U PITANJU STRASTI

5. poglavlje (nastavak 1)

                             BELLA

„Što radite ovdje?“ – gledam prema vratima i dalje sam u šoku. Ne mogu vjerovati da stoji na mojim vratima. Onaj njegov šarmantan osmijeh zaigrao je na licu. Primijetila sam kako me odmjerava na što sam se brzo omotala ogrtačem i poklonila mu onaj jedan svoj hladan pogled.
„Došao sam vidjeti kako ste i usput donijeti nešto od voća. Čuo sam da je voće najbolji lijek.“
„Budite iskreni došli ste provjeriti jesam li vam lagala. Nazvala sam vas i javila vam da ćemo se vidjeti sutra za vrijeme ručka. Niste mogli pričekati do sutra?!“
„Oh, gospodine Collinson nećete valjda stajati na vratima. Molim vas uđite.“ – Linda otvara vrata i pušta ga u stan na što ju ja zaustavim.
„Ne, koliko vidite u društvu sam, bolesna sam jedino što želim je večerati i odmoriti se. Razumijete me, jelda?“
„Naravno, vidimo se sutra. Doći ću po vas kako vam ne bi opet nešto iskrsnulo.“
„Nije potrebno…“
„Inzistiram.“ – pruža vrećicu sa voćem Lindi osmjehne se i ode prema liftu. Koja bahatost ne mogu vjerovati. Produžim korake prema vratima i zagledam se prema liftu koji se lagano zatvara, a njegov pogled je fokusiran na mene. Čak se i usudio namignuti mi. Ulazim u stan i zalupim vratima.
„Kako je samo iritantan!!“
„Daj Bella, samo se brine. Ovo je bila jako lijepa gesta od njega.“
„Linda na čijoj si ti strani? Jesi li ti moja prijateljica ili njegova? Ako kažem da je iritantan onda je iritantan. Uostalom došao je samo provjeriti jesam li mu možda lagala.“
„Ja mislim da se ti samo previše pališ na njega i da ga nisi pustila u stan jer nisi sređena.“ – Diana progovori još uvijek žvačući hranu sa onim nevinim izrazom, kao da nije ni svjesna što je upravo rekla. Prostrijelim ju pogledom, a ona samo podigne ramena.
„Što nisam ništa krivo rekla. Pališ se na njega i to se vidi iz aviona. Uostalom nisam jedina koja je to primijetila.“ – pogleda po prostoriji i gleda u Lindu i Nicka koji se smješkaju.
„To nije istina.“ – ustrojim u tome da se branim jer on ne može ući u moj život. Ako ga pustim u svoj život napravit će pravi kaos, a to ne želim. Sjednem za stol i počinjem jesti i dajem im do znanja da je razgovor završen.
                              ….
Nakon večere pomognem Lindi da ubaci suđe u perilici i to jedva pristaje jer po njenom ja se i dalje moram odmarati. Diana je odlučila taj dio sa suđem preskočiti kao i uvijek, ali zato ju je Linda natjerala da pomogne Nicku sa namjernice koje je donijela. Večer napokon provedemo u tišini jedino se čuje voda i šuškanje Diane sa vrećicama. Svidjela mi se ta tišina. Navikla sam na nju. Nakon spremanja Diana prima poziv i nakon par minuta se pozdravlja s nama i odlazi doma. Ova njena karijera u potpunosti ju za okupira. Toliko je u strci da nema vremena više za stvari koje voli, a ni za nas. Iako govorim da sam bolje i da su slobodni i da mogu doma. Linda i Nick odluče prespavati u njenoj staroj sobi. Njihovi pogledi koji si upućuju samo se nadam da mi neće večeras trebati čepići za uši jer uz mirnog susjeda nisam ih koristila jer mi nisu ni trebali.
„Ajde ravno u krevet.“ – pogurne me prema sobi. I kad legnem, u šuška me te provjerava jesam li i dalje vruća. Kad se nasmije poljubi me u ćelo i izlazi iz sobe.
„Laku noć, mama. Nadam se da ćete biti tihi nemoj da imam noćne more.“
Pogleda me raširenih očiju i bez riječi ugasi svjetlo i izađe van. Samo se nasmijem i okrenem na trbuh kako bi lakše zaspala.

