Prokletstvo

4. Poglavlje

Nož smrti probode joj dušu kad je ugledala stravičnost koja je ležala u smeću. Bila je to ljudska glava otvorenih očiju obavijenih krvlju koje je natapalo smeće na kojem se raspadala i izazivala užasan smrad.

"Aaaaaaaaah", vrisne i odmakne se od mjesta užasa. To čuje njen otac koji je za to vrijeme popravljao ogradu koja se slomila neki dan. "Ivanaa", zadere se njen otac i potrči istih stopa k njoj. Ivana je plakala gledajući u krvavu glavu držeći se rukom za usta. "O, moj bože!", izgovori njezin otac izrazivši svoje gađenje.

Otac zatvori kontejner i otprati prestravljenu Ivanu u kuću. Javi majci da joj pripravi toplu čokoladu da je smiri. "Što se dogodilo?", u čudu upita Ivanina majka Sanja pogledom tražeći odgovor od svoje kći i muža. "U kontejneru smo pronašli...", "što ste pronašli?", zabrinuto upita mama Sanja. "Pronašli smo...ljudsku glavu", u strahu izusti otac, a majka potom naglo uzdahne i prekrije usta lijevom rukom.

Ivanin otac zatim žurno ode natrag do izvora užasa i zaveže vreću smeća i baci ga u veliki kontejner niz ulicu pet kuća daleko.

Nakon što se vratio, uzeo je alat i nastavio raditi na ogradi. Sigurno se pitate zašto je Ivanin otac reagirao ovako, ali će za objašnjenje biti vremena, pa se strpite. Ivana, umorna od današnjih zbivanja, ode do svoje sobe odmoriti svoj um i tijelo. Baci se na krevet i zaspi istog trena.

U snu je vidjela tavan i onu istu sobu koju je taj dan otkrila. Iz prostorije je sijala žarka bijela svjetost, a ona se približavala iz znatiželje da otkrije što se zbiva. Kad je stupila ispred vrata, svjetlo se naglo ugasi. Ona upali prekidač i ugleda malu, jadnu djevočicu duge crne kose koja je sjedila na podu prekriženih nogu ljuljajući se naprijed-nazad. Pjevala je nešto svojim tihim usnama.

Pjevanje prekine Ivana "hej", zovne je, "tko si ti?", izrekne ona još jednom nakon desetosekundne stanke.

Djevojčica se prestane ljuljati. Okrene se.