U PITANJU STRASTI

12. poglavlje (nastavak 2)

                            BELLA

Kad uđem u lift počinjem normalno disati. Onaj njegov pogled prodirao mi je dušu, ali nisam mislila popustiti. Ostavio me je da izvisim i da ga doslovno kao neka glupača čekam. Koliko god se trudio pokazati da nije onakav kakvim ga novine predstavljaju uvijek napravi nešto da to pokvari. Svaki put pokvari onaj trenutak kad mu počinjem vjerovati. Spuštam se u predvorje i kad izađem iz zgrade ulovim taksi koji me vozi do mog ureda. Moram se posvetiti onome što najbolje znam raditi, a to je posao. Posao je taj koji me još do sad nikad nije iznevjerio i smatram da sam ga u zadnjih par dana potpuno zanemarila. Taksist me ostavi ispred zgrade i kad uđem u ured Lucy je već na nogama i kreće za mnom u ured.
„Kuća Crom očekuje izvješće o organizaciji i zvala je tajnica gospođice Swift traži od vas organizaciju vjenčanja.“
„Izvješće za kuću Crom je spremno na tebi je samo da ga pošalješ, a što se tiče vjenčanja, molim te reci mi da je tek negdje u veljači.“
„Zapravo je u siječnju, sve imaju rezervirano samo trebaju vas da pripremite vjenčanje iz snova.“
Skidam kaput sa sebe i stavljam ga preko stolice te vadim svoj planer iz torbe. Pregledavam prvi mjesec i shvaćam da je poluprazan i to samo iz razloga jer sam planirala nakon zabave kod Collinsona posjetiti svoju obitelj. Ali izgleda da je i to propalo.
„Kad je točno vjenčanje?“
„Krajem siječnja, trebali bi ju nazvati i vidjeti kakvo točno želi vjenčanje jer govorila je nešto o vjenčanju iz bajke.“
„Još jedna u nizu. Ostavi mi broj nazvat ću ju sad. Još nešto?“
„Zvala je vaša majka, rekla je da ju nazovete kad se vratite u ured.“
„Uredu.“
Lucy izlazi van, a ja se zavalim u stolicu i prvo što radim je zovem svoju mamu. U trenutku kad se javi tek sad shvaćam koliko mi nedostaje ta osoba. Koliko mi nedostaje njen miris i njen glas.
„Dušo! Tako nam nedostaješ, rekao mi je Jack da je razgovarao s tobom. Jesi uredu?“
„Jesam samo ste mi nedostajali, to je sve.“
„Hoćeš li doći za Božić?“
„Ne, moram raditi, ali prvi mjesec sam ostavila slobodan za vas. Iako mi je sad vjenčanje jedno iskrsnulo probat ću to nekako stisnuti.“
„Previše radiš Bella, trebala bi uzeti godišnji i doći kod nas. Jacku nedostaješ, meni nedostaješ.“
„I vi meni, ali uskoro se vidimo.“
„Moraš upoznat Jackovu curu. Svidjet će ti se, prelijepa je.“
„Rekao mi je za nju kad smo se čuli preko telefona. Drago mi je da je napokon sretan.“
„A ti? Jesi li ti sretna.“
„Jesam, ali bit ću još više kad dođem doma.“
„Očekujem te ubrzo.“
Završim poziv jer ne vjerujem da bi još dugo izdržala, a da mi ne pobjegne suza. Ne vjerujem koliko mi samo nedostaju. Dolazim sebi u trenutku kad začujem kucanje na vrata i vidim Lucy kako mi nosi kavu.
„Kao da si znala da mi treba.“
Nasmiješi se i ostavlja mi broj od gospođice Swift na stolu. Ona je samo još jedna u nizu koja sanja o vjenčanju iz bajke i koja želi nešto posebno. Takve žene obično traže nemoguće i ja se potrudim da barem pola toga dobiju što žele. Tu zapravo i nastaje onaj problem gdje moja tvrdoglavost prevlada i napravim onako kako želim i svidjelo se to njima ili ne, vjenčanje se takvo održi.
Nakon sat vremena razgovora s njom, shvatim da ću ovo vjenčanje organizirati za dva dana. Jer gospođica Swift zna točno što želi, ali treba nekoga da to sve organizira. Mislim da mi je ovo jedna od najdražih klijentica cijeli život. Dogovorimo se za sastanak tokom idućeg tjedna i prepustim poziv Lucy da dogovori termin. Napokon upalim laptop i krenem ispisivati sve materijale koje sam izabrala sa Leonom kad netko ponovno pokuca na vrata.