Jutarnje sunce koje viri između silnih oblaka pokazuju da nas snijeg neće tako brzo zatrpati. Iako je već kraj jedanaestog mjeseca i dalje sunce izvire. Ako ću prihvatiti posao od Collinsona bolje mi je da se odmah bacim na posao, ta zabava se održava za novu godinu i ne preostaje mi puno vremena za uređenje. Miris slanine i palačinka sa vrućom kavom mame me iz kreveta. Ustajem iz kreveta omotavan se u ogrtač i izlazim iz sobe. U kuhinji zateknem Nicka umjesto Linde kako preokreće palačinke.
„Uhm, jutro…?“
„Jutro.“ Sjednem za šank i gledam u njega i dalje zbunjeno.
„Linda se tušira. Mora danas ranije doći na posao, a kako si ti i dalje spavala netko je morao pripremiti doručak.“
„Od kako je Linda se preselila doručkujem u autu na putu do posla. Nisam navikla ustajat ranije zbog pripremanja doručka samo za sebe.“
„Pa sad ćeš jesti s nama.“ – pruža mi šalicu sa mojom najdražom crnom tekućinom iz koje se još uvijek pari. Popijem gutljaj kad Linda dođe do mene i opipava mi čelo.
„Bolje si!“ – poljubi ne u obraz i ukrade mi kavu.
„Ej! To je moje.“ Nick mi stavlja drugu šalicu na ploču od šanka skupa sa palačinkama i nutelom.
„Znaš i ja bi trebala naći nekog lika koji bi mi ovako pripremao doručak svako jutro.“ – zagrizem palačinku i namignem Nicku.
„Pa takav se rodi samo jednom i taj jedan je samo moj.“ – poljubi ga i uzme također palačinku sa tanjura.
„Moram požuriti danas me čeka užas na poslu. Moram sve provjeriti. Bella, žao mi je, ali stvarno moram ići. Nick će ostat s tobom. Javi mi kako je prošao ručak sa Collinsonom.“
Dere se dok izlazi van sa na pola pojedenom palačinkom i kaputom preko ruke. Nije ni svjesna kako će ju vjetar stresti kad izađe van.
„Izgleda da smo ostali sami.“
„Linda mi je naredila da te natjeram da sve pojedeš i otpratim na posao. Rekla je da će te kasnije ona pokupit.“
„Znači od sad mi treba dadilja.“
„Znaš da se nije šalit sa njom.“
„Nije ni sa mnom.“ Iz beljim mu se i nastavim sa doručkom. Nakon što završimo sa doručkom istuširam se na brzinu operem zube i obučem na sebe bijelu usku suknju i crvenu laganu košulju. Obujem zlatne sandale i izlazim iz sobe tražeći torbu. Ugledam Nicka kako posprema suđe u perilicu kad pronađem torbu na kauču i provjeravam da li je sve u njoj.
„Ključeve od auta, mobitel i novčanik.“ Govorim na glas dok mi se Nick smiješka naslonjen na zidu.
„Jesi sve uzela?“
Podignem laptop sa torbom i ogrnem se kaputom.
„Sad jesam, barem mislim da jesam, mah…nije bitno idemo.“
Izađemo iz stana i dok ja zaključavam vrata Nick pritisne tipku za dizalo. Kad se spustim u predvorje od zgrade i izađemo van Nick me odvede do svog auta i otvara mi vrata kao đentlmen.
„Kavalir.“ Nasmijem mu se i isplazim jezik. Sjeda pored mene i odveze me skroz do ulaza zgrade u kojoj je moj ured.
„Hvala ti. Sad možeš mirno nazvati Lindu i javiti joj kako sam sigurno stigla na posao.“
Opipava mi čelo i pruža tablete u ruke.
„Ne tek sad mogu mirno otići i nju nazvati. Popi tabletu ako osjetiš da ti nije dobro.
„Da tata.“ Zagrlim ga i poljubim u obraz te izađem van iz auta.
„Vidimo se"
Zatvaram vrata od auta i krenem prema velikoj zgradi u kojoj se nalazi ured. Nick još uvijek stoji i promatra u mene, tek kad uđem u zgradu njegov auto se pokrene i odlazi sa parkinga.

Evo jos jedan nastavak...malo sam bolesna i pod temperaturom kao i Bella haha pa većinu vremena spavam, ali stigla sam napisati barem mali dio nastavka...uskoro stize 2 nastavak...
Ostavite ko i uvijek vote i komentar
Ly ❤