10.deo

606 33 13
                                    

Makao se od mene kao opečen i otišao do stola iz kog je izvukao cigarete. Zapalio je jednu i seo na sto zbunjen svime što se dešava. Bradu koju je imao juče obrijao je još jutros, izgledao je mnogo mlađe i lice mu je bilo nežnije dok me ljubio. U njegovim očima videla se zabrinutost, sigurna sam da mu nije lako i da dok sve ovo radi misli i na strica i to kako bi on prihvatio sve to.

Ponovo sam mu prišla, onoga puta sela sam do njega i lagano pogled spustila na cigaretu u njegovoj ruci.

"Mogu li?"

"Otkad pušiš?" upitao je namršteno.

"Samo rekreativno. Kad sam pod stresom..."

"A sad si pod stresom?" podigne obrvu dok ja prevrćem očima blago. Pruži mi cigaretu i kad povučem dim upita:

"Je l Adam zna?" klimnula sam glavom i lagano uzela još jedan, a zatim mu vratila cigaretu.

"Zna. Prvi je saznao..." otvorio je paklicu i iz nje izvukao cigaretu samo vrhom kako bi mi bilo lakše da je izvučem, dvoumila sam se, ali sam je na kraju uzela. Krenuo je da je zapali upaljačem, ali ja sam samo smestila cigaretu u usta i primakla se njegovim usnama, o deo njegove cigarete koji gori zapalila sam svoju i vratila pogled ispred sebe.

"Osećam da bi mi i za ovo očitao bukvicu..." rekao je tiho što mi je namamilo osmeh. Neko vreme samo smo ćutali, što je bilo prijatno izgleda za oboje iako su nas oboje mučile iste misli. Šta smo mi sad? Da li možemo tek tako da se poljubimo?

"Zašto si se odmakao ovako? Bilo je lepo, mislim, želeo si..."

"Ne možemo uvek da radimo stvari koje želimo..."

"Znam da te plaši seks sa mnom jer misliš da sam balavica i uostalom šta ti sedamnaestogodišnja devojka može pružiti što ti kao zreo muškarac već ne znaš..."

"Ne plaši mene seks sa tobom, plaši me da ću ga zavoleli kao što počinjem da volim ukus tvojih usana..." izgovorio je tiho, njegov glas bio je tako učtiv da me to razumevanje počinjalo privlačiti nenormalnom brzinom.

"Imam verenicu, ženu koja me čeka da je pitam da živimo zajedno. Već peti dan sam tu nije mi palo na pamet da odem do nje, jer sam došao ovde ne bih li opet video samo tebe..." srce mi se uzvrpolji dok ga gledam ispod trepavica u želji da vrisnem od radosti, čujem li sve ovo zaista ili sanjam?

"Ne želim da ti budem prepreka. Ukoliko ti je stalo do nje ja ću-..." zaustim tiho, a on me odmah nekako podrugljivo upita "Šta ćeš ti? Naterati mene da prestanem da mislim o tebi? To na kraju krajeva i nije nešto što je do tebe... To je u mojoj glavi..."

"Ako se ja distanciram, možda će ti biti lakše. Možda i jeste tako bolje..."

"Ne lupetaj malena, nikad više gluposti nisam čuo iz tih tvojih ustašca. Moraću da ti ih zapušim poljupcem ako nastaviše da brbljaš besmislice..." našalio se, a ja sam to vrlo ozbiljno shvatila.

"Ozbiljna sam. Distanciraću se..." nagne se ka meni dok mu ruka lagano klizne među moje butine

"I ja sam" ovlaži moje usne poljupcem od kog po prvi put osetim i neku vrelinu kako se spušta u moje prepone niz noge i butine koje njegova ruka sočno steže.

Ugasio je cigaretu u mojim rukama koja je skoro dogorela do kraja, a ja je nisam ni takla. Rukom me povuče u svoja krila zbog čega se niz moju kičmu spusti milion žmaraca. Prostor u njegovim krilima gde sam sedela postajao sve čvršći i grublji dok smo se ljubili i to me intrigiralo.

Poljupci su bili sve duži i nežniji, kao oni filmski na koje te obuzme neka ljubavna groznica. Ruke su mu nežno mazile moju kosu i ramena kao da i u ovoj igri ludila pazi samo da se ja osetim sigurno, a za sebe ne brine.

"Moraš da staneš anđele...dovoljno daleko smo otišli..." prelazila sam dlanovima po rubu peškira na njegovim leđima i ponavljala sebi "dosta je", ali nisam uspela da prekinem poljubac sve dok on nije. Sklopio je oči nekako teško i izdahnuo još teže.

"Idi, Ezel molim te idi..."

Nastaviće se...

Azurne noći III: Svet je tvoj Onde histórias criam vida. Descubra agora