Šesto poglavlje

1.2K 170 30
                                    

ALICE HALL

Kao i obično, probudila sam se okupana znojem. Već po tko zna koji put sam oči otvorila s nadom da je sve ovo bio jedan odvratan san i da se nalazim na Maxovu krevetu u njegovu naručju, no nije bilo tako.

Boljela me svaka košcica u tijelu dok sam tromim koracima izlazila iz spavaće sobe. Ova kuća u kojoj sam se nalazila stvarala mi je osjećaj tjeskobe i nervoze i nisam se osjećala nimalo sigurnije zbog one dvojice vani s puškama, već sam se osjećala kao kakva životinja u kavezu.

A mrzila sam kaveze.

Otvorila sam vrata sobe i zatekla se u polu praznom dnevnom boravku. Čim sam nogom stupila izvan sobe, jedna djevojka koja mi se sinoć predstavila kao Betty (valjda) prišla mi je i praktički me odvukla do kuhinje.

"Jake je bio ovdje ujutro", rekla je dok je ispred mene stavljala kruh, namaz, nož i salamu. "Rekao je da se dobro najedeš."

"Tko je Jake?" upitala sam. Glas mi uopće nije zvučao kao moj.

"Pa onaj dečko koji te jučer doveo", odvratila je.

... koji me jučer doveo. To je rekla tako... tako normalno, kao da je otmica, silovanje i prodaja djevojke nešto najnormalnije na cijelom svijetu. To me razljutilo i došlo mi je da joj bacim ovaj nož u glavu.

Kimnula sam glavom. Znala sam ga, sjećala sam ga se. Bio je zbunjujuće drag prema meni i uopće nisam znala je li to bila samo maska ili je jednostavno uvijek takav. Ali bilo je nešto u njemu, ne znam to objasniti. Izraz njegova lica govori mi da je puni patio. Osjećala sam gotovo tugu prema njemu zbog toga. Gotovo.

Namazala sam kruh na kojeg sam nakon toga stavila salamu i zagrizla. Čak ni hrana ovdje nije bila fina.

Osjetila sam Betty kako me promatra pa sam podigla glavu prema njoj. Bila je stvarno lijepa, to nisam mogla poreći. Imala je dugačku plavu kosu, predivne zelenkasto plave oči i pune nježno ružičaste usnice. Bila je vitka, visoka i dobro bi prošla kao manekenka, ali je zapela ovdje kao i ja. Kao svi mi.

"Što me gledaš tako?" upitala me, zabavljeno me promatrajući. Sjedila je laktovima naslonjenima na stol i s rukama pod bradom, a zbog sunca koje je ulazilo kroz prozor izgledala je kao anđeo.

Slegnula sam ramenima pa spustila pogled na polu pojedeni sendvič. Ovih nekoliko dana koje sam provela u onoj kući drogirana i iskorištavana dosta sam smršavila i totalno izgubila apetit. Prije bih se pokidala za jedan dobar sendvič, ali sad mi se gadio, kao i svi ovi ljudi i situacija u kojoj sam zapela.

"Gledam te i pitam se kako možeš biti tako smirena, a oteli su te i prisilili da postaneš striptizeta." Nemam ništa protiv striptizeta, naprotiv, jedna moja dobra prijateljica je striptizeta, ali nisam vidjela poantu u otimanju nekoga i onda prisiljavanja te iste osobe da postane nešto što ne želi protiv svoje volje. Jednostavno mi to nije imalo nikakvog smisla.

"Alice, zar ne?" upitala je na što sam kimnula glavom. Tužno mi se nasmiješila i nakrenula glavu ulijevo. "Nitko od nas ovo nije želio." Ma nemoj jebat'. "Ali dogodilo se."

"Ali dogodilo se? Dogodilo se? Zašto zvučiš kao da si neplanirano zatrudnjela?" Bila sam šokirana njezinom ravnodušnošću.

"Gledaj, nije sve uvijek bilo ovako", pomalo ljuto je rekla, namrštivši se. Čak i dok se mrštila, izgledala je predivno. "Prije smo živjele u podrumu. U podrumu, Alice! Upravo zahvaljujući Jakeu sad živimo u kući. Zahvaljujući Jakeu nas više seksualno ne iskorištavaju. Zahvaljujući njemu život ovdje donekle je podnošljiv."

TradeWhere stories live. Discover now