Zauvijek ✔️

Dan Peti - Utorak

Smiješak mi još uvijek ne silazi s lica. Lunapark, jučer me odveo u lunapark. Osjećala sam se poput curice koja ima deset godina. Išli smo od vrtuljka do kuće strave, pa čak me je uspio odvesti i do čekića. Pojeli smo brdo hrane i popili par piva. Bilo mi je nezaboravno. Odveo me nazad u djetinjstvo kad sam bila sretna i bez ikakvih briga.

Sjetila sam se kad su me roditelji odveli u lunapark i par suza je kliznulo niz moje lice, ali sam ih uspjela obrisati prije nego što je on to vidio. Iako njegov zagrljaju u tom trenutku mi je pokazao da sam se prevarila, da ih je ipak vidio. Nije me ništa pitao, kao da me poznaje dovoljno dobro da zna da mu nisam spremna ispričati.

Kad me je doveo doma očekivala sam njegove usne na svojima, ali on to nije napravio. Poljubio me u obraz i šapnuo pozdrav u moje uho. Taj potez je toliko uzdrmao moj svijet, da se bojim što bi učinio pravi poljubac.

- Što se ti tako smješkaš? - upita me Maja koja je upravo ušla u stan nakon posla, bila sam toliko u mislima da je nisam ni čula.

- Hmm.. -

- Nemoj ti meni hmm.. Marko? -

- Da, ali nisam spremna iznositi detalje, jer ni sama ne znam na čemu sam. - pogleda me sumnjivo i promatra moje lice ne bi li vidjela kakvu emociju na meni. Oduvijek sam bila dobra u sakrivanju emocija, ali bi me ona uvijek pročitala.

- Idem van. - ustajem brzo i odlazim u sobu presvući se. Znala sam da neće odustati, stoga me ne iznenađuje kad dolazi za mnom u sobu.

- Samo se prepusti. - stoji naslonjena na zid kod vrata i smiješi mi se.

- Hoću. - kad sam ostala bez roditelja povukla sam se u sebe. Maja je jedina osoba kojoj sam se otvorila, iako je nisam htjela pustiti u svoj život, ona je odlučila ući i ostati u njemu. Razumijemo se i ne bi je mijenjala za nikoga.

...

Odlazim do pekare po razna peciva, slatka i slana. I zatim odlazim prema salonu za tetovaže. Odlučila sam mu se zahvaliti za jučerašnji divan dan. I moje srce ga je htjelo vidjeti, iako je glava govorila suprotno. Ulazim unutra i kako na pultu nema nikoga, upućujem se prema prostoriji u kojoj smo Maja i ja bile na tetovažama.

Pokucam za svaki slučaj i čujem njegov glas iz prostorije.

- Uđi. -

Ulazim unutra i ugledam ga okrenutog leđima za radnim stolom kako nešto crta. Kad se okrene i kad ne primijeti, spremi papire i ustane.

- Zdravo malena. - dolazi prema meni i po običaju ne ljubi pokraj uha. Obožavam to.

- Donijela sam hranu, možda si gladan. - pokazujem na vrećicu koju sam donijela.

- Zapravo i jesam. - uzima vrećicu koju mu pružam, sjedne i počinje jesti.

- Samo zato si došla. - upita me.

- Jučer mi je bilo predivno, htjela sam ti se zahvaliti. Nisam dugo bila tako opuštena. - promatra me dok govorim, a ja brzo maknem pogled s njega i promatram obješene crteže tetovaže po zidu.

- Mogu li opet crtati po tvojem tijelu? - odjednom me upita. Okrenem se i iznenadim se njegovim pogledom. Svijetlo plave oči, sada su tamno plave dok gledaju ravno u moje. U tom trenu sve bih dala da ne dodirne. Stoga i pristajem.

- Koju bi htjela? -

- Hmm.. znak beskonačnosti? -

- Jednostavno i savršeno. Na zglobu? - potvrdila sam glavom, pa je krenuo pripremiti sve.

Nakon što je sve pripremio, sjela sam na isto mjesto gdje i zadnji puta, samo što sam ovaj put bila okrenuta prema njemu i mogla sam ga gledati.

- A lizalica? - rekla sam kad se smjestio da započne.

- Zadnji put se nisam mogao koncentrirati zbog te lizalice. -

- Zašto? - upitam ga iako već znam odgovor.

- Zato što sam cijelo prokleto vrijeme razmišljao kako bih volio biti na mjestu te lizalice. -

Oboje više nismo govorili, tako da je on počeo s radom. Ovaj put sam ga mogla gledati kako radi, izgledao je tako koncentrirano, ali kad god bi pogledao u meni i kad sam vidjela kako mu oči gore znala sam o čemu razmišlja i ovaj put sam i ja o tone razmišljala. Bol je bila mala i uz njega je skoro nisam ni osjetila.

A kad je završio, stavio gazu na tetovažu, krenuo je prema stolu. No onda je odlučio okrenuti se i napasti moje usne. Dopustila sam mu, štoviše jedva sam čekala.

Imala sam pravo, poljubac je bio poput vatrometa, adrenalina, vatre. Ujedno nježno i snažno. Nisam ga htjela nikad pustiti. Stoga sam ga zagrlila i prepustila se.