U PITANJU STRASTI

11. poglavlje (nastavak 1)

                            LEON

Samo jedna sekunda dijelila me je od njenih usana i naravno Julio je sve pokvario. Vidio sam joj u očima da želi taj poljubac, htjela ga je isto kao i ja ako ne i više. Ali naravno on je to pokvario. Vidio sam u njegovim očima osmijeh kada je Bella krenula za njim. Misli da je pobijedio, ali nije ni svjestan da će na kraju on biti taj koji će izgubiti jer ću napraviti sve da ju pridobijem. Pridobit ću njeno povjerenje, a kad pridobijem povjerenje dobit ću i nju. Možda je John stvarno bio upravu, možda sam stvarno pao na nju. Prođem rukama kroz kosu i pokvarim ju još više te krenem prema blagovaonici jer što je manje ta budala s njom to bolje. Na samom ulazu ugledam kako se udobno smjestio s njene desne strane na samom početku stola. Kreten misli da ne shvaćam što radi. Obično je on taj koji je inzistirao nakon očeve smrti da zauzme njegovo mjesto za stolom, ali kada je Bella u pitanju mjesto za stolom mu više nije tako bitno. Sjednem nasuprot Belle i pogledam u nju koja se slabašno nasmiješi te nastavi objašnjavati kretenu od mojeg brata kako će urediti zabavu.
„Sviđa mi se ideja sa zabavom pod maskama. Mislim da će biti nešto novo. Mama kako se ti toga nikad nisi sjetila.“
„Julio nismo imali razloga skrivati se od novinara, a s obzirom kako Bella želi dopustiti novinarima ulaz, maska će biti odlična paravan.“
„Da se razumijemo ne želim pozvati sve novinare u New Yorku. Pozvala bih samo gospođicu Lindu Clark, urednicu časopisa Tračerice.“
„Gospođica Clark je zadužena što je Bella danas ovdje. Preko nje sam došao do Belle i ona ju je nagovorila skupa sa mnom da pristane na organizaciju. Tako da smatram da je to najmanje što možemo napraviti za nju.“
Ubacim se i tek tad shvatim koliko sam stvarno zahvalan Lindi što je nagovorila Bellu na ovo. Mislim da nije bilo Linde da Bella na ovo ne bi ni pristala, ali i ona sama zna da bi onda propustila još neke pojedinosti. To bih bila jedna velika šteta. Kroz misli mi preleti poljubac, neprespavana noć nakon toga i za vrhunac onaj poljubac koji se skoro desio prije deset minuta. Pogled mi je baziran na Bellu i na njezin osmijeh koji se širi licem jer ponovno sam ulovljen kako ju promatram.
„Znači gospođica Black nije pristala raditi za nas zbog tebe. Imao si malu pomoć kako ju pridobiti.“
Skrećem pogled s nje i ugledam brata kako se cinično smiješka.
„Recimo samo da sam imao sreće što je gospođica Clark na intervjuu samo navela Bellu kao najbolju organizatoricu i ponudila pomoć.“
„Dečki, ručamo, nije ni vrijeme ni mjesto za vaše igrice tko je bolji u čemu.“
„Svi jako dobro znamo kako je Julio samo ljut i bijesan zato jer tata nije ostavio tvrtku njemu.“
„Pričaš gluposti, shvaćaš li da tata nikad nije imao povjerenja u tebe zato je 40% dionica prebacio na mamu. Znao je da ćeš upropastit tvrtku ako ju ostavi na tebi.“
„Stavio je taj postotak na mamu kako ne bi morao ostaviti ju tebi.“
„Dečki dosta! Zar jedan dan ne možete prestati sa prepucavanjem. Što se dogodilo s vama, nikad se niste ponašali ovako! Zar ste zaboravili da imamo gošću na ručku.“
Moj pogled tek tada završi na Belli. Kao da sam na moment završio daleko u zagušljivoj magli gdje je Julio ta magla koja mi muti vid. U očima mi se vidi bijes koji pokušavam kontrolirati. Znam da je tu jer osjećam ogromnu bjesnoću unutar sebe. Pogledam ju onim pogledom s kojim joj se ispričavam i govorim joj koliko mi je žao, ali ne zbog Julia nego iz razloga jer je morala svjedočiti ovome.
