Dan Četrnaesti - Četvrtak

6.9K 487 54
                                    

"Bez tebe sam, nitko i ništa. "

Dva tjedna. Dva tjedna za promjenu, dva tjedna za ljubav. Koliko malo je zapravo potrebno za pronalazak osobe koju poželiš imati pokraj sebe zauvijek. Ako je prava, zaljubiš se brzo i lako. Jednostavno, bez komplikacija.

Ono što nas dovede do onog pravog, vrijedno je. Vrijedno je patiti, tugovati, ako jednog dana dođemo do konačnice, konačnog, pravog. Nije bitno vrijeme koliko nam treba da stignemo, samo da stignemo.

Vjerujem da je nama svima suđeno da ga nađemo, samo treba pozornog gledati. Svakom je suđeno da se osjeća upravo ovako kako se ja osjećam kad sam s Markom. Kad ga promatram kako mi kuha večeru, i kako me svako malo pogleda i nasmiješi se. Kuha mi, nasmijava me, čini me da poletim od sreće.

- Opet si zamišljena. -

- Samo sam sretna. - Marko spušta kuhaču kojom je miješao Bolognesi i prilazi mi.

- Tko te je toliko usrećio? - upita me nasmiješeno.

- Jedan tamnokosi i plavooki. -

- Sigurno je jako zgodan. Trebam li biti ljubomoran? - pokušava se praviti da je ozbiljan, ali smijeh mu pobjegne s usana. Meni također. Od kad sam s njim ili se smijem ili se smješkam kao neka klinka. Zaljubljena klinka.

- Htio sam te nešto pitati. - odjednom upita ozbiljno.

- Reci. -

- Ček, da vidim, što ti je ovo? - pogledam ga zbunjeno.

- Koje? - gledam po sebi, ne bi li vidjela na što misli.

- Ovo. - pramen kose zatakne iza mog uha, i pokaže mi što ima u ruci.

- Ključ? - upitam ga kad vidim.

- Želiš li? - prepoznam ključ u njegovoj ruci, od njegovog stana.

- Hoćeš mi dati ključ od svog stana? -

- Želim da živiš sa mnom. Želim te pokraj sebe. - govori poput zapovijedi. Nakon moje šutnje, nastavlja dalje.

- Znam da je prebrzo, ali volim te, a u tvom stanu je sada i Ines, i.. - prekidam ga sa zagrljajem.

- Naravno... -

- Od kad sam s tobom vjerujem u sve, vjerujem da za ništa nije prebrzo. -

- Odveo bih te u krevet, ali hrana će izgorjeti. - govori mi i ispušta me iz zagrljaja.

- Biram krevet. - odgovaram mu. On istog trena odlučuju isto. Prilazi mi i podiže me u naručje, a zatim me vodi u krevet. Naš krevet.

Našla sam ga i zadržat ću ga zauvijek.

Neću odustati, zbog sebe, njega, zbog nas.

Prepustila sam se, do kraja..


Zauvijek ✔️Where stories live. Discover now