Petnaesto poglavlje

771 119 48
                                    

ALICE HALL

Boljeli su me zglobovi od lisica kojima sam još uvijek bila zavezana za radijator i, iako mi se jako spavalo, na zadnjem mjestu mi je bio san.

Nikad nisam bila veliki fan bilo kakvog nasilja, to sam smatrala najgorom stvari koju netko može napraviti. No, dok sam gledala Silasa kako nemilosrdno tuče Jakea dok se ovaj previja po podu od bolova osjećala sam se kao da mene netko tuče. Toljagom.

Iz nosa mu je obilno krvarilo, obje usne su mu bile raspukle, a o plavicama po licu i oko očiju bolje da i ne pričam. S nevjericom sam zurila u Silasa i poremećeni osmijeh koji mu je krasio lice, a zatim prebacila pogled na Jakea čije su oči bile čvrsto zatvorene. Još toplih suza poteklo mi je niz obraze na taj prizor.

Silas je napokon stao i uspravio se. Zalutali pramen kose je rukom zagladio unazad i duboko uzdahnuo kako bi došao do daha, a potom položio ruke na kukove. Zglobovi su mu bili krvavi.

"Mislio sam da imaš više pameti u toj ludoj glavi, Jake", zadihano je rekao. "Stvarno si budala što si se vratio po nju."

Potom ga je šutnuo nogom u stomak na što se ovaj sklupčao u fetus položaj, a ja, ignorirajući bol u zglobovima, praktički poletjela prema njemu. Nisam postigla baš ništa time, osim što sam se leđima svom snagom nabila u radijator iza sebe. Zastenjala sam.

Silas me pogledao kao da je tek sad shvatio da sam u sobi i usprkos tome što sam očekivala da će mi nešto reći, nije, nego se okrenuo nazad prema Jakeu koji se uspio uspraviti. Držao je ruke oko stomaka i škiljeći gledao prema Silasu. Nisam bila sigurna je li to bio znoj na njegovu licu ili suze, možda je bilo oboje, ali shvaćala sam njegovu potrebu za suzama - ako su to zaista bile suze - i suosjećala sam s njime. I ja bih plakala da mi tata iz sekunde u sekundu gubi razum ravno meni pred očima. 

"Tata..." promrmljao je, valjda u nadi da će to nekako uspjeti vratiti Silasu nešto malo ljudskosti koje mu je možda bilo ostalo, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, Silas je preokrenuo očima.

"Kako si patetičan", dramatično je rekao. "Ne mogu vjerovati. Što se dogodilo s onim starim Jakeom koji bi se sad ustao i uzvratio borbom? Što se dogodilo s mojim sinom?"

Vidjela sam u Jakeovim očima kako mu se srce slomilo nakon tih riječi. Silas mu je praktički rekao da mu Jake više nije sin, razumljivo je da ga je to zaboljelo. Čak bi i mene zaboljelo da mi moja mama to kaže, usprkos tome što je najveća kuja na svijetu i dalje ju volim, nema tu nikakvog osporavanja. 

"Stari Jake je mrtav", Jake je hladno rekao i ustao. Nikad ga nisam čula da priča tako hladnim tonom glasa i moram priznati da su mi niz kralježnicu prošli trnci. Imala sam osjećaj da se temperatura u sobi spustila za nekoliko stupnjeva. 

"Ne!" Silas je viknuo uperivši prst u njega. "Ne, nije. To je stari Jake, vatreni Jake! Moj Jake!"

"Tvoj?" Jake se mučno nasmijao, odmahnuvši glavom. Vidjela sam po tome kako se lecnuo koliko mu je taj lažni smijeh zadao boli i poželjela sam da mogu nešto napraviti povodom toga umjesto da se samo koprcam kao riba na suhom s trakom preko usta i zavezana za radijator. "Prestao sam biti tvoj onog trenutka kad si me uvukao u ovaj odvratni posao, oče."

Silas je bio dobar glumac, to mu moram priznati. No, ili sam ja predobro čitala ljude, ili on jednostavno nije mogao sakriti šok na licu nakon tih riječi koje su bile ispunjene ironijom. Bila sam ponosna na Jakea što je usprkos svoj boli - i psihičkoj i fizičkoj - uspio pronaći način da se suprotstavi Silasu. 

"Mislim da ne shvaćaš što sve imaš zahvaljujući upravo ovom odvratnom poslu, kako ga ti nazivaš", Silas je ispalio nazad. "Mislim da si-"

"Začepi", naglo ga je prekinuo. "Sad ja pričam."