„Upravo je ovo razlog majko zašto od očeve smrti nisam kročio u ovu kuću.“
Odgurnem stolicu i naglo ustajem sa stola te se zaputim prema izlazu, treba mi čisti i sviježi zrak. Iza sebe čujem struganje još jedne stolice, ali ne obazirem se čujem njen glas: - „Ispričajte me.“
A zatim i od majke: - „Bella tako mi je žao…“
„Sve je uredu.“
Izlazim van iz kuće i zalupim vratima. Napokon udišem čisti zrak. Odlazim do auta i naslanjam se na vrata. Duboko dišem kako bih se smirio iako i dalje moja glava je u neredu. Ne shvaćam kako mama ne vidi tko je Julio zapravo. Otvaranje vrata me trgne iz misli, ali ne okrećem se. Znam da je ona iza mene, osjećam ju, osjećam njezin parfem koji me je zaludio od onog momenta kad sam ju prvi put poljubio. Osjećam miris njenog šampona od jabuke koji me vraća u djetinjstvo. Čujem njezine lagane korake kako mi prilaze i shvatim da nemam pojma što radim. Zaustavi se iza mene i na staklu od prozora vidim joj zbunjenost na licu, ne zna što da napravi. Uhvati mi pogled i duboko u sebi osjetim tu njezinu bol koja se širi iz nje. Zar je to ona povrijeđena zbog mene? U trenutku kad podiže ruku prema meni za željom da me dodirne okrenem se prema njoj jer ne znam bi li mogao izdržati njezin dodir.
„Žao mi je Bella.“
Pogledam ju u oči te shvatim da je ona bol stvarna. Boli ju što sam ja ranjen, osjeća moju bol.
„Zbog čega?“
„Nisam htio da vidiš ovo. Doveo sam te danas ovdje jer sam mislio kako Julio neće biti. Rekao je da ima suđenje za vrijeme ručka…“
„Sve je uredu. Ne obazirite se sad na to.“
Lagani, cinični osmijeh zaigra mi na licu.
„Ponovno smo na Vi, gospođico Black.“
Gospođico Black izbacim iz usta i okrećem glavu od nje. Na moje veliko iznenađenje slijedi oni što nisam očekivao od nje.
„Žao mi je, Leon.“ Prilazi bliže i gasi onaj prostor između nas. Moj pogled je fokusiran na njezine usne, a potom oči. No ne želim stvoriti još jedne dodatne probleme. Pogotovo ne želim ju ljubit ispred majčine kuće. Budim se iz transa u koji me je bacila svojim pogledom i odmičem se od nje.
„Odvest ću te doma.“
Odmaknem se sa vrata i otvaram ih kao pravi kavalir no ona i dalje stoji i promatra u mene.  Iako su vrata otvorena ona još uvijek ne sjeda u auto.
„Dali je sve uredu?“
Napravi jedan korak, prima vrata i zatvara ih uz glasan tresak. Osmijeh krivnje joj se pojavi na licu jer je jače zalupila vratima nego što je planirala, ali ignorira situaciju u kojoj se pronašla. Puls mi se ubrzao i disanje se promijenilo od mirisa njenog parfema. Gledala me onim pogledom kao da želi izbrisati taj stres iz mene, tu bjesnoću koja je sijevala iz mojeg pogleda jer osjećao sam ju i sam. No nije bila svjesna da samo jednim takvim pogledom brisala je sav nemir iz mene. Jedino što mi je trenutno padalo na pamet je bilo to da je privučem k sebi i poljubim. No kao da mi je čitala misli, prije nego što sam je uspio uvući u zagrljaj i poljubiti ona je već ljubila mene. Vrele i gladne usne proždirale su moje. Ljubila me kao da nema sutra, a ja sam uzvraćao gladno. Naslonila se cijelim tijelom na moje i zavukla ruku u moju razbarušenu kosu te ju stisnula i povukla prema iza razdvojivši naše usne. Pogled joj je gorio i moglo bi se reći da ju nije zanimalo ništa u ovom trenutku osim mene. Ponovno spajam naše usne i približim ju još više k sebi. Osjećao sam elektricitet kako mi struji tijelom od njenih poljupca. Brzi poljupci su se umirili, a zamijenili su ih lagani i strastveni. Poigravao sam se s njenim usnama grickajući ih i u sišući u svoja sve dok joj nije pobjegao gladni uzdah iz usana. Odmaknuo sam se samo na trenutak da uzmemo zraka jer zaboravili smo disati, ali ona kao da se vratila u stvarnost i kad je shvatila gdje se nalazimo, odmakla se od mene.
„Što je ovo bilo, gospođice Black?“
Osmijeh joj zaigra na licu te bez ikakve riječi otvara vrata auta i sjeda u njega. Gledala je u mene kroz prozor i osmijeh joj se širio licem. Vragolasto okrenem glavom i zaobiđem auto te sjednem za volan. Moj pogled je fokusiran na nju dok je njezin na prozoru. Duboko fokusirana na okolicu vani i zadubljena u mislima izgledala je još više seksi.
