U PITANJU STRASTI

10. poglavlje (nastavak 1)

                             LEON

Okretanje nervozno po krevetu i misli okupirane Bellom ne daju mi spavati. Dovoljno mi je samo da se sjetim nje u onoj uskoj haljini koja otkriva sve njene obline, raspuštene kose koja lagano pada preko njenih leđa i vrele usne na mojima da mi se ukruti. Tuširanje nije pomoglo iako sam ulazio tri puta pod tuš još uvijek je stajao uspravno. Trebao sam nekako razbistriti misli, ali nisam znao kako. Bacam pogled na sat koji pokazuje kako je malo iza pet. Dan samo što nije svanuo, a ja nisam oka sklopio. Pitam se spava li ona mirno ili razmišlja o meni. Znam da se kaje zbog poljupca, ali također joj se svidio. Znam da joj se svidio, ne može me prevariti uz sve one uzdahe i ubrzano srce kako lupa u moju kožu. Dijelimo međusobnu privlačnost i mora postojati način kako da joj se dokažem. Razmišljajući i dalje o tome shvatim kako neću zaspati stoga odlučim ustati iz kreveta na jutarnje trčanje. Oblačim na sebe trenirku i duksericu te tenisice za trčanje. Pošto danas ne radim možda me ulovi san nakon što si razbistrim misli na hladnom zraku. Zaključam vrata od stana i kad izađem van ledeni zrak opkoli moje lice i cijelo tijelo i tek tad osjećam da napokon popušta. Trebao mi je samo hladan zrak. Volim Božićne dane, ali ne volim ovoliku hladnoću. Nebo je još uvijek sivo i tmurno, a ja sam spreman za svoju jutarnju zečju stazu. Sam na ulici uz pokojeg prolaznika činilo je ovaj glasni New York tako tihim. Ljudi su još bili u svojim stanovima dok sam ja bio na nogama. Za sve je to kriva Bella od koje ne mogu skrenuti misli. Moram ju nekako pridobiti na svojoj strani da mi napokon počne vjerovat. Trenutno jedino što mi pada na pamet je to da joj se umiješam u organizaciju i pomognem joj oko svega. Tako će više provest vremena sa mnom i shvatit će da ja i nisam toliko loš. Otrčim svoja 2,5 km kao i svako jutro te shvatim kako se ono sivilo povuklo i zamijenili su ga blagi bijeli oblaci. Jutro se lagano pružilo po nebu stoga odlučim nazvati Johna.
„Dobro vidiš li ti koliko je sati?“
„Hajde frajeru ako možeš ševiti cijelu noć, onda možeš i ustati rano.“
„Baš zbog te ševe mi treba sna.“
„Daj ne budi papak i pridruži mi se na doručku u 'Stelli'.“
„Gdje si, to ti?“
Upita kad pored mene naglo zatrubi jedan taksist. Gužva se polako počela stvarati i onaj tihi New York postao je opet glasan.
„Na zečjoj stazi upravo sam krenuo prema 'Stelli'. Stoga diži to dupe iz kreveta i dolazi.“
„Kako ti samo ide biti naporan od ranog jutra.“
Završavam poziv kada čujem ljutit izdah i šuškanje plahtama dok ustaje iz kreveta. John je taj koji je uvijek bio uz mene na koledžu. Od prvog dana cimeri, sve gluposti koje smo radili, radili bi smo ih skupa. Luda opijanja, ludi party…oh kako mi samo budi stare uspomene. Tek sad shvaćam kako mi se život okrenuo naopačke u svega šest mjeseci. Od onog zabavnog fraera postao sam ozbiljan muškarac koji je na glavnom mjestu odvjetničkog ureda L&J. Odnosi sa bratom nikad nisu bili bajni, ali nakon očeve smrti i oporuke postali su još gori. A tu je i Bella koju ne mogu izbaciti iz glave još od prvog dana u restoranu. Ono njeno odbijanje samo me je još više privuklo, a da nije bila ni svjesna toga.
Na samom sam ulazu u maleni restoran kad odjednom počnu malene pahulje padati. Izgleda da ćemo imati bijeli Božić, no to bi moglo zabavu dovesti pod pitanje. Ulazim u restoran u kojem svako jutro doručkujem poslije trčanja. Konobarica obučena u bijelu košulju, malenu plavu suknju koju prekriva bijela pregača, prilazi stolu i puni mi šalicu sa kavom.
„Dobro jutro, ista narudžba?“
Samo kimnem glavom potvrdno jer misli su mi daleko. Toliko sam puta bio ovdje i naručivao istu narudžbu da je čak konobarica zapamtila. Čekajući Johna, pijem najbolju kavu koju sam ikad probao. Mislim čak da je ona i razlog zašto sam stalni gost. Ujutro kad se probudiš jedino što ti treba je dobra kava koja će te razbuditi. Popio sam toliko različitih kava i nijedna me nije uspjela razbuditi kao ova. Uživajući u kutu restorana razgledavam po prostoriji i primijetim kako su promijenili tapete na zidovima. Radnim danom Christina svrati i pokupi veliku kavu i dostavi mi ju svako jutro tako da sam promijene tek sad primijetio. Vani pahulje lagano su se počele primati na pločnik. Promatrajući i dalje kroz prozor moju pozornost privuče zvončići koji se nalaze iznad vrata. Zvončići su se oglasili i kroz vrata je provirila raščupana smeđa kosa. John kao da još uvijek spava, počeše se po zatiljku i zijevne te se zavali u sofu do mene.
