U PITANJU STRASTI

4. poglavlje (nastavak 2)

Ulazim u kuhinji i počistim nered koji je jučer ostavila Bella i natočim si čašu onog vina iz hladnjaka. Uzimam čašu i odlazim u sobu provjeriti Bellu. Sa vrata zateknem Bellu kako drži šalicu sa čajem i lagano ga pije jer se iz njega još uvijek pari.
„Znaš nisi poštena.“ – pogledam u nju zbunjeno, a onda primijetim kako gleda u moju čašu sa vinom.
„Za tebe je trenutno čaj i topla juha koju bi skuhala da imaš išta u hladnjaku.“
„Ne stignem u zadnje vrijeme do dućana.“
„Zato si se i razboljela jer ne paziš na prehranu. Uglavnom čula sam se sa Dianom i skoknut će do dućana prije nego što dođe ovdje. Oh i čula sam se sa Collinsonom koji je bio dosta ljut na mene preko telefona, ali ja mislim da je ta ljutnja bila namijenjena tebi. Trebala bi ga nazvati znaš koliki je on…“
„…Bitna osoba i takav posao se ne propušta. To je jako važno bla, bla, bla.“
„Ti stvarno ovo ne shvaćaš ozbiljno?“ – pogledam u nju ljutitog pogleda
„Znaš koliko sam…'
„...Se ja trudila da dobiješ taj posao.“
„Nisi zabavna, no vidim ja tebi je puno bolje.“
Stavljam ruku na njeno čelo i ne osjećam više da je toliko vruća kao prije. Uzimam toplomjer i ponovno joj mjerim temperaturu.
„Hvala mama.“
Pogledam u nju, a njen osmijeh i crvenilo u obrazima daje mi do znanja da joj je bolje. Živa na toplomjeru pokazuje trideset i sedam što znači da tableta djeluje. Ali to ne znači da i dalje nisam ljuta na nju.
„Zašto nisi nekog nazvala i javila da si ostala doma?“
„Javila sam Lucy da ću ostati doma.“
„Lucy?“
„Nova mala u mom uredu.“
„Zabrinula sam se kad mi je Collinson javio kako si odgodila sastanak, a nisam te mogla dobit na telefon. Čak sam nazvala i ured, ali nitko se nije javio.“
„Rekla sam Lucy da ode ranije iz ureda.“
„Idući put kad odlučiš ovako nešto izvesti, javi mi.“
„Dobro mama.“ – udarim ju po ruci na što joj se šalica u ruci lagano zatrese. Pogledala me onim svojim pogledom koji govori 'Jesi li normalna?', na što sam se ja samo nasmijala onako nevino.
„Jesam normalna sam. Popi taj čaj, a ja ću javiti Nicku da sam ovdje.“
Izlazim iz sobe i ponovno uzimam mobitel u ruke i okrećem Nickov broj. Danas sam postala tajnica, toliko sam poziva obavila da mi se više ne da držati mobitel u rukama. Zaboravila sam kako je to kad po cijeli dan visiš na telefonu i primaš pozive. U razmišljanju me prekine Nickov glas.
„Ej Linda, jesi gotova? Ja sam pripremio sve za večeru u kuhinji. Čak sam otišao i po bocu tvog najdražeg vina.“
Pogledam u čašu crnog vina u ruci i osjećam grižnju savjest jer mu se nisam ranije javila.
„Možeš li to sve sad spremit u vrećicu i donijeti kod Belle u stan. Ima temperaturu i kako ju ne želim ostaviti samu prebacili smo večeru ovdje.
„Naravno, dođem za nekih…pola sata.“ Točno znam da je pogled prebacio na sat koji je u kuhinji pored naše zajedničke slike. Kad je stavljao sliku pored sata rekao je da svaki put kad ću kasnit i pogledati na sat da ću se sjetiti njega i da mi više neće biti problem kašnjenje. I bio je u pravu kad pogledam u tu našu sliku nije me briga koliko kasnim i gdje.
„Uredu, volim te.“
Završim poziv i kad se okrenem prema sobi ugledam Bellu kako stoji na vratima i prisluškuje naš razgovor.
„Stvarno riječ na 'V'?“
„Vidim bolje ti je. Doći će Nick za pola sata i donijet će namjernice koje sam kupila za večeru. Ovdje ćemo kuhat, bilo bi vrijeme da ovu kuhinju barem jednom upotrijebiš.“
„Koristila sam ju.“
„Da vjerojatno zadnji put kad smo živjele skupa.“
Sjedne na stolicu i isplazi mi jezik. Držeći onu šalicu pije čaj sad već ohlađeni.
„Nazvat ćeš gospodina Collinsona i dogovorit se za sastanak s njim.“ Govorim joj to kao da joj naređujem jer stvarno mislim ozbiljno.
„Nazvat ću ga ako hoćeš odmah sad.“ Pružam joj telefon koji još uvijek držim u ruci iako znam da je bila sarkastična i da ga nije mislila nazvati sada.
„Kasnije.“
„Ne, odmah!“
Puhne ljutiti frustraciju iz sebe van i grabi telefon iz moje ruke. Kad čujem poznati glas sa druge strane napokon odahnem.
„Gospođice Clark?“
„Nije gospođica Clark, Bella je pri telefonu. Čula sam da ste svoj bijes izbacili na Lindu zbog mene, ali nije vam lagala. Rekla sam Lucy da vam javi kako ću vas osobno nazvati i dogovoriti sastanak s vama pa eto… zovem vas.“ - podigne se sa stolice i odlazi po svoj planer i gleda raspored za sutra – „Odgovara li vam sutra za vrijeme ručka?“
Čujem njegov glas kako nešto tiho joj govori, a nakon toga i njen kako se pozdravlja
„Da, uredu onda u dvanaest restoran Ice. Doviđenja.“
Završava poziv i upisuje crvenom kemijskom Leon Collinson.
„Sretna?“ – pruža mi mobitel i zatvara planer.
„Jesam.“ – nasmijem joj se i poljubim ju u čelo. Osjetim da je ponovno topla pa joj pružam još jednu tabletu i čašu vode. Dok pije tabletu zvono na porta fonu se oglasi pa ustajem otvoriti vrata jer je vjerojatno Nick na vratima. Kad se popne do stana i uđe poljubi me i spusti vrećice na stol.
„Kako nam je bolesnik?“
„Linda pretjeruje kao i uvijek.“
Preokrenem očima i krenem vaditi namjernice iz vrećica i bacam se na kuhanje. Nick pomogne Belli da dođe do sofe i posjedne ju te doda program i upali televizor. Uvijek sam voljela što se Nick ponašao prema Belli i Diani kao prema sestrama. Ponekad sam i ljubomorna na povezanost između Belle i Nicka, ali dobro se slažu jer su istog karaktera. Zapravo većinu vremena se samo prepiru, ali nikad za ozbiljno.

