„Nemoguće je ispasti dobar pred takvim ljudima, previše se trudiš." Djevojka crvene kose je govorila.
„Znam, ali to je moj posao." Rukom pokazujući svoje namjere, brineta je nastavila pričati. „Ne želim biti u svađi sa takvim ljudima, želim ostaviti dobar dojam."
smeđokosa djevojka je bila takva. Zvali su je svakakvim imenima, od smeđokose vještice sve do čudovišta iz ormara. Smatra to dječjim šalama, ali naravno, nije joj svejedno kada takvo što čuje.
„Previše se zamaraš." Crvenokosa progovori. „Kad-tad ćeš im se svidjeti."
Tu je bila u pravu, smeđokosa dama je uvijek ostavljala dobar dojam. Možda ne iz prve, ali nakon nekog vremena svima se pojavi u mislima. Širile su se priče gradom o njoj, svi su znali za nju. Ponosila se tim statusom, ali u takvom poslu, uvijek postoje oni koji vas žele srušiti i toga se mora najviše paziti.
„Ne znam, nadam se da si u pravu." Uzdahnula je, primajući u zagrljaj svoju prijateljicu.
„Ja sam uvijek u pravu, Ellis." Zoe, crvenokosa djevojka sa smiješkom na licu govori.
„Da, da." Ellis se glasno nasmije, maknuvši se iz zagrljaja. „Onda sutra u isto vrijeme."
„Naravno." Zoe kratko odgovori, već ulazeći u auto.
Nakon kratkog maha rukom, zatvorila je vrata auta i krenula niz ulicu, ostavljajući Ellis samu.
Ispustila je kratko dah i krenula sama, štikle koje je upravo nosila zadavale su joj gadnu bol, na kratko je došla u kušnju da hoda bosa, ali se nasmijala svom dječjem umu i nastavila. Svaki put kada bi prolazila ovim putem, mogla je osjetiti svaku dlaku na njenom tijelo kako se diže, znala je da nije sama. Dobiva takve signale već godinama, maleni ostatci krvi na pločniku, zvižduci u pozadini, kratki glasovi, osjetila je to.
Znala se ponekad ukrotiti i reći da je sve u njenoj glavi, ali nije ludila, ovakvih stvari se trebala paziti.
„Malena." Ponovno, kao i svake noći, mogla je čuti njegov glas.
„Malena." Tiho je ponavljao.
„Ne boj se, čuvam te." Hrapavi, muški glas je progovarao.
Požurila je korak, ne obazirući se. Sada je već naviknula na ovo. Željela se maknuti od njega i od ovog svega, ovakve stvari su je dovodile do ludila.
Skrivao se noću iza zgrada ovog grada, čekao nju. Znao je svaki njen korak, znao je da svaki put kada čuje njegov glas, lagano zagrize obraz, bio je svjestan da ga se plaši. To ga je ispunjavalo.
„Jesi li spremna, malena?" Osjetila ga je, bliže nego ikada.
Okrenula je glavu, ruke su joj se lagano tresle dok je gledala u njegove tamne oči.
Bio je visok, sa malenim kovrčama na glavi. Mogla je vidjeti maleni smiješak kako stoji na njegovom licu, mogla je osjetiti kako uživa u njenom strahu.
„Tko si ti?" djevojka smeđe kose glasno vikne.
Za to je skupljala snagu sve ove godine, da ispusti glas na njega.
„Tvoja najgora noćna mora." Kratko je odgovorio, sa malenim smiješkom na licu i nestao u tami.
5.7.2015.
guess who's back, back again?
noooooova priča, uživajte! p.s. ne zaboravite vote & comment
recite svoje mišljenje, važnoo mi je!! ♥
YOU ARE READING
Necessary Evil
Teen Fiction*COMPLETED* ❝Every time I close my eyes, It's like a dark paradise.❞ ______ Djevojka stava kojem su joj mnogi zavidjeli. Ljepotom kojom je bacala na noge mnoge muškarce. Pameću koja nije bila očekivana od djevojka kao što je ona. Mračnom prošlošću k...
