Ponos ponekad prevlada onaj strah, strah od strasti...
Ona je poznata organizatorica koja gazi cijeli svijet...ljudi joj se pokoravaju, a da toga nije ni svijesna...no u taj njen savrsen i organizorano svijet upada ON koji napravi cijelo preokret i...
„Ako ona misli da će me se samo tako riješiti sa tim 'profesionalnim' govorom, onda se jako vara. Znam kada je žena slaba na mene. Iako ima taj svoj čvrsti stav znam kako me gleda i kako me zamišlja golog. Stvarno bih joj to jednom trebao i priuštiti, mislim na to da me vidi golog. Možda bi onda napokon prestala biti takva kučka prema meni. Ovaj njen hladan izraz lica u autu i sva ta profesionalnost ne prolazi joj kod mene. Kradomice ju pogledam i vidim kako se neugodno pomiče na sjedalu. Neugodno joj je u mom društvu, ali morat će se naviknuti ukoliko nastavi raditi sa mnom. Ovo je zaista bila dobra ideja da uzmem nju za organizaciju. Sa ovako čvrstim orahom nisam imao posla već jako dugo. Uostalom osim što je užasno tvrdoglava nevjerojatno je sexy. Njene duge noge i uzak struk, a o grudima da i ne govorim. Mogu misliti koliko su čvrste na dodir. „Možete li otvoriti malo prozor. Ovdje je nekako previše zagušljivo.“ „Zagušljivo?“ Pogledam prema njoj zbunjenim izrazom lica. „Da sigurno je do vašeg mirisa u autu. Lavanda, pretpostavljam.“ „Da.“ Otvaram prozor s njene strane i odmah joj obrazi poprime crvenu boju od hladnog zraka koji joj dodiruje lice. „Mrzim lavandu.“ Odgovori i okrene obraz prema prozoru i udahne ovaj sviježi zrak koji ulazi u auto. Sviježi i hladni zrak jer bliži se Božić i zimsko doba, što znači da zapravo nemamo ni puno vremena za organizaciju. Nakon nekih pola sata vožnje koliko mi je trebalo od Bellinog ureda do mamine kuće, napokon parkiram auto i izađem iz njega. Obilazim auto i otvaram joj vrata, a ona sa čuđenjem ili možda ipak uzbuđenjem pogledava kuću mojih roditelja. Izađe iz auta i stane gledati u kuću. „Da li je sve uredu?“ „Ovdje ste odrasli?“ „Jedno vrijeme smo živjeli u centru New Yorka, ali moja majka je uvijek sanjala o velikoj kući sa velikim prilazom i dvorištem tako da joj je moj otac to ispunio. Imao sam oko 9 godina kada je moj otac kupio ovu kuću i kada smo se preselili ovdje.“ „Sviđa mi se lokacija i prostor, a i kuća izgleda kao dvorac.“ „Gospođice Black govorite li vi to da sam ja princ.“ „Da ste princ morali bi ste se roditi u ovoj kući, ali pošto niste onda ne, ne govorim da ste princ.“ Jako me fascinira ovaj razgovor s njom. Veoma je zabavno prepucavati se s njom. Sad već stojeći na trijemu kuće, pozvonim na vrata i nedugo nakon toga Larisa otvara vrata. „Dobro došli gospodine Collinson.“ Osmijeh joj se raširi preko cijelog lica. One njene kečkice koje ima na sebi od kad ju poznam uvijek me vrate u djetinjstvo. Uzlazim u predvorje poslije Belle te pogledam u Larisu. „Larisa da li je moja majka doma?“ „Naravno gospodine u dnevnoj sobi je sa gospodinom Juliom.“ „Julio je ovdje? Uredu, hvala ti.“
Pogledam u Bellu a ona sa divljenjem promatra unutrašnjost kuće. „Moja mama ju je uredila.“ Pogleda u mene sa začuđenim izrazom. „Posjetite me zašto vam trebam ja. Mislim ne razumijem vaša majka je i više nego sposobna organizirati tu zabavu bez profesionalnog organiziranja.“ „Sve ove godine ona se brinula o tome, ali kako se moj otac razbolio htjela se brinuti o njemu, a ne o organizaciji. Prošlu godinu organizirala je zato što nismo mogli stupiti u kontakt s vama, ali ove godine kako je tata preminuo ostavila je sve na meni. Ne želi više organizirati ništa.“ Kimne glavom i slabašno se nasmiješi.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