„Naprijed!“
Lucy ulazi u ured sa vrećicom za dostave. Znam da je vrećica iz dostave jer prepoznajem logo na njoj koji se sastoji od stare bake sa pregačom koja drži kuhaču u ruci.
„Što je to?“
„Dostavljač je ostavio ovo za vas.“
„Nisam naručivala ništa.“
„Rekao je da je sve plaćeno.“
Uzimam vrećicu iz njenih ruku i vadim iz nje papirnatu kutiju i kartonsku karticu.

'No one but you got me feeling this way
There's so much we can't explain
Maybe we're helping each other escape
I'm with you
Who knows the secret tomorrow will hold?
We don't really need to know
Cause you're here with me now, I don't want you to go
Maybe we're perfect strangers
Maybe it's not forever
Maybe the night will change us
Maybe we'll stay together
Maybe we'll  walk away
Maybe we'll realize
We're only human
Maybe we don't need no reason'

Moje srce počinje snažno lupati, nije moguće da je ovo od Leona. Uzimam kutiju i kad ju otvorim miris slatke pite od jabuke zauzme mi nosnice. Ponovno primam papir i čitam iznova riječi koje su napisane. Mozak mi ne radi jedino što trenutno čujem je moje srce koje svom snagom lupa i želi iskočiti iz mojih grudi. Uzimam mobitel i okrećem Lindin broj, kad se javi bez upozorenja krenem joj čitat tekst sa papira. Kad završim tišina između nas me izluđuje, ali ništa ne govorim.
„Što čekaš?“
To je bila ta riječ koja mi je trebala da me probudi. Možda ipak zaslužuje tu priliku koju toliko želi. Možda ju zaslužujem i ja, novi početak sa osobom kojoj je stalo. Završavam poziv i uzimam sa stola ključeve od auta i kaput. Moje srce napokon je pobijedilo misli i odlučilo vjerovati jednom Leonu Collinsonu koji je zarobio moje srce. Lucy zbunjena ustaje sa stolice i dovikuje moje ime, ali ja se ne okrećem. Spuštam se liftom do garaže i palim auto te krećem do Leonovog ureda. U rukama još uvijek držim poruku koju mi je poslao i moje srce svaki put luđački zakuca kad mi pogled završi na njoj. Zaslužuje šansu koju je tražio, a zaslužujem ju i ja. Ponavljam si to u glavi dok me i dalje vodi adrenalin. Nakon toliko godina i življenja u lažima, zaslužujem napokon biti sretna s nekim tko se trudi i pokazuje mi iz dana u dan kako misli ozbiljno.
Parkiram auto ispred Leonovog ureda i dok se vozim u liftu do njegovog kata ugledam u ogledalu crvene obraze i osmijeh koji je on izazvao na mojem licu. Izađem iz lifta i bez najave krenem prema Leonovom uredu. Njegova tajnica kad me ugleda ustaje sa stolice i krene brzim hodom za mnom, ali ne sustigne me. Naglo otvaram vrata od ureda i zagledam ga iza stola zavaljenog u stolici kako razgovara s nekim na telefon. Kad me ugleda podiže se sa stolice i završava poziv bez pozdrava. Na licu mu je strah i zabrinutost.
„Bella jeli sve uredu?!“
„Gospo...“
Podiže ruku prema svojoj tajnici i kad ona zatvori vrata priđe mi bliže i dalje sa zabrinutim licem.
„Bella..?!“
Stane ispred mene toliko blizu da mogu osjetiti onaj njegov opojan miris koji me je izluđivao prije dva sata. Dok tako stoji i gleda u mene ja iskoristim priliku i povučem ga u dubok i snažan poljubac. Ostaje u šoku koju sekundu dok ne shvati što se zapravo događa, a kad dođe sebi svoje ruke čvrsto ovije oko mene i produlji poljubac. Začuje se škljocaj vrata u znak da smo zapravo tek sad ostali sami u uredu. Nisam ni sumnjala da će njegova tajnica samo tako ostaviti nas same ako ima priliku za dobar trač, ali za čudo nije me bilo briga. Glasno zastenjem kad Leonova ruka završi na mojim grudima, a moja leđa na njegovim vratima. Ljubi me i ne staje, kao da sumnja da je ovo san. Provučem ruku kroz njegovu kosu i potegnem ga kako bih ugledala njegove oči. Još uvijek pod dojmom, oči su mu zatvorene i sve mi se više čini kako ne želi otvoriti oči jer misli da sanja.
