat te svom snagom prislonila na obližnji zid. Približila sam mu se licem skroz uz kožu, mirisala tu tekućinu života koje je njegovo srce snažno pumpalo. Nisam se predomišljala, zagrizla sam u mekano meso. Metalan okus krvi ispunio mi je usta. Vukla sam i gutala, sve snažnije i snažnije. Dvije ruke su me pokušavale odmaknuti od njega. Prikopčana na njegovu venu okrenula sam se njime u ustima. Nogu sam podigla visoko odbacujući muškarca koji me vukao. Na to je nasrnuo treći. Miris straha ispunio je prostoriju. Odmaknula sam glavu s njegove vene trgajući mu meso. Stropoštao se na tlo poput grane. Nisam im davala šanse da nasrnu na mene, ne ovaj puta predator je preuzeo kontrolu nada mnom. Vodio me za ruku željan krvi i borbe. Jedan manje. Prvi do mene je bio je onaj najglasniji. U skoku sam mu prišla te ga srušila na tlo. Vrisak mi je proprao osjetljive uši. Udarila sam ga direktno u lice, noktima trgajući kožu s njega. Prste sam ovila oko njegovog tankog vrata, snažno stišćući. Ne, ne zaslužuje tako lako umrijeti, još uvijek sam žedna. Kao hipnotizirana prikopčala sam se i na njegovu venu, nisam ispuštala ni kap te tekućine da ode u nepovrat. Gutala sam je hlapljivo. Osjećala svaku kap kako mi klizi niz grlo puneći me toplinom. Iskapila sam ga za tren. Ispustila sam ga iz ruku te krenula na trećeg koji je pomokrio hlače na sam moj prizor.
„Dođi!", zavikala sam prema njemu.

STIANOVA ODMAZDA ( ZAVRŠENA)Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin