U svijetu gdje je neplodnost na Zemlji uzela maha, a genska manipulacija svakodnevica, Dea, majka dvoje djece, biva prodana na planet Olgu kako bi služila još jednom u nizu muškaraca isključivo kao rasplodna komora.
Ponekad se pitam ima li ljudska okrutnost granice? Što je to tako prokleto u nama? Kako smo mogli biti izvor takve zlobe, takva neopisiva zla? Krenulo je od jednog pitanja. Željela sam znati više o dječaku. O Silthi. Jedinom prijatelju moje kćeri. Onom kojeg sam donedavno držala izmišljenim da bih saznala da je on zapravo nešto posve drugo. Nešto što čak i sad kad znam istinu o njemu i sama teško razumijem.Upitala sam Iruna o dječaku, ali nisam bila spremna na odgovor koji sam dobila.
"Gor'na siltha je utvara", kazao je Irun. Nisam bila sigurna tumačim li njegove izraze lica kako valja, ali nije mu se milila ova tema. "Ni živ ni neživ."
"Ali kako je to moguće? Kako može postojati netko takav?"
Irun me na to pitanje mračno pogledao.
"Dječak je vječno zarobljen u dva stanja, vječan je, ali ne i posve stvaran, ne onako kako smo mi stvarni. On postoji, ali ne jede, ne pije, ne raste i boravi negdje između. Reci mi, Zemljakinjo, bi li voljela tako postojati? Bi li pristala na takvu cijenu za vječnost?"Zgrozila sam se.
"Naravno da ne. To zvuči užasno."
"Ali dječak nije imao izbora", reče Irun Olenu i meni dok smo putovali prema nekom starom brodu gdje se po Irunovim riječima nalazila moja kćer.
"Nitko ga nije pitao želi li on to ili ne. To mu je učinjeno."
"Tko bi učinio nešto takvo djetetu?" sablažnjeno sam upitala jer iako sam i sama prošla grozne stvari, za ovakvo nešto nisam nikad čula.
"Čovjek. Zemljanin. U potrazi za besmrtnošću svoje vrste, nije se libio eksperimentirati na našoj. To se zbilo davno, razumije se, ali za Silthu, dječaka, bit će uvijek svježe. Rana koja nikad ne zarasta, ali vječno boli."
"Kako je to učinjeno? Kada?" ubacio se Olen, očito i on pod dojmom Irunove priče.
"Davno, davno... kad je prvi Izvorni brod sletio na vaš svijet. Dječak je bio među prvim žrtvama, prvi od nebrojeno mnogih. Prvi na redu za istrebljenje, ali ni to nije prošlo kako treba. Unatoč svim ljudskim naporima da nas unište, još uvijek smo tu. Vidiš, zato je on uvijek u blizini tog broda. Zna što je u njemu, zato ga čuva; da se zlo ne ponovi."
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