„Pogledaj me.“
Otvara oči i rukama mi obuhvaća lice. Poljubi me još jednom, a zatim nasloni čelo na moje.
„Ako je ovo još jedan tvoj trik…“
Nasmijem se na što on nabora čelo i odmiče se od mene.
„Ne vjerujem da ponovno radiš ovo.“
Udaljio se od mene kao da ga je strah biti mi blizu jer zna da će pokleknuti. Promatra me sa jednog kraja ureda i onaj zaigrani pogled sad je pust. Odmaknem se od vrata i priđem mu bliže jer ne želim gledati ove tužne oči.
„Leo…“
„Šta radiš ovdje?“ Prekida me i zagleda se ozbiljnim pogledom u mene.
Pružam mu poruku koju još uvijek držim u ruci i kad ju ugleda pogled mu se opusti. Maleni tračak osmijeha vidi mu se na licu.
„Znači trebao sam ti prije tjedan dana poslati pitu od jabuka i ne bi se morao toliko mučiti.“
Pogleda me svojim crnim očima i u njima vidim dječji sjaj. Vragolasti osmijeh mu se pojavi na licu i znam da se stari Leon vratio. Onaj koji je siguran u sebe, koji ne posustaje u svojoj namjeri. Osmijeh ne skida sa lica dok me promatra i upija svaki detalj na mojem licu. Počinje od očiju i završava na usnama i tamo se najviše zadrži. Točno znam kako se osjeća jer i ja jedva izdržim biti ovako blizu njega, a da ga ponovno ne poljubim.
„Zapravo si me dobio ovim tekstom, ne pitom od jabuka.“
I napokon nakon dvije godine nasmijem se u društvu muškarca. Ponovno dobijem taj osjećaj sreće koji svaku sekundu raste sve više. Privuče me u još jedan poljubac u kojem se ja potpuno prepustim. Dopustim mu da u potpunosti preuzme kontrolu nad cijelim mojim tijelom. Ovako stisnuta uz njegovo tijelo ne osjećam tlo pod nogama. Njegove ruke završe oko mojeg struka i kreću se sve više prema mojoj stražnjici koju obuhvati rukama i podiže me u svoje ruke te me tako nosi sve do svog uredskog stola. Kad osjetim tvrdu površinu ispod dupeta nogama ga privučem bliže sebi i strastveno ga nastavljam ljubiti dalje. Ne mogu stati, ne mogu prestati upijati njegov miris i prolaziti prstima kroz njegovu kosu. Njegove ruke se prebacuju na moje grudi gdje ih čvrsto obujmi svojim dlanom i meni oduzme jedan jecaj kroz poljubac. Podižem glavu i pružam mu svoj vrat u koji on zarije zube i vruće poljupce. Sigurna sam da ću nakon ovoga sakrivati vrat kosom i debelim slojem pudera. Prstima dohvati gumb na mojoj košulji i lagano se igra s njim i čeka moj odgovor. Traži dopuštenje i oprezno se ponaša prema meni kao da sam djevica ili porculanska lutka koja će se rasipati u tisuću komadića ako ju dotakne. Nasmijem mu se i dohvatim gumbe na svojoj košulji te ju krenem otkopčavati. Promatra moje pokrete i zareži kad dođem do kraja i pokažem crni čipkasti grudnjak za kojeg znam da ga muči od jutra. Podiže mi lice prema sebi i ponovno me poljubi samo što ovaj put poljubac je vruć i gladan.  Skida košulju sa mene i prstima prelazi preko grudnjaka i draži moje bradavice koje su se na samo jedan dodir ukrutile. Zastenjem glasno kroz poljubac, a on svaki moj glas proguta novim poljupcem. Skidam sa njega sako i puštam ga na pod te krenem otkopčavati košulju. Nestrpljiva za njegovim tijelom i dodirom potrgam par gumba koja se nalaze na kraju košulje.
„Nestrpljiva?“
Prekida poljubac kad gumbi polete po cijelom uredu, ali ne zaustavlja me to. Krenem skidati košulju sa njega i zadrhtim kad ugledam njegovo tijelo. Čvrsti mišići nizali su se sve od ruku do kraja trbuha i ispod pojasa hlača gdje su se isticale dvije kose crte u obliku slova V. Pratila sam rukama svaki dio njegovog tijela. Od ruku pa sve do kraja njegovih trbušnih mišića. Podigne mi lice prema gore i budi me iz transa.