„Pravilo broj 1, nikad me ne budi više tako rano ujutro.“
„Hajde trgni se, nije toliki rano.“
„Ne znam za tebe, ali moje jutro počinje tek negdje oko deset.“
„Pa radno vrijeme je od osam, stoga navikni se.“
Konobarica nam prilazi i Johnu ulijeva vruću šalicu kave te uzima njegovu narudžbu. Kad otpije gutljaj zatvara oči i gušta u kavi.
„Ovo je vjerojatno najbolja kava koju sam ikad probao. Potpuno zaboravim kako je dobra.“
„Znam.“
„Onda kako je prošlo jučer sa gospođicom Bellom Black. I nemoj mi pokušat lagati ili nešto sakrito jer vidio sam kako ju gledaš.“
„Jebiga, neću ti lagati. Čini mi se da sam zaglavio s njom.“
„Nemoj mi reći da se drži nedostižne dame.“
„Upravo tako, no pokušavam ju shvatiti stalno govori kako ne miješa poslovno sa privatnim i onda naglasi 'više' kao da ju je netko gadno sjebao zadnji put.“
„Znači otvorila je štit?“
„Tako nešto.“
„Stari meni izgleda kako si ti izgubio sve svoje vještine. Šta je to nema me tri godine i ti si zakržljao.“
„Daj ne seri. Nisam zakržljao, samo je ovo jedan jako težak orah.“
„Onda ga treba razbiti. Potrudi se više ako si toliko zapeo za nju. Iako ne mogu vjerovati da je čuveni Leon Collinson zapeo za samo jednu curu.“
„Stvari su se promijenile.“
„Ne seri, uvijek si bio taj koji je lomio curama srce, a sad ispada da ga ona tebi lomi. Šta se dešava? Nije valjda da si se zatreskao?“
Sjedim tamo i razmišljam o njegovim riječima. Da li je moguće da sam izgubio glavu za njom? Svo to odbijanje da li me je navelo da se zaljubim u nju? 
„Oo frende, tvoja tišina mi govori da si 'kuhan i pečen'“
Nabaci onaj glupi osmijeh na lice kad zna da je upravu. Okrenem očima i naslonim se na naslon od sofe. Konobarica nosi naš doručak na stol i ja se bacam na svoje palačinke sa javorovim sirupom dok John jede omlet sa pečenom slaninom. U tišini jedemo iako glazba u pozadini ruši tu tišini ne obaziremo se na nju. Barem ne ja jer moje misli je opet okupirala Bella. Bacam pogled na sat i ugledam kako zaslon na mom mobitelu pokazuje kako je već prošlo sedam. Dogovorio sam se sa Bellom u dvanaest. Ostajem iznenađen kad shvatim kako jedva čekam da ju ponovno vidim. Stvarno sam postao pravi papak. Uspjela me zaluditi jedna obična cura, iako mislim da je toliko obična da me ne bi toliko zaludila.
„Kad si rekao da sutra moram doći u ured?“
„Doći oko osam i nemoj kasnit.“
„Da li je to sigurno? Jer ne želim imati problema sa tvojim bratom. Znaš da ga ne mogu podnijet.“
„Mislim da Johna nitko ne može podnijeti osim moje majke koja mu kao i uvijek jede iz ruke. I rekao sam ti treba nam odvjetnik i umjesto da održavamo natječaje i odaberemo nekoga, uzet ćemo tebe i uštedit vrijeme.“
„Tvoja mama još uvijek vjeruje u sve što budala ta kaže?“
„Tako nekako, ja se iskreno nadam da će jedan dan otvoriti oči i shvatiti kolika je budala. Oh da, samo da znaš, vjerojatno će tražiti od tebe da se dokažeš tako da molim te potrudi se. Stvarno mi se ne da slušati njegova sranja i tužakanje mami kako ću uništiti tvrtku.“
„Ne brini stari, naučit ću ga ja pameti.“
„Da, pa toga dijela se najviše bojim.“
„Ne brini se, nego gdje si danas? Mislio sam da mi pokažeš spise.“
„Ne mogu danas, vodim Bellu danas kod mame zbog organizacije. Moram joj pokazat prostor gdje će biti zabava.“
„Uhh zadnji put kad sam bio na toj zabavi pokupio sam se sa onom plavušom. Jebote kako je ta mala bila zgodna.“
„Da sjećam se, stari mi je držao prodike zbog tebe jer je skoro ostao bez važnog klijenta.“
„Jebiga! Ali koliko se dobro sjećam i ti si se pokupio sa onom crnkom.“
„Da, slab sam na crnke.“
„Tako je, stoga ne svaljuj krivnju samo na mene jer smo isti ili smo barem bili isti.“
Podigne obrve i vragolasto se nasmije.
„Šuti i jedi.“
Nastavili smo doručak u tišini, pozdravili se pred ulazom u moju zgradu. Trebao mi je topli tuš jer imam osjećaj da mi je svaka kost promrzla. Čini mi se da prava zima stiže. Ulazim u stan i sa ulaza skidam tenisice i ulazim u kupaonu pustiti tuš. Kad se skinem kupaona je već sad puna pare. Ulazim pod tuš i dok šamponiram tijelo misli mi odlutaju na Bellu i njene ruke oko mog tijela i oko moje batine koja je sad već bila u potpunosti ukrućena. K vragu ukoliko uskoro negdje ne umočim mislim da ću eksplodirati. Na brzinu se istuširam i izađem van te ugledam kako je deset sati. Još samo dva sata do ponovnog susreta s njom. Jebiga stvarno sam postao papak.

Društvo evo nastavka...pišem ga cijeli tjedan...Znam da sam spora, ali cijeli dan sam na poslu 😕 potrudit ću se da nastavak ovog poglavlja napišem prije jer znam da i nije neki najzanimljiviji dio, ali priča mora ići svojim tokom...
Ostavite vote i komentar i uzivajte
Ly ❤