U PITANJU STRASTI

12. poglavlje (nastavak 1)

                             Leon

Nakon što me ujutro probudi zvoni na vratima shvatim da sam ponovno zakasnio. Skočim iz kreveta i samo u boksericama otvorim vrata na kojima me zatekne Bella. Očima proždire moje tijelo i na obrazima joj se lagano prima crvena boja kad shvati da je uhvaćena. Naglo prekriva oči te se okrene prema zidu. Sada meni okrenuta leđima imam jasan uvid u njenu savršenu stražnjicu koja se skriva iza uskih traperica.
„Trebao bi se obući.“
„Zašto, ovako možeš uživati u ovome što vidiš i maštati o tome što te očekuje.“
Približim joj se bliže i ruke stavim oko njenog struka. Nasloni se na mene i osjećam da se prepušta. Naslanja glavu na moja prsa i u trenutku kad ju želim poljubiti u vrat trgne se iz maštanja i okrene prema meni.
„Kasniš, mrzim ljude koji kasne. Dogovorili smo se jučer u devet sati kod tebe u uredu, da bi mi tvoja tajnica danas ujutro rekla kako se nisi ni pojavio jutros. Izvoli se spremit ukoliko i dalje želiš moje usluge kao organizatorice jer ja ne mislim provest noć među papirima kako bi ujutro sve bilo spremno i onda da se ti ne pojaviš jer spavaš. Imaš deset minuta da se spremiš.“
Šokiran stojim na pragu vlastitog stana i gledam u nju. Ozbiljnost i ljutitost izbija joj kroz lice. Ona opuštena Bella je nestala. Kimam glavom i puštam ju da uđe u stan na što ona odbija.
„Čekam te u prizemlju, ne pojaviš li se za deset minuta zaboravi na sastanak i da ću se danas baviti organizacijom te večere. Ti nisi jedini klijent.“
Okreće leđa i odlazi prema liftu.
„Bella!...“
„Ne trati vrijeme na isprike.“
Ulazim u stan i na brzinu ulazim pod tuš i oblačim odijelo. Izlazim iz stana sa aktovkom i cipelama u rukama. Ne mogu vjerovati šta ova žena radi od mene. U liftu oblačim cipele i  vežem kravatu, popravljam kosu sa prstima kad se vrata lifra otvore i gledam u Bellu kako hoda po predvorju gledajući na sat. Podigne pogled i kad me ugleda pređe pogledom od moje glave do pete. Zagrize usnicu, prebaci težinu na jednu nogu i uživa u onome što vidi. Trgne se iz sanjarenja i kad dođe sebi i ugleda moj osmijeh uozbilji se te ispravi.
„Hoćemo li? Kasnimo već dva sata.“
Tek sad bacam pogled na sat i shvatim da je već jedanaest sati. Moram promijeniti budilicu jer ne sjećam se da sam ju čuo kako zvoni iako ne vjerujem da sam ju uopće navio da zvoni. Moram priznati da me ova njena hladnoća jako pali jer ispod ove maske koju sad ima skriva se jedna žena koja žudi za mojim tijelom kao i ja za njenim. Hoda ispred mene brzo i odvažno te mi daje priliku da joj odmjeravam stražnjicu i njen uski struk koji je prekrila kaputom. Kosu je danas stavila u rep iako više volim kad joj je kosa raspuštena ovako ipak imam uvid u njen vrat i u njeno prelijepo lice. Trgnem se tek kad ispred mene više ne maše njeno odvažno dupe već stoji okrenuta licem.
„Gdje idemo?“
Upitam ju i pokušavam osmijehom probit led, ali bezuspješno. Sjedamo u taksi kad se okrene prema meni.
„Do ureda.“
„Čijeg?“
Tek sad shvatim kako se uopće ne obraća meni već taksistu i da me odlučila ignorirati.
„Bella žao mi je za danas. Budilica mi je vjerojatno stala, nisam planirao kasniti. Jučer sam kasno legao zato sam i zaspao…“
„I ja sam otišla spavati tek iza tri i uspjela sam se ustati na vrijeme. A znaš zašto sam tako kasno legla? Zato jer sam do kasno sređivala papire za tvoju zabavu kako bi sve bilo gotovo i kako bih napokon mogli krenuti sa pripremama.“
„Žao mi…“
„Ako ne misliš shvatiti ovo ozbiljno onda bi bilo bolje da nađeš drugog organizatora.“
„Znaš što ja zapravo mislim? Ja mislim da ti zapravo nisi ljuta jer sam ja zakasnio na sastanak. Ljuta si jer misliš da će ovako biti između nas, da neću našu vezu shvaćat ozbiljno.“
„Pa očigledno je da apsolutno ništa ne shvaćaš ozbiljno.“
Pogleda u mene povrijeđeno na što se ja okrećem prema njoj i  privučem bliže te joj primam obraze rukama.
„Nas nikad ne bih mogao shvaćati neozbiljno.“
Poljubim ju tek toliko da joj dodirujem usne, ali ona i na taj maleni osjećaj mojih usana na svojima se prepusti. Krenem produljiti poljubac kad nas taksist prekine.
„Nema seksa u mojem autu.“
Odmakne se od mene i pročisti grlo. Crvenilo joj obuzme lice što meni izaziva osmijeh.
„Prestani!“
Pogleda me ubojitim pogledom i u trenu se uozbiljim. Vožnju provedemo u tišini iako vidim njene poglede na meni. Stisnula je noge skupa što znači da je napaljena. Slatko je kako djelujem na nju isto kako i ona na mene. Od samo jednog njenog pogleda osjećam kako mi se ukrutio. Taksi stane i izađem van iz auta. Otvaram vrata Belli te platim taksistu. Taksist nas ostavlja ispred moje zgrade gdje je ured i skupa ulazimo u predvorje. U liftu ona napetost iz auta je pomiješana sa strašću koja i dalje stoji između nas. Znam da je primijetila moj pogled i nervozno se odmakla od mene, ali to me nije zaustavilo. Prilazim joj i kad dođem dovoljno blizu nje okrenem ju prema sebi. Pogledom mi budi želju za njom još više, stavljam prst ispod njene brade i podižem joj lice prema sebi. Moram osjetiti njene usne na svojima jer imam osjećaj da ću izgoriti od požude. Spustim lice i u trenu kad ju napokon poljubim vrata lifta se otvore i u svoj toj brzini ugrize me za usnicu kad se odmiče od mene. Jauknem i poližem ju kad osjetim okus željeza na jeziku. Pogledam se u ogledalo i ugledam krv na usni.
„Oprosti!“
Nasmijem se te pustim ju da izađe van iz lifra prije nego što se ponovno zatvore. Christina sjedi za računalom kad uđemo u ured i podigne se na noge kad me ugleda.
„Dobar dan gospodine Collinson…“
Krene hodati prema nama, ali ju zaustavim rukama.
„Pozvat ću te kasnije.“
Ponovno sjedne, a ja u trenutku kad sam zatvorio vrata ureda privučem Bellu u zagrljaj i napokon ju poljubim bez brige da će nas netko prekinuti. Napokon osjećam njene usne na svojima i ne želim prestati. Počinje mi vjerovati jer opustila se i prepustila se u mojim rukama. Okrećem ju i naslonim lagano na svoja vrata od ureda na što ona ispusti lagani izdah. Otkopčam joj kaput i uhvatim ju oko tankog struka te ju privučem još više k sebi. Oblizuje mi usne i povlači za još uvijek mokru kosu. Spajam naša čela kad ostanemo bez daha i laganim lijenim poljupcima nastavljam. Njena jedna ruka je u mojoj kosi dok drugu ima naslonjenu na mojim prsima.
„Kasnimo sa organizacijom.“
Govori to dok me odmiče od sebe i lovi zrak. Samo kimnem glavom i odmaknem se od nje iako ne želim. Ispušem iz sebe zrak koji sam zadržao i sjednem za stol.
