Prokletstvo

6. Poglavlje

"Što?!", viknu Ivana zaprepašeno gledajući praznu sobu okruženu trulim zidovima obasjanih svjetlom koje je jedino ostalo od prošlog posjeta. "Kladila bih se u svoje obe noge da su zidovi bili ukrašeni crtežima i.. i da je... na ovom zidu bio... bio krvavi natpis", reče Ivana prateći prstom svoj govor, "znam da mi ne bi lagala, ali Ivana ja mislim da si previše umorna i da si neke stvari sanjala, znaš", "ali vidjela sam to, znam da sam vidjela i dobro se toga sjećam", "OK, smiri se", priđe joj Ana stane kraj njenog lijevog ramena obuhvativši je rukama za lijevu i desnu mišicu. "U redu je", odgovori Ivana blagim smješkom koji pokazuje da cjeni Aninu brigu.

Kad su sišle dolje Ivana je pozdravila Anu i obećala da će joj se javiti na chatu ako što novo otkrije. "Ćao Ana", mahne joj Ivanina mama, a Ana odgovori sa ćao i mahne Ivani i mami Sanji. "Što je za večeru, gladna sam", upita Ivana svoju majku, "Imam iznenađenje za svoju jedinu i najdražu kćer", izrekne mama uzbuđeno tajanstveno se smješkajući. "Reci, koje to, hajde reci mi, hajde!", "samo ako me poljubiš", Ivana na te riječi brzo skoči i poljubi svoju mamu. "Pravit ćuuu... PALAČINKEEE!!", glasno izgovori naziv hrane koja je za Ivanu bila sveta. Obožava palačinke, to joj je jedna od najdraže hrane. "JES!", uzvikne Ivana skočeći podignutih ruku koje se potom obvežu oko vrata njene mame. "Ti dovrši projekat, a ja ću napraviti palačinke, može?", "OK", Ivana kimne glavom i otrči do svoje sobe.

Sjedne za računar i pokrene prezentaciju na PowerPointu. Pronađe neke podatke na Wikipediji i iskoristi ih za svoj projekat. Skine dosta slika i uštima tekst. Iznese metode očuvanja okoliša i važnost ekologije u svijetu. Doda animacije teksta, slika i slajdova. Završi sa svojim imenom u posljednjem slajdu. Trebalo joj je svega 40 minuta izradi prezentaciju za projekat. Poslije izradbe prezentacije otvorila je udžbenik iz bologije da pročita i nauči dodatne stvari jer projekat zahtjeva i prezentaciju i govorno objašnjavanje. Nakon što ju je prebacila na disk, Ivana još jednom pogleda svoje djelo. "Odlično", zadovoljno potvrdi pohvalivši svoj rad.

Nakon obavljenog posla ode na Facebook pogledati ima li što novo. Gledala je slike, smijala se i komentirala tuđe. I odjedanput, javi joj se Ana na chat. "Je li sve u redu?", "da, hvala što brineš", "nema na čemu, je si i završila onaj projekat iz biologije", "jesam", "OK, vidimo se sutra u školi", "vidimo se, ćao", i razgovor završi.

Ivana se baci leđima na krevet i glasno izdahne. Primjetila je da više nema onog hodanja s tavana. "Baš čudno", odgovori ona čudeći se. No, brzo je prestala misliti o tome jer ju je ugodan miris iz kuhinje omeo. "Palačinke!", sjeti se njih i pohiti niz stepenice do njene mame da vidi kako napreduje pečenje. "Mmmmm", udahne miris zatvorenim očima. "Jesi li ih dovoljno napekla?", "evo još 5-6 minuta i možeš uživati", "drago mi je to čuti jer sam STVARNO ogladnjela", proždrljivo odgovori Ivana i sjedne za kauč gledati TV.

Mijenjala je kanale dok nije našla nešto zanimljivo. Zaustavila se na njenoj omiljenoj seriji - Umorstva u Midsomeru. Ivana voli krimiće, ali i horrore. U kinu je gledala mnogo horrora i kriminalističkih filmova. Najdraži horror joj je Strašilo, a najdraži krimić Sherlock Homes. 

"O ne", u sebi izgovori Ivana nakon što je vidjela da je jednog igrača golfa pogodila loptica u glavu usmrtivši ga. Ivana većinom pogodi tko je ubojica jer je kroz brojne epizode serije stekla detektivsko iskustvo da otkrije ubojicu. Naučila je razmišljati kao detektiv i uvijek nakon što otkrije ubojicu kaže: "on je, znala sam".

Nakon odgledane epizode palačinke su bile gotove. "Dobro su duge tih 5 minuta", prigovori Ivana skapavajući od gladi, "razgovarala sam na telefon, zvala me susjeda Kristina i pitala me za broj osiguranja", "i, jesi joj dala broj?", "jesam, jesam", "ok, da napokon krenemo jesti", trljala je Ivana ruke dok je proždrljivo gledala u raj na pladnju.

"Mmm, bome su jako ukusne", "hvala, ali zar ti sumnjaš u mene", "nisam, a niti ću ikada sumnjati u tvoje kulinarsko umijeće", potvrdi Ivana i obje se kratko nasmijaše. "A gdje je tata?", upita Ivana kad je vidjela da je stolica do prazna. "Na poslu dušo, zašto?", "ma onako, nisam vidjela kad je otišao, pa pitam, ali ostavi i njemu malo, ma sigurna sam da će se oduševiti", "i ja isto", zadovoljno se nasmije mama Sanja.

DING, DONG! Oglasi se zvono na ulaznim vratima a potom se otvore vrata kroz koja uđe Ivanin otac koji istog trena osjeti blaženi miris iz ženine kuhinje.

"Wow, koje iznenađenje", uskliknu otac očaran prizorom na stolu. "Moraš ih probat tata, predobre su", "vidim i sam, dušo, naravno da ću ih probati". "Kako je bilo na poslu, dragi?", Ivanina mama promjeni temu, "dobro, dobro, samo sam strašno umoran, san bi mi jako dobro došao", "znam, onda idi odspavaj, odmori se". Ivana se ustane i obriše usta, pa popije čašu vode. "Idem i ja na spavanje, ujutru se rano budim zbog škole", "dobro, dušo, laku noć", "laku noć, mama", i ode do svoje sobe.

Obuče crvenu pidžamu sa plavim točkicama i legne na krevet, pa se pokrije dekom. Sklopi oči i zaspi.