13. Poglavlje

154 25 4
                                    

Stigli su. Nakon ne tako duge vožnje zaustavili su auto ispred kuće njihove rodbine na seoskom imanju. Dočekalo ih je oblačno vrijeme popraćeno blagim vjetrom.

"Ah, taj zrak", uzdahnula je Ivana, "uh, evo ga, stigli smo", odahnuo je njen otac, "došli smoo!", javila se i mama ali domaćinima. "Pa gdje si ti rodice moja", Ivana i njen rođak Mateo se zagrliše, "Otkad te nisam vidjela moj Mateo, imam ti toliko toga za ispričati!", odgovorila je Ivana prepuna nestrpljivosti da ispriča svoje događaje i doživljaje koje je proživila u proteklih nekoliko dana.

Mateo je Ivanin rođak godinu stariji od nje koji je jako duhovit i često sarkastičan. Živi s roditeljima na seoskom imanju. Njegova mama Vesna je sestra Ivaninoj mami te su zbog toga rođaci. Mateo je Ivanin najbliži rođak koji je također i u izviđačima. Ivana je s njim provela svoje rano djetinjstvo.

Nakon pozdravljanja i grljenja, svi su ušli u kuću. "Kako si Ivana, kako škola?", upitala je Ivanu tetka Vesna, "dobro sam, skola ide dobro i tako...", opusteno je odgovorila, "ima li momaka?", upitao je i tetak Marinko, "nema, nema", i dobio brz odgovor. "Ajooj...", tiho je produžio tetak. Međusobne priče i razgovori odraslih potrajali su neko vrijeme, dok Ivana pričala s Mateom o svojim stravičnim dogodovštinama.

"Ti to ozbiljno!?", upita Mateo Ivanu u nevjerici, "daa, kažem ti da mi se to stvarno desilo, moraš mi vjerovati!", uzbuđeno je objašnjavala Ivana preklinjući rođaka da joj povjeruje.
"Dobro, dobro, vjerujem ti, a sad idemo vani na zrak da se prošetamo, može?", Mateo ju je smirivao.

Zrak je bio dosta suh, osvježen laganim vjetrom i ispunjen sunčevim zrakama. Ivana i Mateo laganim su koracima šetali oko kuće dok su razgovarali o svemu i svačemu.

"Dok sam bila na tavanu, začula sam hodanje i jezivi smjeh neke djevojčice koja mi je rekla kako moram učiniti sve što mi kaže, ili će ubiti moje roditelje i prijatelje, kažem ti : to je ISTINA!", "OK, i šta si onda uradila?", upitao je Mateo pažljivo slušajući Ivaninu priču, "Prvo me natjerala da hodam 2 puna sata po svojoj četvrti bez stajanja što sam na kraju i uspjela, a onda mi je zapovjedila da odem u nekakvu napuštenu kolibu samo da me isprepada, ali me spasio odlazak kod tebe.

Nakon što je podijelila svoje iskustvo s Mateom, Ivana se pridružila starijima koji su bili pred TV-om. Ništa zabavno ili vrijedno pažnje nije bilo na njemu, pa su vrijedne mame odlučile malo uraniti s pripremanjem večere. Svi su posjedali za stol i počeli jesti, od jaja, hrenovki pa sve do namaza i šunki. Pričali su, smijali se i utaživali glad svi za stolom, dok je Mateo osjećao veliku zabrinutost za Ivanu i njen slučaj.

Budući da su se svi pošteno napapali, bilo je vrijeme i za počinak. "Laku noć", pozdravila je Ivana tetku i njene te dobila isti odgovor. Zatim je ušla u WC noseći svoju četkicu i pastu u vrećici prema umivaoniku. No, slučajno joj iz vrećice isklizne pasta i ona se sagne da je uzme. Kukajući je podigne i tada, kao zaleđena ugleda onu lutku u ogledalu kako je promatra udesno nagete glave i jarko crvenih očiju koje su zurile u nju. "Ali, kako...ti si...ostala kod mene...doma...jaa...", promuckivala je Ivana pokazujuć prstom u nju, "Iznenađena što me vidiš, šta, mislila si da si me se riješila, pa šta ti misliš da sam ja glupa? Ooh, nee, mene se nećeš tako lako riješiti pa čak ni privremeno", progovorila je zla prikaza, "ali kako si došla ovdje, poprilično sam sigurna kako si ostala kući u mojoj sobi", začuđeno je upitala Ivana, "paa, to je više bio POSAO IZNUTRA, kako kažu", "kako to misliš, posao iznutra?", "pitat ću te nešto, sjećaš li se možda onog dana kad si pronašla glavu u kanti za smeće?", "daa, sjećam se toga", "a tvoj otac, on ti nimalo nije izgledao čudno tada, jel'?", "onako, jest, ali kakve to ima veze s tobom, ne razumijem?", "zbroji dva i dva, ludo, pa JA SAM UPRAVLJALA NJIME!!!, shvaćaš, i danas, kad ste ga čekali, to nije bilo zbog posla, nego jer me ubacio u svoje auto da vi ne primjetite!", i zatim iščezne.

Nakon zaprepaštenja, Ivana izađe iz kupatila ne uradeći ništa od onog zbog kojega je i ušla. Legla je i pokrila se dekom poslije čega je čvrsto zaspala. Nije ni u snovima mogla zamisliti sutrašnji dan.

"O, vidi ti ranoranioca!", rekla je Ivana nakon što ju je probudio Mateo dosta ranije nego što se ona uobičajeno budi, "ajde, spavalice, ustaj se, doručak je na stolu", "ok, ok, evo me, sad ću", rekla je Ivana, a Mateo je otišao sjesti za stol.

Čim je stupila u kupaonicu, sjetila se da bi je u ogledalu mogla dočekati ona lutka, ponovno. Odlučila je preskočiti umivanje i odmah je otišla za stol.

Tamo je većina bila za stolom, dok su njen tata i tetak gledali tv, a mame su bile zaposlene u kuhinji. "Jesi se naspavala Ivana dušo?", javila se tetka praveći kajganu, "Jesam, baš je udoban krevet", "super, baš mi je drago", završnu je riječ ipak dala tetka.

ProkletstvoWhere stories live. Discover now