2. poglavlje

3.4K 148 9
                                    

Leon

Ona njena bahatost i drskost u pogledu i stavu već dugo nisam vidio. Nisam navikao na takvo ponašanje. Vjerojatno me zbog toga toliko i zaintrigirala. Ona njena crna uska haljina odavala je sve njene obline. Siguran sam da bi ju bilo lako strgnuti s nje. Od same pomisli na to već mi se diže. Izlazim iz restorana i hladan zrak ne vrača u stvarnost. Dok čekam da mi dovedu auto uzimam mobitel i zovem tajnicu. Neću dopustiti da mi ova mala pobjegne.
„Christina, sutra rano ujutro zovi tajnicu gospođice Belle Black i dogovori sastanak pod svaku cijenu." Završavam poziv bez da čujem njen odgovor. Auto stiže i ja upadam u njega i vozim se ravno prema stanu. Bella Black do ponovnog susreta.
....

Rano ujutro ustajem i vadim svoje najbolje odijelo kako bi barem malo razbio onaj orah zvan Bella Black. Christina je vjerojatno do sad već dogovorila sastanak i sad preostaje samo da pridobijem nju. Na putu do ureda okrećem broj od Christine, a ona mi se obraća slabašnim glasom.
„Izvolite gospodine Collinson?"
„Jesi li dogovorila sastanak sa Bellom Black?"
„Gospodine stvarno sam pokušala, ali njena tajnica cijelo jutro govori kako je zauzeta i da nema vremena. A kad sam joj rekla da se radi o vama i mogu li osobno s njom razgovarati odgovorila je da gospođica Black nije u uredu već na terenu."
„Oh, znači tako ćemo se igrati!."
„Oprostite?"
„Ništa nabavi mi njenu adresu ureda, stana, vikendice. Nije me briga. Želim nju za organizatora."
Završavam poziv i bacam mobitel na suvozačko mjesto. Znači tako ćemo se igrati. Pokušavaš me izbjegavati. Znam da ispod tog njenog čvrstog stava stoji jedna krhka i lomljiva žena do koje ću ja doći pod svaku cijenu. Niti jedna osoba me nikad nije odbila jednom, a kamoli dva puta. Izgleda da će ovo biti teže od očekivanog, ali neću popustiti. Mobitel mi zazvoni i na ekranu se pojavljuje ime od gospođice Clark. Nazvala je u pravi trenutak. Ne znam kako se nisam ranije nje sjetio. Pritišćem zelenu slušalicu i javljam se na telefon
„Halo"
„Dobro jutro gospodine Collinson. Zovem vas kako bi vam se ispričala zbog onog jučer."
„Ne, ne brinite se gospođico Clark. Sve je uredu. Moja tajnica upravo pokušava srediti sastanak sa gospođicom Black, ali izgleda da nema vremena i da nije u uredu."
„Oh! Ne brinite se ja ću vam srediti sastanak. To je najmanje što mogu napraviti za ono jučer."
„Ne želim da ispadne kako vas iskorištavam. Pogotovo ne želim da dođe do svađe između vas."
„Ne brinite. Sad ću nazvati Bellu i dogovoriti vam sastanak." Završim sastanak i pobjednički se nasmijem. Stižem ispred firme, parkiram auto i ulazim u predvorje. U liftu odmjerim svoj odraz. Brada stara dva dana, razbarušena kosa, izgledam kao da nisam spavao mjesecima. Čini mi se da ova odgovornost koju sam preuzeo i nije tako laka. Moj otac se stvarno znao poigrati sa svojim odlukama i mojom sudbinom. Nakon njegove smrti sav taj teret pao je na mene. Uvijek sam znao da je htio da budem barem pola odgovoran kao Julio, ali ti je bilo nemoguće. Vjerojatno je zato i tvrtku prepustio meni. Kad sam htio odbiti i prepustiti firmu Juliu