Zauvijek ✔️

Dan Treći - Nedjelja

Nakon što sam se probudila odlazim do obližnje pekare po peciva. Ulazim u pekaru Grič i sretnem par iza pulta kako se ljube. Kad začuju zatvaranje vrata, naglo se okrenu prema meni. On odlazi u stražnju prostoriju, dok djevojka prilazi bliže pultu i vidim da na njenoj odori piše ime Petra.

- Oprosti zbog toga, izvoli, što ćeš? - govori mi još uvijek crvena u licu.

- U redu je. - nasmiješim joj se. - Može četiri krafne od čokolade. -

Nakon što joj platim i zahvalim joj se, uzimam krafne i odlazim nazad u stan.

Skoro je podne kad se vraćam u stan, a Maja se još nije probudila. Skuhala sam si kavu, te odnijela peciva i kavu na stol.

- Jesam ti rekla koliko te volim? - govori mi Maja izlazeći iz sobe.

- Jesi, i nema na čemu. - nešto mi promrmlja punih usta. Pretpostavljajući da je to bilo hvala, sebi sam uzela samo kavu i sjela.

- Večeras film? - upitam Maju. Nedjelja uvečer ima tradiciju koje se uvijek pridržavamo. Gledanje filma uz pizzu i kokice.

Maja potvrđuje glavom još uvijek punih usta. Nevjerojatno je koliko je gladna dan poslije veselog izlaska. Ja kad se napijem cijeli dan pijem samo mineralnu vodu i jedem juhe iz vrećice.

- Ti ideš po pizzu, a ja po film. - govori Maja kad proguta hranu u ustima.

- O skoro sam zaboravila! - Maja je vrisnula. - Kakvi su ono pogledi bili jučer? -

- Kakvi pogledi? - upitam je, iako znam o čemu govori. Ponekad primjećuje neke stvari i prije mene same.

- Znaš ti dobro o čemu ja pričam. Ne pravi se blesava. -

- Ma ništa... ne znam ni sama. -

- Ja samo znam da je napetost iz tog pogleda i mene samu napalila. - namiguje mi i odlazi oprati ruke od šećera s krafne.

- Hmm - odgovorila sam joj i ona zna da ništa više neće izvući iz mene, stoga i odustaje.

Istina je da mi je Marko od jutra u mislima, samo kad ga se sjetim naježim se i zadrhtim. Istina je da se čitavo jutro pitam zbog čega je to tako. Ali isto tako znam da mi se ne isplati razmišljati o tome, kad znam da je to nešto što se ne može ostvariti.

Ovo je vjerojatno samo trenutak koji je ušetao u naše živote, koji nas tjera jedno drugome, i poslije prvog krivog koraka bi nestao, kako je i došao.

...

Kad je Maja otišla po film, odmah iza nje i ja izlazim iz stana i odlazim prema pizzeriji "Donatello". Uzela sam dvije miješane s vrhnjem. Kad se vraćam ispred stana vidim dva motora, i pomalo mi je to neobično vidjeti ispred zgrade, naročito jer znam da nitko od stanara ne posjeduje neki motor, a i nikad nitko nije došao s motorom ovdje. Nastavim unutra i kad dođem na treći kat začujem glasan smijeh iz našeg stana. Pretpostavila sam da se Maja vratila, samo mi nije jasno tko je još s njom.

Kad otvorim vrata stana ugledam te poznate plave oči. Marko i njegov prijatelj Boris s kojim si je Maja dosta dobra nalaze se za kuhinjskim stolom na kojem stoji bar desetak filmova. Kad primijete da sam stigla, okrenu se prema meni. Maja mi se prva obrati.

- Hej, vidi koga sam srela u biranju filmova? -

- Vidim, ali mislim da nemamo dovoljno pizze i za njih? - Marko me promatra i nasmije mi se.

- Preduhitrili smo te. Stao sam u Baltazaru i uzeo još dvoje lazanje. - govori i pokazuje na pult u kuhinji.

- Ne možemo se odlučiti za film. - govori Maja i pokazuje na stol. Prilazim stolu i pogledam izbor filmova. Smjesta vidim film koji mi se svidi.

- Vožnja dva. - pogledaju me i počnu se smijati. Dok ih ja gledam zbunjeno, Marko i Boris pružaju Maji svaki novčanicu po sto kuna.

- Kladili smo se da ćeš izabrati neki romantični, ali trebali smo ipak računati na to da te Maja bolje poznaje. Izgleda da ipak netko može odoljeti Bilježnici. - Boris objašnjava i pokazuje na film Bilježnica na stolu.

- Kladili ste se na račun mene? - govorim i glumim da sam uvrijeđena.

- Ajde, nemoj se ljutiti, malena.. - govori mi Marko. Kad mi se pokuša približiti, uzmem film iz njegovih ruku i krenem prema televiziji. Oni uzimaju hranu i piće i sve stavljaju na mali stol ispred kauča. Brzo sjedaju i kad namjestim film, ne preostaje mi ništa drugo nego da sjednem pokraj Marka.

- Lijepa tetovaža. - govori mi kad se smjestim pokraj njega. Rukama miče kosu s mog vrata i promatra svoj uradak.

- I meni se sviđa. - kažem mu pogledajući u njega, i smjesta požalim, jer pogledati njega u oči je loša ideja. Gledajući ga izgubim se u dubini te plave boje. Promatranje jedno u drugoga nam je poput izazova, tko će izdržati duže.

U tom natjecanju ja odustanem prva, jer nisam sigurna koliko bi još dugo izdržala, a da ne zadrhtim. Čujem njegov uzdah i primijetim da se okreće gledati film. Kad se konačno namjestim iako mi je tijesno pokraj njega, pokušavam se usredotočiti samo na film, ali je to stvarno teško pokraj njegovog mirisa i prodornog pogleda koji se svako malo okrene prema meni. Ali čvrsto odlučujem da ja to mogu.

Sve dok ne osjetim njegovu ruku na svojoj, tad zadrhtim, a njegove usne se nasmiješe..