Miris osvete

528 67 14
                                    

U baru u kojem radi Bobby Brass svi se ponašaju posve normalno. Sjedim za šankom i povlačim zadnji dim, a onda upitam šankera za Bobbya.

– Je li Bobby bio u prvoj smjeni? – napravim se blesav, on me pogleda ravnodušno.

– Nije se pojavio na poslu zadnja dva–tri dana koliko ja znam. Vlasnica je uskočila na njegovo mjesto i radila je prvu smjenu.

– Je li javio da je bolestan možda, nešto? – on odmahne glavom.

– Nemam pojma gdje je. Nije mi baš najdraža osoba ovdje.

– Imaš problema s njim? – okrene očima – Ni ja nisam njegov ljubitelj, uopće. Nadao sam se da ću ga naći, čuo sam da radi ovdje. – Sad već imam njegovu pažnju.

– Tip je govnar! Kao da mi nitko ne znamo da je bio klošar u Vegasu! Sada ovdje glumi neku dobričinu i pravednika. Očito je čitao malo previše romana, ušiljio se da je neki od likova koji idu gradom i dijele pravdu.

– Zbilja? Znači tako.

– I da ne vjeruješ cure na to padaju. Na njega! Užas.

– Znači mali vam je pobrao sve komade? – otpuhne. – I nikoga od vas nije briga što ga nema na poslu dva dana?

– Ma jebe mi se. Neka se ne vraća što se mene tiče. A, ti, zašto ga tražiš?

– Poznajem ga... Iz Vegasa. Ako me razumiješ? – on se pokvareno nasmije i kimne potvrdno. – Gdje bih mogao da ga potražim, imaš neke ideje?– stegnem šaku da izgleda baš kao da želim da prebijem Bobbya Brassa.

– Nažalost ne, ali ako ga nađeš... našminkaj ga i za mene. – Naspe mi viski u čašu i namigne. – Kuća časti. – Lijepo, baš lijepo. Znači istina je što je rekla Valeria. Mali se promijenio, ali očito ne valja ni to što više nije ološ. Ispijem na eks, pa iziđem van. Sunce je zašlo, moram priznati boje neba u zalasku iznad Kingmana su zaista prekrasne. Sjednem na motor i krenem niz ulicu prema Valerinoj kući.

 Sjednem na motor i krenem niz ulicu prema Valerinoj kući

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Kako parkiram, ona je već vani.

– Mislila sam da nećeš doći.

– Rekao sam da hoću, ja nisam čovjek koji gazi svoju riječ.

– Bogu hvala na tome. Malo je takvih.

– Osjećaš li se bolje?

– Izdržat ću. Bolje je. Malo. Dođi, uzet ćemo moj auto.

– Ne planiram ići bez mog prijevoza. Tko zna što se sve može dogoditi bolje je imati dvije opcije.

– Istina. Hajde, prati me do ključa, zatim ćemo otići na mjesto za koje sam sigurna da ondje drže Bobbya. 

 

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Zeus 🔚Where stories live. Discover now