Malene suze počele su se skupljati u njenim očima dok ga je gledala. Nakon toliko vremena, gleda u osobu koja joj upropaštava život svakim svojim pokretom. Njegove sive oči gledale su u njene i činilo se kao da je gleda ravno u dušu. Monstrum. Jedina riječ s kojom se mogao opisati.
Spustila je pogled i vidjela kako se njegove ruke lagano približavaju njenima, onaj isti osmijeh ponosno stoji na njegovom ubilačkom licu dok u svojim crnim trapericama još uvijek stoji van kombija.
Ni jedna djevojka koja se u tom trenutku našla sa njima nije ni riječ progovorila, također, muškarac koji je bio sa njegove desne strane sa začuđenim pogledom na licu, šutio je. Ovo je bio njihov trenutak i nakon svega što se desilo, nije mogla vjerovati da gleda u njegove oči.
„M-molim te, pusti m-me." Riječi su bez njenog dopuštenja izašle.
Podignuo je pogled i pogledao u njene tužne oči. Malena suza je polako skliznula niz njen obraz dok ju je čvrsto držao za ruku. Nije ju htio pustiti, nikada.
„Ona ide sa mnom." Pogledao je u svog prijatelja sa čvrstim pogledom.
Nakon njegovih izgovorenih riječi, naglo je maknula svoju ruku iz njegovu što je izazvalo da vrati pogled na nju. Tresla je glavom u znak da ne želi ići. Upravo sada, sve što želi napraviti je spasiti svoju prijateljicu i nikada više ne pogledati u njega.
„Sanjaj o tome." Kratko je odgovorila, ne mičući pogled s njega.
Osmijeh se vratio na njegovo lice i ponovno je uhvatio njenu ruku, lagano je približavajući sebi.
„Vjeruj mi, malena, ne izlaziš mi iz misli." Kroz šapat je rekao, naslanjajući usnice na njeno uho.
Vratio je pogled na niskog čovjeka koji je stajao pored njega. „Ja vodim nju, pobrini se za ostale."
Muškarac je klimnuo glavom, ne usuđujući se odgovarati niti riječi. Bio je iznenađen, jer nikada nije vidio da se netko u njegovoj okolici tako ponio sa običnom djevojkom, posebno ne on.
„Idemo, malena." Gurnuo je vrata jače, ne puštajući njenu ruku iz njegove.
Vriska i opiranje su se činili kao jedini izlaz odavde, ali najviše ju je zabrinjavalo što će se desiti sa Zoe, ona ovo nije zaslužila.
„Pusti me!" Glasno je izgovorila riječi.
Sada su se već polako odmicali od kombija i izlazila iz vrta, u ovom trenutku nije mario ni za jednu djevojku u tom kombiju, osjećao se poniženo jer nije pazio na nju.
„Malena, ako ne želiš metak u čelo, bolje začepi!" Ljutnja je izlazila iz njegovih usta.
Skamenila se na mjestu, još uvijek gledajući ga. „Pusti mene, spasi Zoe." Tiho mu je rekla.
Shvatila je da možda ovo nije ulazak u veliki mračni tunel, ovo je njen spas. Sjeća se svake njegove riječi i svakog događaja s njim i sada shvaća što on radi i zašto je ovakav.
Podignuo je obrvu dok se zločesti smiješak pojavio na njegovom licu. „Ovo nije igra, malena."
Otvorio je vrata, još uvijek držeći je uza sebe. „Zašto sam ovdje?" Pitala ga je, nesvjesno stisnuvši njegovu ruku.
Bijela prostorija je bila ispred njih, pogledala je oko sebe, ali nije mogla vidjeti ništa. Samo bijele zidove i još jedna vrata na kraju sobe.
„To ne želiš znati, malena." Približio je njenu ruku svojim ustima, lagano je ljubeći.
Nije ni shvatila što radi dok nije vidjela kapljice krvi kako se spuštaju niz njen dlan. Svoje usne nije micao dok je sisao krv. Njene oči su se ispunile iznenađenjem na njegovu gestu, ali nije micala svoju ruku.
Željela ga je pitati sve, od prvoga dana sve do sad. Željela je znati kako se zove, zašto je proganja sve ove godine i zašto ju je spasio onu noć, ali znala je da neće dobiti odgovore.
Svoja usta je maknuo sa njene ruke, pažljivo je gledajući. „I što sada?" Pitala ga je.
Mogla je osjetiti još uvijek maleni strah i trnce kako prolaze njenim tijelom od njegovog neočekivanog pokreta.
„Sada se ja brinem o tebi." Kratko je odgovorio.
Pogledala ga je, ne shvaćajući o čemu govori. Nosio je osmijeh još uvijek, ali i sama je bila svjesna da iza toga se krije samo zlo i mržnja prema ljudima i ovom svijetu.
„K-kako to misliš?" Zbunjeno je progovorila.
Njene obje ruke je stavio u svoje, lagano joj se približivši. Stao je ispred nje i lagano je privukao sebi, ponovno postavljajući svoje usne kod njenog uha, grizući kožicu, maleni krik iznenađenja napustio je njena usta dok je stisnula oči, ne želeći ponovno plakati. Nije uživala ni malo u ovome.
„Vodim te na mračnu stranu." Pogledao je u njene i u tom trenutku je shvatila o čemu govori.
„Ideš sa mnom u šumu, malena."
3.8.2015.
YOU ARE READING
Necessary Evil
Teen Fiction*COMPLETED* ❝Every time I close my eyes, It's like a dark paradise.❞ ______ Djevojka stava kojem su joj mnogi zavidjeli. Ljepotom kojom je bacala na noge mnoge muškarce. Pameću koja nije bila očekivana od djevojka kao što je ona. Mračnom prošlošću k...