„Hoćeš nešto popiti?“
„Kava će biti uredu.“
Sjedne nasuprot mene i počne prčkati po svojoj torbi dok ja zovem Christinu i naručujem dvije kave. Skida kaput sa sebe i ostaje u laganom džemperu koji i dalje pokazuje sve njene obline. Moj pogled zaostaje na njenim grudima jer ispod bijelog džempera prodire crna košarica grudnjaka. Točnog su oblika za moju šaku. Nisu malene niti su prevelike, točno su prave veličine da stanu u moju šaku gdje im ja mogu posvetiti pažnju. Pogledam u njeno zajapureno lice još uvijek od poljupca, ali ne obazire se na to. Pravi se kao da se apsolutno ništa nije dogodilo. Čim je pronašla sve što je tražila po torbi odmah se bacila na iznošenjem činjenica na temu zabave. Od ukrasa za stolove do rasvijetle. Nije htjela šator za zabave kakav je moja majka uzimala godinama. Htjela je otvorenu noć pod zvijezdama sa bakljama koje će nas grijati i led lampicama koje će biti zamjena za svijetlo. Bijele ljiljane zamijenile su bijelo-roze ruže, a crvene božićne ukrase koje je moja majka odabirala svake godine zamijenili su sad rozi moderniji ukrasi. Sve je imala u onom malenom planeru, a slike u albumu zalijepljene. Na licu joj se vidjela ozbiljnost dok se radilo o poslu. Nije dopustila da ju išta ometa. Potpuno je bila predana svom poslu i uživala je u tome što radi, nije ni čudo što je bila najbolja u ovom poslu.
„Ukoliko će Laura zahtijevat neke promijene mogu se napraviti, ali mora mi javiti najkasnije do kraja tjedna jer moram sve ovo naručiti.“
„Uredu.“
Dok je Bella objašnjavala još neke detalje Christina je donijela kave i sa osmijehom izašla van. Poznavao sam taj pogled misli da sve zna, a zapravo ništa ne zna. Do kraja sastanka stol je pun papira i svaki pojedini papir prošao mi je kroz ruku nekih desetak puta jer mi je svaki materijal objašnjavala. Ispričavala se za tolike promijene koje radi, ali htjela je promijeniti standardne navike moje majke. Iako je govorila da Laura može promijeniti neke stvari, ali opet ne sve. Kavu je već skoro svu popila, a i prezentacija se bližila kraju. Znao sam da će uskoro otići iz ureda i nisam bio siguran želim li da ode. Kad ode ona otići će i ovaj miris njenog parfema i elektricitet koji se širi mojim tijelom svaki put kad me dodirne. Sjedne na stolicu i pogleda me kad shvati da ju promatram.
„Da li je sve uredu?“
„Ostani, idi ručat sa mnom?“
„Ne mogu, kasnim na sastanak i kasnije moram ovo sve staviti za narudžbu.“
Ustaje sa stolice i počinje pribirati papire po stolu. Uhvatim ju za ruku na što ona stane i pogleda u mene.
„Moram krenuti.“
„Kratki ručak, ako hoćeš možemo to smatrati poslovnim ručkom.“
„Drugi put.“
Pustim joj ruku kad shvatim da sam izgubio ovu bitku. Još uvijek nije sigurna u sve ovo i kad god joj pokažem da mislim ozbiljno nešto se desi i sve pokvari. Ovaj put ću ju ostavit na miru. Ustajem kad krene prema vratima i ne pokušavam ništa jer ona je ta koja je neodlučna. Stojim i gledam u nju kad mi prilazi i lagano pritisne svoje usne na moj obraz. Osmjehnem se i lagano kimnem u znak pozdrava. Izlazi kroz vrata i shvaćam koliki sam postao papak. Bella je tek izašla kroz vrata, a ja već sad smišljam razlog zbog kojeg ću otići do nje i ukrasti joj još jedan poljubac.

Tako mi je drago jer vidim koliko vas zapravo cita nastavak...znam da vam se ne svidja kako objavljujem nastavak ali ne mogu si pomoci...morate me shvatiti stvarno se trudim pisati nastavke i objaviti ga barem jednom tjedno jer imam prezahtjevan posao...moje radno vrijeme vam je od 09:00-17:00, ali ispadne jos gore jer ustajem u 05:30 i vratim se doma tek oko 19:30 tako da stvarno ulazem puno truda...cijeli dan sam na poslu i dodem doma mrtva umorna ali opet se posvetim pisanju barem nesto malo kako bi nastavak bio gotov do subote...do iduceg nastavka ostavite ovdje vote i komentar...uzivajte
Ly ❤