odvjetnik me zaustavio i rekao kako je otac naglasio da tvrtka mora pripasti meni , a ne Juliu. To je bila njegova posljednja želja stoga se više nisam htio buniti. Iako se to Juliu nije ni malo sviđalo. Na njegovom licu sam mogao prepoznati ljutnju. Nitko nije očekivao takav preokret. Uvijek sam znao da moj brat želi voditi tvrtku stoga se nisam previše ni obazirao na poslove u njoj. Pravo sam završio pod nagovorom oca. Htio je da se nastavi niz odvjetnika u obitelji i da ja i Julio preuzmemo tvrtku kad se on povuče. Samo nismo se nadali iznenadnom infarktu i smrti mog oca.
„Dobro jutro spavalico. Znaš li da si ti jedini u ovoj tvrtki koji dolazi u deset sati. Čak te i Ivan preduhitrio danas. A oboje znamo da on uvijek kasni." Kao i svakoga jutra Julio upada u moj ured i počinje sa prigovorima, a da još nije ušao u ured.
„Iako nisam ovdje ne znači da nisam radio."
„Bio si u sudnici? Nisam znao da imaš neki slučaj za ujutro."
„Ne, bavim se organizacijom dobrotvorne zabave. Želim da bude ista kao i svake godine dok je tata bio živ. Ne želim zakazati u tome. Znaš i sam koliko je to tati bilo bitno." Svake godine moj otac je organizirao zabavu i uvijek je završila sa uspjehom. Uvijek sam obožavao takve zabave. Besplatna cuga, cure pod maskama. Odradio sam svoje i nije bilo onih pustih opravdanja. Maske su dobra stvar. Samo mi se čini da ova godina neće biti kao i svaka osim ako ne uspijem uloviti gospođicu Black. Nikad nisam mislio da ću ju morati organizirati. Uvijek sam mislio da će to biti posao Julia. Zato mi treba ona kako bi sve završilo savršeno. Moram se dokazati da i ja mogu biti profesionalan.
„I što si sredio?" Zazvoni mi telefon i čujem glas Christine.
„Gospodine Collinson na liniji dva je gospođica Clark." Spajam liniju i čim joj čujem glas znam da je uspjela.
„Gospođica Clark drago mi vas je čuti." Malo šarmiranja uvijek je dobrodošlo.
„Mislim da će vam biti još draže kad čujete da sam vam dogovorila sastanak sa Bellom. Naći će za vas vremena sutra za vrijeme ručka. Na vama je ostatak."
„Da imali ste pravo zbilja mi vas je drago čuti. Nadam se da vas nisam doveo u nepriliku sa gospođicom Black. Čini mi se kao dosta težak orah."
„Niste, i da zna ponekad biti drska, ali poznajem ju godinama i znam kako razgovarati s njom."
„Oh mislim da bi mi onda dobro došla vaša pomoć. Mislim da mi objasnite kako se s njom razgovara. Što kažete na ručak danas kako bi vam se zahvalio."
„Šarmantni kao i uvijek, ali na žalost danas vas moram odbiti jer sam zatrpana člancima za sutra. Sigurna sam da ću naći već način da mi se zahvalite."
„Uredu kad se sjetite javite mi. Neću vas onda više smetati. Hvala vam na pomoči." Završavam poziv sa pobjedničkim osmijehom.
„Što je bilo. Opet se ulizuješ nekoj. Nemoj mi reći da ti ne ide s ovom. Zar je šarmantni Leon zakazao."
„Ne ona je samo put koji vodi do one koju treba osvojiti."
„O kome se radi ovaj put? Poznajem li ju?"
„Ne znam. Poznaješ li Bellu Black?"
„Organizatoricu Bellu Black? Tata je ove godine htio stupiti u kontakt s njom. Mama je ove godine htjela neko čudo koje će joj pomoči oko zabave. Tata je pronašao nju, ali nije moga stupiti u kontakt s njom rekli su da je prebukirana."