Očekivala sam da će to samo još više razljutiti Silasa, ali nije. Ostao je tiho promatrati Jakea koji samo što nije pao s nogu od umora i bolova. No nije se samo Jake bacio u akciju, i ja sam također. Pokušavala sam se osloboditi lisica tako što sam, nadam se neprimjetno, polako zakretala ruku lijevo-desno kako bih ju izvukla iz lisica. Zasad je samo boljelo kao sam vrag.

"Ti ne shvaćaš kako si me uništio", Jake je nastavio. Glas mu je drhtao kao i koljena i samo sam čekala kad će Silas to uzeti kao svoju prednost i ponovno ga napasti. "Nemaš pojma koliko je puno grižnje savjesti u meni zbog svih sranja koja sam radio zbog tebe." Polako mu se približavao. Moja lijeva ruka napola je bila vani. "Nemaš pojma koliko se grozno osjećam zbog svega što sam morao gledati i samo stajati sa strane, bez da ijednoj od njih ikako pomognem. Ne shvaćaš koliko si uništio mamu", tu mu je glas pukao, a ja sam uspjela izvući ruku iz lisice, malo se trgnuvši cijelim tijelom. Jake je to primijetio i samo me kratko pogledao, ali u tom sam pogledu pročitala sve što mi je bilo rečeno. 

Nastavila sam istu stvar raditi i s drugom rukom, držeći ovu oslobođenu iza leđa u slučaju da se Silas okrene prema meni.

"Jesi li se ikad pitao što bi bilo da si odustao od svega ovoga kad si imao priliku? Kad ti je ona dala tu priliku? Kad ti je oprostila usprkos svemu?! Ne, nisi!" 

Uspjela sam i drugu ruku izvući iz lisica, koje su pale na pod u trenutku kad je Jake viknuo posljednje riječi. A zatim se bacio na Silasa svom snagom koja mu je još bila preostala. Ja sam se bacila u stranu kako ne bi pali na mene. Obojica su svom snagom udarila u radijator, nešto je puklo, ja sam vrisnula, Jake zaurlao, a Silas šokirano uzviknuo nešto, no prije negoli je uspio izreći to nešto što me jako podsjećalo na 'Oprosti', bio je mrtav.

Samo tako. Mrtav. Kad sam ustala s poda i okrenula se prema njima dvojici, ugledala sam Jakea glave naslonjene na Silasova prsa, dok je Silas beživotno zurio ravno u mene. Glava mu je stajala pod neprirodnim kutom pa mi nije trebalo dugo da shvatim što se dogodilo. Prekrila sam usta rukama kako ne bih vrisnula od tog prizora, a onda počela plakati. 

Nisam znala koliko dugo smo bili u toj prostoriji. Nitko nije dolazio. Nitko nije odlazio. Barem mislim da nitko nije odlazio, nisam ništa čula izvana iako sam bila sto posto sigurna da su svi izvana čuli sve što se odvijalo ovdje. Nisam dirala Jakea, nisam znala bih li trebala ili ne. Samo sam stajala ondje i zurila u Silasa.

To će biti prizor kojeg nikad neću zaboraviti.

Nakon nekog vremena Jake se ustao i okrenuo prema meni. "Znaš li voziti?" upitao je. Izgledao je grozno, sa suzama i znojem pomiješanima s krvi. 

"Znam", tiho sam rekla.

"Hoćeš li nas moći odvesti do policijske stanice?"

Naglo sam podigla glavu u njegovu smjeru. "Policijske stanice?" Samo je kimnuo, a ja sam odmahnula. "Nema šanse, vozim te u bolnicu."

"Alice..."

"Jake", oštro sam ga prekinula. Nisam željela izreći ono što smo oboje znali da će se dogoditi ako odemo u policijsku stanicu. 

"Apsolutno me ne zanima", prekrižio je ruke preko prsa. Naravno da je imao snage svađati se sa mnom, mislim da bi za to uvijek imao snage. "Voziš u policijsku pa neka rade sa mnom što god hoće. Ne zanima me, ti si mi trenutno najveći prioritet."

Progutala sam slinu, a zatim uzela ključeve koje mi je pružao. Izašli smo iz praznog kluba, a zatim sam mu pomogla da sjedne na suvozačevu stranu auta. Svega nekoliko trenutaka kasnije vozili smo se prema centru grada, odnosno policijskoj stanici.

TradeWhere stories live. Discover now