Trade

Osmo poglavlje

(žao mi je što nije bilo nastavka dosta dugo, imala sam sitnih problema s mobitelom, ali sad je sve sređeno :) uglavnom, nadam se da će vam se svidjeti nastavak❤)

JAKE PARKER

Cijelu večer nisam mogao spavati jer iz glave nisam mogao izbaciti Alice. Bilo je nešto u njoj što me neopisivo privlačilo - možda je to bila činjenica što se usudila suprotstaviti se mom ocu, a možda nešto drugo ili nešto sasvim treće. U svakom slučaju, nije mi napuštala misli cijele noći.

Nisam znao koliko je sati bilo kad sam odlučio da više neću ležati u krevetu jer ionako nisam mogao zaspati. Maknuo sam pokrivače u stranu, na mjesto gdje bi obično ležala Felicity i iz navike sam se tiho iskrao iz kreveta iako nije bilo nikoga u njemu koga bih mogao probuditi. Bilo je tako čudno bez Felicity. Stan je bio prazan i tih bez nje i mrzio sam se zbog toga što sam ja bio razlog njezina odlaska. Pa, djelomično ja. Najvećim dijelom je bio kriv moj stari.

Izašao sam iz sobe i otišao do kuhinje, uzeo čašu i u nju natočio vode. Ispivši sve, odložio sam ju naopako da se suši i naslonio se trticom na rub radne plohe, prošavši nekoliko puta kroz kosu hladnim prstima. 

Pomislio sam na Alice, ponovno. Pomislio sam na ono što se sinoć dogodilo i na onaj uplašeni pogled kojeg je imala kad ju je onaj pijani tip napao. Volio bih da sam mogao napraviti nešto više od onog što sam napravio. Nije zaslužila da se netko tako ponaša prema njoj, nitko nije. Nijedna od onih djevojaka nisu zaslužile ništa od toga.

Misao mi je pala na pamet iznenada. Otišao sam po laptop i vratio se u kuhinju, upalivši ga i ušavši u, Google. Prsti su mi letjeli preko tipkovnice dok sam pisao njezino ime te sam na kraju stisnuo enter. Šokirao sam se kad sam vidio rezultate pretrage. 

'NESTALA DJEVOJKA: Ako nešto znate, javite policiji'

'Roditelji nestale Alice Hall zabrinuti i šokirani'

'ALICE HALL: Jeste li ju vidjeli?'

"Isuse moj Bože", promrmljao sam šokirano, ušavši u prvi članak. Srce mi se slamalo iznova i iznova i nakon pola sata više nisam želio, a ni mogao, gledati to pa sam izašao iz svega i vratio se u krevet.

* * *

"Jake!" tata me zazvao čim sam ušao u klub. "Dođi malo ovamo, molim te", pozvao me rukom i nije mi preostalo ništa drugo nego da odem do njega. "Ovo je Robert, on je ovdje kako bi zamijenio Pabla." 

Robert mi se nasmiješio i pružio ruku kako bismo se rukovali, koju sam prihvatio preko volje i rekao mu svoje ime. Izgledao mi je, jednom riječju, kao psihopat i nije mi se uopće svidio. Kad radite ovaj posao, naučite vrlo brzo procijeniti ljude. Njega sam procijenio čim sam spustio pogled na njega. 

"A gdje je Pablo?" upitao sam vrativši pogled na tatu.

"Na bolovanju", odgovorio je. "Iščašio je nožni zglob danas ujutro dok je imao sat plesa pa ga neće biti ovdje tri tjedna."

Kimnuo sam glavom davši mu doznanja da sam razumio, a zatim se okrenuo kako bih pošao potražiti Alice i pitati ju kako joj je, ali tata me ponovno zazvao pa sam se okrenuo prema njemu.

Okrenuo se prema Robertu i obratio mu se:

"Roberte, možeš li nas molim te ostaviti malo nasamo?"

"Naravno", nasmiješio se kimnuvši glavom.

Gledao sam za njime kako odlazi i tek kad sam ga izgubio iz vida sam se okrenuo prema tati. "Što je?"

"Slušaj, htio sam ti reći da ćeš od sad pa nadalje biti Alicein tjelohranitelj. Mislim, vidio si što se dogodilo sinoć nakon nastupa i ne želim da se to ponovi. Ono, ići ćeš svuda s njome i stalno biti na oprezu." Proučavao mi je lice nekoliko kratkih trenutaka. "Dobro?"