STIANOVA ODMAZDA ( ZAVRŠENA)

26. Poglavlje - Karte na stol

Da vampiri mogu imati podočnjake njemu bi bili do koljena, pomisli Pavlov sjedeći u fotelji do svog
oca, tvorca i kralja. Aleksej i on se nadopunjuju pričajući priču o njemu i njegovoj prošlosti pred svim
okupljenim članovima porodice i najbližim prijateljima. Rebecca ih promatra osjećajući neizmjernu tugu, ali i buđenje nade i tračak oslobođenja od ogromnog straha zbog Aline. Slušaju objašnjenje zašto su se vratili u dvorac nakon otkrivenih tragova u uličici i zašto je Pavlov aka Marcel svim silama pokušavao prikriti miris Loreinine krvi.

"Znači Lorein je sve ovo vrijeme u biti bila na našoj strani i opetovano riskirala svoj kratki ljudski život
da bi nas zaštitila koliko je to u njenoj moći?"

"Da, tako je moja kraljice"

"Pavlov, obrati mi se još jednom tako formalno nakon svega što sam čula i više nikada nećemo
razgovarati."
Marcel pogleda u Alekseja koji se smijuljio.

"Marcel, znajući svoju družicu morat ćeš joj se javljati gdje si, s kim si i ako se ne javiš odredit će ti kakvu kaznu ili kućni pritvor."

Cijela prostorija odjeknu smijehom. Znali su koliko je Becka zaštitnički nastrojena; posebice kada su u
pitanju članovi obitelji. Ponekad zna ići baš u krajnosti.

"Bojim se da ovo otkrivanje tvoje prošlosti neće proći bez posljedica Pavlov ili da dozvolimo da te
zovu grof od Auvrgna?"

„Aleksej moja grofovska loza je davno nestala, znaš to i ne zezaj me."

„Ja vidim ispred sebe jednog živog i nevjerojatno otpornog nasljednika."

„ E da baš bi me Francuska dočekala raširenih ruku, ali s kojim kolcem u njima."

Casper je osjetio povezanost s ovom pričom, i njegova loza više ne postoji, osim nekih ljudi koji nose
tragove njegovog DNK koda, ali ih ne može zvati srodnicima. Ostaje mu samo Stian čija bol i strah
nagrizaju njegovo srce poput raka za kojeg nije znao da postoji.

Kalei je pronicljive prirode i nitko kao on ne zna čitati između redova, više nego jasno mu je da je u
Pavlovljevoj ili ti kako reče Aleksej, Marselovoj priči ima dosta rupa, posebice kada se dotaknuo priče
o Lorein. Niti jednom nije spomenuo Akemi, a činilo se da mu se jako sviđa. Shekpearovski rečeno
"Nešto smrdi u državi Danskoj".

Max se polako pridigne, njegova aura održava iscrpljenost kakvu nitko nikada prije nije uočio na
njemu. Alinina otmica ga izjeda poput solne kiseline koju sipaju na svježe rane, svakog časa sve više i
više. Zna da mora biti strpljiv, moraju se dobro organizirati i taktizirati napad na brlog u kojem je
drže.
„Da li očekujete da će se Lorein javiti i tražiti pomoć?"

„Max, s obzirom na situaciju bilo bi pametno da pričekamo."

„Oče ako je uskoro ne vratimo možda više nikada to ne bude ona Alina koju svi volimo i poznajemo."

Svi su bili svjesni na što točno misli, nije želio da mu sestra postane izgubljeni slučaj krvožednosti.
„Marcel hvala ti što si se složio da ispričamo našu povijest. Otkriće vezano za Lorein je pomoglo da se
svi osjećamo malo bolje, iako vjerujem da će mnoge zbuniti ili će ih gristi savjest kada dublje
proanaliziraju neke situacije i događaje."

Nakon rečenog znakovito pogleda u Keleia ustane i kimnuvši jednostavno okonča sastanak. Vrijeme je da se odmorimo, regrupiramo snage i strpljivo pričekamo moguće vijesti od Crvene.

Polako se šulja do svog tajnog skrovišta, uvjerenja da nitko ne zna za njega. Straćara u blizini zgrada
gdje su bile laboratorije. Odavno je napravila lažni pod i ispod prostoriju opremljenu svim za boravak
u njoj. Vjeruje da je Alina dovoljno pametna i da se neće pomjeriti s mjesta prije nego je ponovno ne
vidi. Ostavila ju je s mnogo pitanja i podizanja, koje je znala da će imati za nju. Prije nego se odjavila
i rekla da ide van zgrade čula je kako Crni urla na sve, a zvuk pucanja kože dok se obraćao Akemi bio
je tako prepoznatljiv. Nije da ju je baš pogodilo, na licu je još imala podljev zbog udarca koji je
natjerala Alinu da joj ga zada i odglumi da je ponovo pobjegla. Razbacana tijela obučenih vojnika su
pomogla u stvaranju uvjerljive krinke za njene postupke.