Kad sam se vratila za šank prošla je već ponoć. Bila sam ljuta. Ne, bila sam bijesna. Djevojke na šanku su me upitale što je bilo, ali samo sam odmahnula s glavom i shvatile su da ne više ništa ne pitaju. Marko je ušao nekoliko trenutaka poslije mene, došao do Tatjane i naručio pivo, a zatim je otišao nazad za stol do Ines i Maje.
Sve me je nerviralo, gosti, narudžbe, prokleta Ines koja se još uvijek smiješka, ali ovaj put je našla nekog plavokosog dečka. Marko me najviše nervirao, još uvijek za istim stolom, pije već tko zna koju pivu. Nije pogledao u mene niti jednom, barem ja nisam primijetila. Zar se on to sad ljuti na mene?
Pri završetku smjene Ines i Maja su se pozdravile sa mnom, a Marko mi je došao reći da me čeka vani.
Kad smo sve pospremili, pozdravila sam se s ostalima i krenula prema izlazu. Pronašla sam Marka naslonjenog na zid pokraj motora. Prišla sam mu, a on mi je pružio kacigu.
- Ne, ne idem s tobom. - rekla sam mu kad sam primijetila da jedva stoji na nogama.
- Zašto? - još je normalno govorio, što me je iznenadilo.
- Jer si pijan. Možeš ti sa mnom u autu. - okrenem se i krenem prema svom autu, ali me njegova ruka zaustavila, pa se okrenem. Marko se malo zaljulja pa ga uhvatim, te se on nasloni na mene.
- Ma nisam, dođi. -
- Ne pada mi na pamet, možeš sa mnom ili odi sam na motoru. - nadala sam se da će sa mnom, jer nije bio u stanju voziti, pogotovo na motoru.
- Dobro. - krenuli smo prema autu, još uvijek držeći se.
Nakon što smo se još deset minuta prepirali tko će voziti, on je odustao, samo ako idem kod njega. Pristala sam, pa je sjeo na suvozačevo mjesto i čekao da krenem. Poslala sam Maji poruku da se ne brine i nakon što sam ga upitala adresu, krenuli smo.
Kad smo se popeli na peti kad u zgradi u kojoj živi, i kad sam ga smjestila u stan, htjela sam se okrenuti i otići.
- Ostani. - čula sam njegov glas i zaustavila se. Okrenula sam se prema njemu i promotrila ga. U očima sam mu vidjela molbu, želju da ostanem.
- Ne, mislim da je bolje da odem. Vidjet ćemo se sutra. - izgleda kao da uopće nije bio pijan.
- Žao mi je... Ti nisi baš otvorena osoba, stoga ne znam što osjećaš, a kad sam vidio njega... - zastao je na trenutak. - Nisam mislio. -
- Samo mi vjeruj. - zastala sam, gledali smo se gotovo čitavu vječnost. - Idemo spavati? - upitala sam, shvatio je da ću ostati, i vidjela sam mu olakšanje na licu i smiješak.
Ušli smo u sobu i dao mi je svoju crnu majicu da obučem. On se svukao samo u bokserice i legao. Kad sam mu se pridružila, odmah me privukao k sebi i čvrsto zagrlio.
- Lakše malo, daj mi disati. - nasmijem se. Stavio je glavu u moj vrat i osjetila sam kako me ljubi po vratu.
- Laku noć, malena. - sad sam ja njega jako zagrlila i uskoro smo oboje zaspali.
...
Ujutro sam se probudila i dalje u njegovom zagrljaju. Kad sam otvorila oči, vidjela sam njegove plave kako me promatraju.
- Zdravo, malena. - mogla bi se buditi ovako zauvijek.
- Zdravo, veliki. - govorim mi, na što mi se nasmije.
Poljubio me u obraz, a zatim i u usne. Nije me ispuštao iz zagrljaja, a ja nisam ni htjela da me pusti. Toplina i njegovi dodiri su poput droge za mene. Bez toga ne mogu.
- Što ćemo danas raditi? -
- Meni je ovako odlično. - iskrena sam.
- Što kažeš da pojedemo nešto, pa odemo do Jaruna, u šetnju, sladoled? - i u glavu dolazi odgovor na pitanje koje mi je već par dana u glavi. Da, definitivno sam zaljubljena.
- Sve dok sam s tobom, na sve pristajem. -
YOU ARE READING
Zauvijek ✔️
Short Story~ Serijal Dva tjedna #1 Oni su oduvijek bili tu negdje, u blizini. On je promatrao nju, a ona njega. Što će se desiti dok on jedne večeri odluči nešto poduzeti? Da li je ovo jedna od onih privlačnosti koje prolazu ili ona koja vodi prema ljubavi...