„Pa izgleda da će ipak ona biti ta koja će organizirati zabavu. Pripremit ću mami to čudo koje je htjela. Znam da je tati ova zabava bila važna svaku godinu."
„Kako si to uspio?"
„Imam svoje izvore. Znaš kad si na glasu kao ja svih ovih godina koliko ima mana toliko ima i vrlina u svemu tome."
„Ako želiš da ovo uspije i da ne izgubiš jednu od najboljih organizatorica mislim da bih trebao zadržati frenda u hlačama."
„Ne brini se, ništa neće pokvariti planove."
„Ne bih baš rekao. Kad si ti u pitanju uz tebe dolaze i same nevolje. Nemoj ovo zeznuti ako si uspio ju dobiti i sam si rekao ovo je bilo jako važno tati."
„Rekao sam ti ne brini se. Znam što radim." Kucanje na vrata zaustavi Juliov sljedeći napad pitanja i održavanje prodika. Iako je stariji od mene i duže u ovom poslu od mene, to ne znači da mi može govoriti što moram, a što ne. Na vrata proviri Christina i stvarno sam joj zahvalan što zna pogoditi kad treba upast u ured. Moram joj dati povišicu ovaj mjesec.
„Oprostite što prekidam, ali tajnica gospođice Black javlja kako se gospođici otvorio sutra slobodan termin u dvanaest sati. I da, am..."
„Reci?"
„Naglasila je kako ne želi da kasnite jer je njeno vrijeme dragocjeno." Christina zauzima onaj stav i izraz lica koji sam primijetio na njoj da ga koristi kad je spremna braniti me. Čini se da joj ta poruka nije bila laka za prenijeti. Pogotovo ne šefu."
„Jesi li joj išta odgovorila na to?"
„Rekla sam joj kako vi ne kasnite i da se gospođica Black ne mora brinuti oko toga."
„Dobro si joj odgovorila. Hvala ti." Zbilja joj moram dati povišicu. Tako sam ponosan jer sam pronašao jednu od onih sposobnih tajnica kad sam se zaposlio ovdje. Iako mislim da mi je tata više tražio neku za koju je znao da neću odvesti u krevet. Uvijek je mislio na mene. Christina zatvara vrata od ureda, a Julio ponovno počinje sa svojim upozorenjima
„Vidiš i ona te je prepoznala. Nadam se da nećeš ovo zeznuti. Ovo je najvažniji događaj godine. Nemoj iznevjeriti oca, izgleda da ti je vjerovao čim ti je ostavio tvrtku." U očima opet primjećujem onaj bljesak kao i prije par mjeseci kad je odvjetnik pročitao oporuku i mene stavio za vlasnika tvrtke.
„Samo nemoj ovo zabrljat zbog tvojih seksualnih navika. Nauči se kontrolirati jer ova organizacija ovisi o tebi."
Izlazi van iz ureda i u glasu kao da mu se čuje podsmijeh. Kao da želi da upropastim ovo, ali neću. Mislim da je došlo vrijeme da se dokažem kako ja ovo mogu. Kako mogu naslijediti oca iako sam mlađi sin. Neću dopustiti da svi misle kako se samo Julio može ponašati profesionalno. Tata je imao povjerenja u mene i ako je ova zabava način da se dokažem onda ću se dokazati.
„Neću ovo zeznuti. Ovog puta te neću iznevjeriti." Govorim sam sebi u praznom uredu. Samo se nadam da na kraju neću poludjeti. Palim laptop i bacam se na posao koji me čeka još od jučer.

Evo još jedan nastavak je tu...nadam se da ce te nastaviti čitat...htjela bih da mi napišete što mislite za sad o priči...
Ne znam da li vidite sliku jer mi nešto u zadnje vrijeme Watt šteka 😕 ugl...
Ly ❤

U PITANJU STRASTIWhere stories live. Discover now