„Rekao sam ti da ćeš uživati u pogledu.“ Izbaci zločesti osmijeh, ali kad prođem rukom kroz njegove prepone i preko izbočine na hlačama, osmijeh mu nestane sa lica, a zamjeni ga želja i požuda. U pitanju je strast koja proizlazi iz nas dvoje i koja nas privlači toliko. Dohvatim remen i krenem otkopčavati ga kad me povuče za noge i podigne sa stola. Obgrlim ga rukama oko vrata dok me nosi na drugi dio ureda i polegne na sofu. Nastavi me ljubiti dok uzima gumb od mojih hlača i stane ga otkopčavati. Podižem zdjelicu kad dohvati rub hlača i počne ih povlačiti prema mojim stopalima. Dok ih skida ostavlja mokre i vruće poljupce po mojoj unutrašnjoj strani bedra. Uživa u pogledu dok se ja previjam po sofi i ludim za njim i za požudom koju budi u meni. Kad provuče hlače kroz moja stopala i baci ih na pod krene otkopčavati svoje hlače na što ga ja zaustavim. Koliko god bi mi pasao striptiz slavnog Leona Collinsona, ovaj dio posla, ovaj put, želim obaviti ja. Povlačim remen iz hlača i otkopčavam hlače. Izbočina koju sam prije koju minutu dodirnula sada je stajala ispred mene. Htjela sam ga kušati, povlačim njegove bokserice prema podu i primam njegovu batinu u svoje ruke. U trenutku kad sam ga htjela staviti u usta, zaustavio me.
„Ne, neću izdržati ako ga staviš u usta.“
Podignem pogled prema njemu i ne obazirem se na to što govori. Stavim ruke na njegove kukove i usišem ga duboko u svoja usta. Zastenje od užitka i ruke položi na moju glavu kako bih me vodio. Nastavim pomicati glavu u njegovom ritmu i primam ga cijelog u usta. Osjećam njegov pogled na sebi kad mu pobjegne snažan jecaj iz usta. Prođem jezikom oko glavića i snažno ga ponovno uvučem u sebe. Ruke položim oko korijena njegove batine i stanem ju pomicati gore-dole. Još uvijek u mojim ustima i u rukama osjećam kako je blizu. Kapljicu bijele tekućine liznem jezikom i iz njega izvučem još jedan izdah. Krenem ga ponovno stavit u usta kad me njegova ruka zaustavi i povuče za kosu.
„Dosta!“
Pogledam u njegove oči i strast izbija iz njih. Nasmijem se kad me naslanja natrag na sofu i u jednom potezu skida gaćice te se svom svojom snagom zabija u mene. Udahnem teško zrak kad se povuče unatrag i poljubi me.
„Tako si uska…koliko je prošlo od zadnjeg puta?“
„Dovoljno…dugo…“
Govorim isprekidano dok se njegova muškost i dalje zabija u mene. Uživam u svakom njegovom prodiru u mene iznova i iznova. Svaki centimetar kojim prodire ponovno baca me u ekstazu. Opijena njegovim mirisom i njegovim poljupcima zadrhtim kad otkopča grudnjak i moju ukrućenu bradavicu stavlja u usta. Povuče ju i lagano lizne, a ja se podignem leđima i pružam grudi bliže kako bih mogao to ponoviti. Nogama ga stisnem bliže sebi i povučem njegovo lice u poljubac. Postala sam ovisnica o njegovim poljupcima. Dok prodire u mene spaja naša čela i ljubi me lagano, ali sa ogromnom strašću. Osjećam grč kako se nakuplja u meni, ali pozitivan grč. Tako sam blizu do oslobođenja, a i on je osjećam to.
„Svrši…Bella svrši!“
Ruke spušta niže do mojih kukova i do mojeg središta kad primijeti da ne mogu svršiti bez njegovog dodira. Prođe rukom preko mojeg pupoljka i prebaci me preko ruba. Glasno zastenjem dok svršavam skupa s njim. Glava mi je u oblacima, a tijelo lagano kao pero. Osjećam hladnoću kad se izvuče iz mene i pogleda me u lice sa ogromnim, ali iscrpljenim osmijehom.
„Moja! Napokon moja!“

Nastavak je ovdje...wuhuuu!! Napokon sam ih spojila...ja se nadam da nema male dijece koja citaju ovu pricu..Hahah...ostavite pokoji vote i komentar...uzivajte
Ly ❤