XI.

53 8 0
                                    

Irun. Čak mu je i ime zvučalo strano. Od samog pogleda na njega hvatala me neka čudna jeza, kao da se moje šesto čulo naglo aktiviralo i upozoravalo me na opasnost. Nisam znala kako mu se pravo obratiti ni što reći. Nisam imala pojma kako bi se to trebalo razgovarati s vanzemaljcima. Olen je i dalje stajao ispred mene. To što je rekao da bi bio voljan umrijeti da zaštiti moj život ostavilo me u blagom šoku.


"Oprostite, znate li gdje je moja kćer?", upitala sam Iruna puno hrabrije nego što sam se osjećala.

On me pogledao. Imao je ljudsko lice, ali neljudski pogled, bilo je nešto u tom pogledu, nešto što ni jedno ljudsko biće ne bi moglo replicirati.

"Znam gdje je Zemaljska djevojčica. I u velikoj je opasnosti."

Čuvši to srce mi je sišlo u pete.

"Kako znaš?" smjesta je upitao Olen.

"Altari je žele mrtvu. Tako znam."

Ove su me riječi ujedno i zaprepastile i prestravile.

"Tko su Altari? Zašto joj žele zlo? Gdje je ona?" brzo sam ispitivala.

"Dijete je na njihovom teritoriju, meni je tamo, recimo to tako, zabranjen pristup. Trenutno je zaštićena, čuva je gor'na siltha, ali čim napusti brod, Altari će je čekati zajedno s ostalim silthama", objašnjavao je Irun iako sam ga slabo razumjela.

"Gor-na sil-tha?" pokušala sam ponoviti za njim. Tko je to tko ju čuva i zašto mu je ime podsjećalo na ono Halina izmišljena prijatelja.

"Dječak-duh", mi to tako prevodimo s Izvornog", reče Olen, a ja sam ga samo blijedo gledala.

"To je Siltha, prijatelj tvoje kćeri kojeg si spominjala. Nije izmišljen."

Raspadala sam se iznutra i paničarila preko svake mjere, ali sam morala ostati sabrana radi Hali i voditi s ljudima i stranim bićima kojekakve nerazumljive razgovore samo da nađem svoju malenu.

"Što je on onda? Ne razumijem što se zapravo događa", moje barijere počele su popuštati. Molećivo sam pogledala Olena priznajući: "Ne razumijem što mi pokušavate reći. Možemo li ići spasiti Hali, molim te?"

Suze izdajice nagomilale su se u mojim očima.

"Ako odete tamo, mrtvi ste. Altari i ostale silthe vas neće otrpjeti", kazao nam je Irun. "Zbog broda", nadodao je znakovito gledajući Olena.

"Je li gor'na siltha dovoljno moćan da je zaštiti bar dok su u brodu?"

Pitao je Olen, a lice mu je poprimilo ozbiljan strog izraz.

"Privremeno", odvrati Irun.

"Hoćeš li nam pomoći?" Olen će napeto.

"A zašto bih ja želio spasiti još jednoga od vas?" cinizam u glasu mu je bio više nego očit.

"Zato jer ako hoćeš vidjeti promjenu u čovječanstvu, Irune, potrebno je da nam budeš uzor."Irun se na to gromoglasno nasmijao.

"Čisto sumnjam da će to biti dovoljno", otpovrgne, a potom se opet zagleda u mene i pomalo agresivno i naglo reče: "Pomoći ću vam!"

"Čisto sumnjam da će to biti dovoljno", otpovrgne, a potom se opet zagleda u mene i pomalo agresivno i naglo reče: "Pomoći ću vam!"

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Memoari s OlgeWhere stories live. Discover now