Necessary Evil

1.4

Sjedio je na kraju kreveta i gledao u nju. Njena temperatura se polako smirivala dok su kapljice znoja bile sve rjeđe, bio je zahvalan Adamu što ju je spasio, ali nije želio to reći, nije mu želio pokazati koliko mu ona zapravo znači.

Adam je znao što treba učiniti. Stajao je kod vrata sobe i zaklopio oči, nije očekivao njegovu zahvalu, ali se nasmijao na pomisao koja je prošla kroz njegovu glavu. Poznavao ga je bolje nego ikoga i vidio je koliko mu djevojka znači, ali kada bi to rekao, on bi poludio.

„Adam, budi se." Tiho je rekao, mičući svoju ruku iz njene.

Odmaknuo se od nje i prošao rukom kroz kosu, pogledao je u Adama i izvadio kutiju cigareta iz džepa. „T-ti pripazi na nju." Rekao je i izašao iz sobe.

Adam je duboko uzdahnuo i ušao. Ovo je bila još jedna stvar koju je mogao očekivati. On se bojao odgovornosti, a kada bi njegova malena saznala koliko se brinuo o njoj, to bi loše završilo.

„T-tko si ti?" Čuo je umoran glas ispred sebe.

Pogledao je u nju kako uplašeno sjedi u krevetu sa rukama naslonjenima sa svoje svake strane. Duboko je disala i mogao je vidjeti da je izmorena.

„Nemoj pričati još." Tiho joj je rekao. „Pored tebe je čaša vode, popij to." Klimnuo je glavom na ormarić na kojem je stajala čaša.

Još jednom ga je pogledala i okrenula glavu. Svojim drhtavim rukama je uzela čašu i popila vodu, ispuštajući glasan zvuk. Adam se nasmijao, ponovno radeći par koraka ka krevetu.

Kada je vidjela kako stoji pored kreveta i kada se sjetila tko je on, smirila se. „Možeš sjesti." Rekla mu je i pokazala na maleni dio kreveta koji je oslobodila za njega.

Klimnuo je glavom i sjeo. Nije znao kako započeti ovaj razgovor, a bio je svjestan da ona želi znati što se desilo. Možda on nije taj koji bi joj trebao govoriti, ali znao je da ako sada ne sazna, neće nikada.

Uzdahnuo je duboko i započeo. „Našao sam te kako ležiš u njegovim rukama, bila si u nesvijesti." Tiho joj je govorio.

Galama u ovom trenutku nije bila potrebna, nije želio da se plaši još više, ali iznenađen pogled u njenim očima mu je dokazivao da on svoju dobru stranu nije pokazivao prema njoj.

„G-gdje je on?" Pitala ga je, već se dižući s kreveta.

Reagirajući brzo na njene pokrete, stavio je svoju ruku preko njene i pogledao je u oči.

„Pusti ga na miru, mora se ohladiti."

Suzila je oči na njegov odgovor i vratila se u staru poziciju. „Nikada se nije tako ponašao prema meni." Govorila je, gledajući u svoje ruke. „Zašto da ti vjerujem?"

Adam se nasmijao, očekujući takvo što od nje. Djevojka je bila pomalo naivna, ali nije bila glupa. Mogao je vidjeti brigu u njenim očima kada je vidjela Adama pored sebe, a ne njega. Duboko u sebi sakriva osjećaje, ali providna je.

„Bi li mi vjerovala kada bi ti otkrio jedan dio njegove priče?" Pitao ju je, prateći njenu reakciju.

Iznenađenje je ispunilo njene oči i brzo je klimnula glavom, čekajući Adama da nastavi.

„O-on je prošao kroz mnogo toga. Imao je problema kada je bio mlad i njegove emocije su tada preuzele njega i uništile ga, ostavljajući od njega samo duha koji je disao." Adam se kratko nasmijao, duboko uzdahnuvši. „Njegov otac je bio monstrum i isto to je radio od njega. Dobio je ime po njemu, zato i ne voli dijeliti ga okolo tako lako."

