Neocekivani gost

1.2K 29 2
                                    

"Hel, budi se", iz jutarnjeg sna me budi mio glas.

"Hm sta je?", promrmljam sanjivo dok otvaram oci. Ni ne secam se kada sam sinoc zaspala.

"Ustani, neko je dosao da te vidi", veselo izgovori Ema te skloni pokrivac sa mene.

"Ko to?"

"Tvoj verenik!", radosno kaze.

"Molim?!", u roku od sekunde moja pospanost nestane.

"Dole je, prica sa ostalima"

"Dolazim", nevoljno izgovorim.

Divno, sada jos moram glumiti srecu pred ostalima.
Na brzinu se presvucem i umijem te sidjem u dnevni boravak.

Bio je udubljen u pricu sa njima, iznenadjeno pogledam u njih kada vidim da se smeju.

"Dobro jutro", promrmljam te pridobijem njihovu paznju.

Aleksandar se okrene prema meni.

"Ljubavi ustala si", izgovori te dodje do mene i privuce me u poljubac.

Krajickom oka vidim kako Damjan odmahne glavom, a zatim napusti prostoriju.

Izdahnem te svoju paznju preusmerim na Aleksandra.

"Otkud ti ovde? Nisi mi rekao da dolazis", upitam.

"Ni ti meni nisi rekla da ides", tiho izgovori kada primeti da nismo vise u centru paznje i da su svi otisli da se spremaju za plazu.

Fiksira svoje oci na moje i pogleda me cudno.
"I ono ti sigurno nije drustvo sa faksa"

"Ne..nije", priznam.

"Ne brini nisam ni mislio da kazem tvojima. Uostalom oni su ti koji su me naterali da dodjem ovde", promrmlja nervozno.

"Imam mnogo posla u firmi nije mi bas do opijanja i zajebavanja", doda.

Rasirim zenice.
"Oni? Stvarno?"

Klimne glavom.
"Mislio sam da znas.."

U prostoriju udje Damjan te samo prodje hladno pored mene ni ne pogledavsi me. Popne se niz stepenice i ode do svoje sobe.

"Pa, izgleda da me neki ovde vec ne vole", nasali se Aleksandar misleci da je Damjan neraspolozen zbog njega a ne zbog mene.

Nasmesim se.

Odem do svoje sobe i na brzinu spakujem potrebne stvari torbu za plazu.

Izadjem u dvoriste te spazim Damjana kako sedi sam na stolici.

"Hej gde su ostali?", tiho upitam.

"Dolaze", promrmlja nezainteresovano dok gleda u telefon i ne obraca paznju na mene.

Ugrizem unutrasnjost obraza te sednem pored njega.

"U vezi onog od sinoc, nisam.."

"Rekla si sve sto si imala", prekine me.

"Nisam bas tako mislila", tiho kazem dok se prisecam svojih reci.

Nije istina da je bio manipulator i lazljivac. Bio je osoba koju sam volela najvise na svetu, i znala sam da bi on za mene zapalio i ceo grad ukoliko bih mu to trazila. Bio mi je podrska u svemu i boljeg decka nisam mogla ni da zamislim. Sve dok me nije prevario.

"Samo mi je zao sto smo se pretvorili u ovo", iskreno kazem ni sama ne znajuci zasto.

On ostavi telefon te pogleda u mene

"Neka ti ne bude. Sada imas verenika i srecna si. ", odgovori mi.

Ucutim te nam se ubrzo pridruze i ostali.
Sara, Ema i ja smo isle ispred muske ekipe.

"Sta se desilo sinoc?", upita Sara tiho.

"Nista, samo smo se posvadjali jos vise"

"Znam da ti je krivo, Hel ali ti sada imas verenika. Uostalom cim ste zajedno mora da je dobar prema tebi i..", zapocne Ema radosno kada je ja prekinem.

"Nisam sa njim iz ljubavi Ema", priznam te na trenutak pogledam u Saru koja nemo klimne glavom.

"Ovaj, nasi roditelji su to namestili. Njegova porodica ima ugled, nasa isto i eto ga, kao u srednjem veku. Zapravo, ni on nije zaljubljen u mene..barem mislim", objasnim joj.

Primetim kako joj se izraz lica pretvara u tuzan, oci su joj bile pune sazaljenja i razumevanja.

"Znaci i dalje se sve vrti oko Damjana, nisi ga prebolela, zar ne?", tiho upita.

"Nisam.."

Njegov povratakМесто, где живут истории. Откройте их для себя