Dok ih je otvarala, vrata neugodno zaškripe. Ivana uđe u malu sobicu ispunjenu tamom te je pogledom obiđe ne bi li pronašla prekidač za svjetlo. Iznenata ga ugleda, pa upali svjetlo.
Stara žarulja zatim maglovitim svjetlom osvijetli sićušnu prostoriju okruženu raspadnutim i prašnjavim zidovima na kojima su oslikani crteži, kako je Ivana procjenila, petogodišnje osobe, tj. djeteta.
Bili su poprilično jezivi jer su prikazivali, kako je ona shvatila, majku s djetetom, a dijete je na drugom zidu plakalo sjedeći ispod drveta, a na trećem pak zidu majka je ležala mrtva ispod kuće pod zemljom s cvjećem u ruci. "WTF!?", Ivana reče u sebi dok je držala ruke na ustima čije su usne tvorile oblik slova O.
U trenutku kad je krenula izaći, na stražnjem zidu uoči natpis napisan krvlju. Ivana stade kao zaleđena prestravljena onim što piše na zidu. Patnja je gora i od same smrti. Što je veća, to joj je sve bliža., pisalo je krvavim slovima. Ivana je stajala kao kip obavijen neopisiv strahom. Osjećala se kao da pokraj nje stoji smrt i promatra je.
Nakon jedneminute zurenja u natpis, Ivana shvati da mora pobjeći. Izleti iz sobe i zalupi vrata. Zaključa ih i brzinom svjetlosti siđe niz tavanske ljestve i pojuri u svoju sobu. Legne pod deku drhteći i pomišljajući na ono što je upravo vidjela. A mislila je da se boji mraka. Kosti joj obavije strah koji dosad nije osjetila. Dvoumila se reći to roditeljima ali ipak odluči to zadržati za sebe. Nije željela uzrujati roditelje pa ostane u svojoj sobi. Podigne deku i sjedne za računar.
Izrađivala je školski projekat iz biologije. Tema je bila o ekologiji, a Ivani to nije bio nikakav problem. Radila je prezentaciju o zaštiti okolišta u kojoj je navela sve načine zaštite, ekološku svijest te uzročnike zagađenja. Nakon rada ogladni i ode do kuhinje u nadi da će pronaći lijek za svoju glad. Otvori hladnjak pa stane ogledavati sadržaj. "Uh, ipak ćemo ja i želudac ostati nezadovoljni", potvrdi u sebi snažno izdahnuvši.
"Trebaš li nešto", izneada je trzne njezina majka, a Ivana vrisne i naglo se okrene prema njoj. "Ne trebam", podvrdi ona, "Ok, onda dobro", izrekne njena majka načinom svejedno.
Ivana više nije imala apetit te zatim izađe van na zrak. Ukrsti ruke i pokuša umiriti svoj um. No to prekine užasnan i jak smrad koji je dolazio iz dvorišta. Ivana stavi ruku na nos prekrivši njom i usta. "Fuj, ovo stvarno, ali stvarno smrdi", pa se zaputi prema kontejneru iz kojeg je dopirao smrad. Ivana otvori kontejner i vrisne, a oči joj se napune suzama.
YOU ARE READING
Prokletstvo
HorrorIvana je posve obična djevojčica sa normalnim životom. Budući se promijeniti kada učini nešto zbog čega će požaliti. Otključat će tajnu dugo čuvanu koja je nažalost bila prokleta ali ona nije toga nije bila svjesna. Što se skriva iza vrata tajne so...