„Vani ima nešto zanimljivo?“
„Ne, samo razmišljam.“
„O čemu?“
„O zabavi.“
„Zar ćemo sad ponovno sve ignorirati, ponašat ćemo se kao da se ništa ne događa između nas?“
„Leon…“
„Znači igrat ćemo toplo-hladno?“
„Ne mislim se vezati za nikoga.“
„Misliš ne želiš se vezati za ženskaroša kao što sam ja?“
Pogleda me u oči i kroz njih vidim sve što misli. Znam kako je pretražila moje ime na internetu, isto kako sam i ja njeno. Ali nije ni svjesna koliko mediji znaju toliko toga napuhati. U novinama ispadam veliki ženskaroš koji slama ženska srca, a ne znaju da li je koji put srce bilo slomljeni meni. Ok znam da pričam gluposti i da nikad nisam osjetio kakav je to osjećaj kad je slomljeno srce, ali ako ovako nastavim sa Bellom mislim da bih mogao osjetiti.
„Mediji ponekad pretjeraju, ali ti si ta koji zna najbolje. Samo nemoj zaboraviti kako si ti ta koji si poljubila mene i da si također uživala u poljupcu jer iako ne želiš priznati osjećaš nešto.“
Okrenuo sam glavu prema cesti i ostatak vožnje proveli smo u tišini. Kad smo stigli do Belline zgrade, ostao sam sjediti u autu čekajući da izađe van. Nije mi se dali glumiti đentlmena, barem ne danas.
„Nazvat ću vas sutra tokom dana kad složim ponude za zabavu.“
Osmijeh mi zaigra na licu kad kimnem samo glavom i po njenom izrazu lica shvatim kako je tek sad shvatila kako mi se obratila ponovno sa 'Vi'.
„Nazvat ću te.“
Krene izaći iz auta, ali moja ruka ju zaustavlja.
„Da li si gladna? Otišli smo na pola ručka, mislio sam ako si gladna da odemo pojest nešto.“
Stane gledajući u mene i promatrajući me pogledom kao da sam najvrjednija stvar koju vidi.
„Samo ako ja mogu birati restoran.“
„Naravno.“
Zbuni me kad izađe van iz auta i zatvori vrata. Ozbiljnog lica gledam u nju i spuštam prozor od auta.
„Gdje idemo?“
„Idemo pješice, ovdje ima maleni restoran odmah iza ugla. Hrana tamo me podsjeća na djetinjstvo.“
Odmakne se dok parkiram auto na slobodno parking mjesto i pričeka me na nogostupu dok ne dođem do nje.
„Zašto te podsjeća na djetinjstvo?“
„Vidjet ćeš i sam. Sigurna sam da ćeš se i ti osjećati kao da ti je ponovno tri.“
I iskreno osjećao sam se kao da mi je tri i da sam posjetio baku na selu. Maleni restoran iza ugla izdisao je mirisom domaće kuhinje i pite od jabuke koju nisam probao već jako dugo.
„Ovaj miris me podsjeća na dom i maminu kuhinju.“
Osmijeh koji joj je trenutni na licu je nezaboravan, a sjaj koji ima dok priča o domu samo daje do znanja kako joj nedostaje dom.
„Tvoja majka obožava ružičastu boju?“
Nasmijemo se oboje kad pređemo pogledom po restoranu koji vjerojatno ima sve nijanse ružičaste.
„Ne, moja mama misli kako je ružičasta previše djetinjasta boja zato je tražila od mene da preuredim kuću u smeđe tonove.“
„Nedostaje ti dom?“
„Nedostaje mi više obitelj nego kuća sama po sebi jer kad sam u kući svaka prostorija me podsjeća na oca.“
„Nedostaje ti.“
„Svaki dan sve više i više.“
Konobarica kad priđe dopuštam Belli da naruči za oboje i iznenadim se kad shvatim kako je uzela obični nedjeljni ručak. Što više vremena provodim s njom to sve više ju upoznajem. Nije kao većina cura koje žude za skupim restoranima i koje će za ručak pojesti samo salatu jer paze na liniju. I ona je vjerojatno jedina cura oko koje se moram truditi kako bih postigao barem maleni kontakt. Shvati da ju promatram i neugodno se nasmije.
„Što je?“
„Razmišljao o tome koliko si drugačija.“
„Kako misliš?“
„U ovih dvadeset minuta više sam saznao o tebi nego u proteklih par tjedana.“
„Što si to saznao?“
„Da si drugačija od ostalih i koliko god se ti trudila pobjeći od mene ja ću se potruditi da ti to ne uspije.“

Nastavak je tuu...napredujemo sa pricom i jos samo malo fali da se napokon spoje...dosla sam u wordu do 100 stranice i zacudila se sama sebi koliko imam volje za pisanje uz posao i sve i shvatim da ste vi razlog...vasa podrska i vasi komentari...hvala vam sto me pratite i sto ste ovdje i citate pricu
Ostavite pokoji vote i komentar
Ly ❤