                             ….
Nakon nekih dva sata kad je već hrana bila gotova zvono se čuje na vratima. Bella ustaje sa stolice i odlazi do vrata iako joj govorim da ću ih ja otvoriti.
„Neću umrijeti ako otvorim vrata, uostalom ovo je moj stan.“ – iz belji mi jezik i otvara vrata kako bi Diana mogla ući sa punim vrećicama u stan.
„Što si ti opljačkala dućan ili?“
„Linda je rekla kako ti je hladnjak prazan pa sam obavila maleni šoping.“
Bella pogleda u mene i preokrene očima dok se Nick ustaje i pomaže Diani sa vrećicama. Stvarno ne znam kako uspije u tim štiklama od petnaest centimetara nositi te stvari.
Postavljam tanjure na stol sa priborom i natjeram ih sve da sjednu i počnu jesti. Pogledam u Bellu i točno znam kako se želi izvući i prije nego izusti neku glupost posjednem ju osobno.
„Jedi!“ – naglasim to i zaprijetim joj prstom. Nasmije mi se i podvuče stolicu.
„Da mama, hoćeš li me možda i hraniti?“
Sad je došao red na mene da joj preokrenem očima i sjednem za stol. Čudni zvukovi u trbuhu davali su do znanja da sam gladna pa sam se bacila na jelo.
„Linda ovo je tako dobro. Nemaš pojma koliko mi fali tvoja kuhinja.“
„Pa da nisi na tim dijetama zbog posla jela bi svaki dan ovako nešto fino.“
Bella i Nick se nasmiju kako Diana navaljuje na hranu kad se začuje zvono na vratima.
„Zvala si još nekog?“ – Bella me upita podignutom obrvom.
„Ne, idem vidjet tko je.“
Ustajem sa stolice i kad otvorim vrata ostanem u šoku. Pogledam u Bellu koja ima otvorena usta i na brzinu se ustaje sa stolice.
„Što radite ovdje?“
Bellin oštri glas se oglasio. Znala sam da se Bella ponovno vratila. Ona hladnoća i led u očima ponovno je zaigrao na njenom licu. I to ni manje ni više nego prema Leonu Collinsonu koji je stajao na vratima.

Nastavak je ovdje...1000 pregleda na prici stvarno se nisam nadala da ce ju toliko ljudi pregledati nakon sto sam objavila nastavak...jako sam ponosna na sebe i na to kako se ova prica odvija a jos vise sam ponosna na to sto vidim kako se ljudima svidja moja prica...vidjela sam da vam nije svejedno jer objavljujem svaki tjedan ali imam previse obaveza i navecer ju pisem koliko stignem...uskoro stize novi nastavak, a do tad uzivajte u ovome i ostavite pokoji vote i komentar...
Ly ❤