Još jednom je klimnula glavom, ne znajući što reći. Mogla je očekivati tako nešto, ali znala je da se u ovoj priči skriva nešto puno veće od ovoga.

„T-tko je djevojka sa slika?" Pitala ga je.

Adam je podignuo glavu i pogledao je, iznenađen na to što uopće i zna za djevojku. „To je njegova majka kada je bila mlada." Rekao joj je.

„Gdje je ona sada?" Ellis je ponovno pitala.

Kašalj je prošao kroz njena usta i obrisala je znoj koji se ponovno sakupljao na njenom čelu. Morala se smiriti, mozak joj je prebrzo radio oko ovoga svega da nije ni shvatila u koliko lošem je stanju. Adam se ispružio i ponovno joj dao čašu vode na što mu je zahvalila.

„Ona je mrtva, kao što si mogla i očekivati." Rekao joj je. „Ona je umrla kada je njega rađala, to je uzelo maleni komadić njega, krivio je sebe. Poslije nje, njegov otac je našao novu ženu, bila je mlada i naravno tražila je samo novce, njegov otac je toga imao na bacanje, razbacivao se kada i kako je stigao." Ponovno se maleni smiješak pojavio na Adamovom licu. „U to vrijeme, moj prijatelj je bio i više nego naivan, a kada je ona počela očijukati s njime, on se tomu prepustio. Nakon što je napravila budalu od njega i okrivila ga za sve, njegov otac je poludio."

Ellis je i sama mogla znati gdje ovo ide, ali pogled u Adamovim očima joj je govorio da je to ono što ga je slomilo do kraja. Možda nije ta mlada žena ili njegova majka, ali maleni detalj je jednostavno falio Adamovoj priči, detalj koji je trebala saznati od njega.

„U redu, hvala ti..." Rekla mu je. „Adam, drago mi je." Nastavio je za nju i pružio svoju ruku, maleni osmijeh na njegovom licu.

„Ellis, i mislim da to već znaš." Odgovorila mu je i maknula se sa kreveta. „On je vani?" Pitala ga je.

Klimnuo je glavom, potvrđujući njeno pitanje. Dala mu je zadnji osmijeh i krenula van iz sobe, još uvijek se osjećala loše, ali mogla je izdržati.

„Ellis!" Glas iza nje je rekao.

Okrenula je glavu i pogledala u Adama. „Molim?" Upitala ga je.

„On je slomljen do kraja i takve osobe nikada više ne mogu biti cijele, ali znaš što moraš učiniti." Rekao joj je.

Ellis je shvatila značenje njegovih riječi i znala je da nakon svega mora saznati cijelu istinu, pomoći mu i kada se sve završi okrenuti novi list, novi list bez njega.

Radeći spore korake po kući i otvarajući ulazna vrata, mogla ga je vidjeti kako mirno stoji, naslonjen na ogradu. Cigareta je bila u njegovoj ruci dok je zamišljeni pogled uljepšavao njegovo lice.

Približila mu se i stala pokraj njega. Iz prve, nije shvatio da je ona tu, ali kada je okrenuo glavu i pogledao u svoju malenu, osmijeh se pojavio na njegovom licu. Nitko nije izgovarao niti riječi, mogla je vidjeti da je plakao zbog nje, zbog njega i zbog cijele situacije. Napravio je korak do nje i omotao svoju ruku pažljivo oko njenog struka na što se nasmijala.

„Malena..." Šapnuo joj je i poljubio je u obraz.

Bio je blizu i vidjela je koliko mu je zapravo drago da je ona u redu, ali u njegovim očima je mogla vidjeti slomljeni pogled koji je ovoliko dugo držao pod zidovima.

Napokon ju je puštao da prođe kroz te zidove i uđe u njegovo srce.

2.9.2015.

Bilo mi vas je žao ostaviti sa onako kratkim nastavkom, pa evo. :)

sugar and spice and everything nice...I don't think so...;)

#Vote&Comment