Deseto poglavlje

1.1K 153 64
                                    

Imala sam nekoliko teorija zašto me Jake sinoć poljubio.

Prva je bila ta da je mislio da sam pijana toliko da se neću ničega sjećati. Napila sam se stotinu puta i kad god bih se poljubila s nekime, nikad se ne bih sjećala da sam to napravila. Obično bih čula za to iz govorkanja među školskim društvom, ali sinoć nisam bila baš toliko pijana da se ničega nisam sjećala iduće jutro. Itekako sam se sjećala, svega. 

Druga teorija bila je da mu je jednostavno došlo. Znate ono kad pričate s nekime tko je baš drag i jako vam se sviđa, ali samo kao osoba, i poželite ga poljubiti? Iako to nikad nisam napravila, poželjela sam puno puta. Ponajviše s Maxom.

Treća, ujedno i posljednja, teorija je bila ta da je to stvarno želio. Toliko je izgarao od želje da me poljubi da je to na kraju i napravio. Ne mogu reći da mi je smetalo.

Iako ga uopće nisam tako dobro poznavala, bilo nešto u njemu što me silno privlačilo. Jake je tako samozatajan i povučen, a otkako sam ga prvi puta upoznala, izgleda nekako tužno. Sjećam se da mi je Betty u jednom razgovoru rekla da ima curu, možda je imao nekih problema s njom.

Bilo kako bilo, sinoć me poljubio i svidjelo mi se. Morat ću porazgovarati s njime o tome, ako uopće bude htio biti u mojoj blizini. Morala sam znati zašto je to napravio.

Kad sam napokon odlučila izaći iz sobe bilo je već deset i dočekala me mamurna Betty. Sjedila je u kuhinji i pila kavu, s raščupanom kosom i razmazanom maskarom i tušem. Sjela sam pored nje.

"Više nikad neću piti", uzdahnula je.

"To svatko kaže i na kraju opet piju", odvratila sam.

"Da, ali ovoga sam puta ozbiljna, Ali", rekla je. I zvučala je i izgledala ozbiljno, nikad ju nisam vidjela takvu. Nešto u njezinu ponašanju me uznemirilo i iz nekog sam razloga imala osjećaj da nas je netko promatrao, iako smo bile samo ona, ja i još tri djevojke ovdje.

"Ima li kamera ovdje?" upitala sam. Iako nikad nisam bila paranoična, sad si nisam mogla pomoći.

"Ne", odmahnula je glavom. "I baš zato ti mogu ovo reći bez straha."

Srce mi je toliko nabijalo u grudnom košu da mislim da ga je i ona čula. Nagnula se prema meni, spustivši glas do šapta, "Pobjeći ću, Ali."

Namrštila sam se. "Stani malo, kako to misliš?"

"Tako, kako sam rekla", odvratila je, iznervirana što ju nisam shvatila. Oh, shvatila sam ja nju, itekako sam ju shvatila. Planirala je pobjeći od ovog mjesta, ne znam kako, ne znam kada, ali bilo mi je poprilično jasan pojam bijega.

"Kako to misliš izvesti?" upitala sam ju. "I kada?"

Poljubac s Jakeom je pao u drugi plan, trenutno sve što mi je bilo važno je bio taj mogući bijeg. Ovdje sam neka dva tjedna i sve o čemu razmišljam kad legnem u krevet je bijeg. A sad kad sam saznala da postoji tri posto šanse da ustvari i pobjegnem... Čovječe. Ništa drugo nije bilo bitno.

"Ne znam još ništa", uzdahnula je, naslonivši se na stolicu.

"Ja sam mislila da se tebi ovdje sviđa", zbunjeno sam rekla. Takav dojam je ostavila kad sam se prvo jutro probudila ovdje. Takav dojam je ostavila i sinoć.

"Sviđa?! Za koga me ti smatraš?"

Ljutila sam ju svojim glupavim pitanjima pa sam odlučila prestati s njima i početi ispitivati nešto pametnije. "Oprosti", brzo sam se ispričala. Imala sam toliko pitanja da nisam znala koje prvo pitati. "Kako to da ti je to palo na pamet?"

"Nije meni", odmahnula je glavom. "Nego Jakeu. Ali ne smiješ to nikome reći!" podigla je prst u zrak i mahnula njime nekoliko puta kao da mi je prijetila. "Ako se to pročuje i dođe do Silasa, stari prdonja će ubiti nekoga."

TradeWhere stories live. Discover now