Trade

Trinaesto poglavlje

Idućeg jutra me probudila buka koja je dolazila iz dnevnog boravka. Bila sam sva zapetljana u pokrivače i trebalo mi je nekoliko trenutaka da dođem k sebi. Nakon što sam se sinoć vratila u kuću - neću ni spominjati poglede koje su mi uputili Sam i Jeremy kad su vidjeli moj izgled - presvukla sam se u pidžamu i sat vremena ležala u krevetu buljeći u strop. Premotavala sam plan u glavi iznova i iznova, itekako svjesna činjenice da previše stvari mogu poći krivo. Bilo me strah da ću sve uprskati i nekako se odati, a taj se strah samo povećao kad sam izašla iz sobe i provirila u boravak gdje sam ugledala Silasa kako nešto bijesno govori djevojkama koje su stajale u vrsti kao da su u vojsci ili na strijeljanju. Sudeći po izrazima njihovih lica, rekla bih ovo drugo. 

"... jer je nemoguće da samo tako nestanu, k vragu! Ako ijedna od vas..." sjevnuo je pogledom prema meni, a ja sam osjetila kako mi sva krv nestaje iz lica. On zna. "... zna išta o ovome, bolje vam je da kažete sada. Jer ako pokrivate nekoga", ponovno me okrznuo pogledom, "neće vam se svidjeti posljedice."

Nije trebalo biti genije da se shvati o čemu se ovdje radilo i zašto je bio tako bijesan. Saznao je da su neke djevojke pobjegle i sad je došao ovdje s namjerom da ispita nas ostale znamo li što o tome i vrlo vjerojatno da nas zaplaši prijetnjama. Pokušala sam se tješiti činjenicom da smo mu previše vrijedne da nas samo tako likvidira, ali ubrzo sam shvatila da njega zapravo i nije briga za nas. Pa, barem za neke od nas. Bitne su mu ove zbog kojih dobiva najviše love.

Polako sam počela shvaćati kako cijela ova stvar funkcionira. Što više love klub i Silas imaju zbog tebe, to si mu vrednija. Nisam bila sigurna koliko sam mu ja bila vrijedna, iako mislim da mu zaradim poprilično novca, ali odlučila sam da se neću uzdati u to previše. Silas je poremećeni psihopat, njemu kad dođe u glavu da nekoga ubije, on će to napraviti bez razmišljanja. 

"Posljednji vas put pitam", zarežao je, "zna li ijedna od vas nešto o ovom bijegu?" 

Sve su ili odmahnule glavom ili promrmljale nešto što je trebao biti negativan odgovor, a ja sam bila sretna što su bile dovoljno pametne da se prave glupe jer su vjerojatno znale za plan. Jake im je sigurno rekao. A možda su samo bile uplašene, kao i ja. Srce mi je udaralo toliko glasno da sam imala osjećaj da ga svi u prostoriji mogu čuti.

"Alice?" Silas je suzio oči prema meni. Oh, mili Bože. Zašto je sumnjao na mene? "Želiš li nešto podijeliti s nama?"

Osjetila sam na sebi poglede svih prisutnih. Silas kao da me izazivao da odam sve što znam, dok je očaj na licima ostalih djevojaka govorio da šutim. Pa, bila sam sigurna u više stvari: Silas je poremećen i nisam planirala izdati Jakea. 

Iduće riječi koje sam rekla prešle su preko mojih usana u najuvjerljivijoj laži koju sam ikad izrekla: "Ništa ne znam." Trudila sam se gledati ga direktno u oči i ne petljati previše prstima dok sam to govorila. Nešto mi je reklo da Silas može namirisati laž na pola metra, ali čak i ako je to bila istina, mislim da sam bila i više nego uvjerljiva.

Promatrao me nekoliko trenutaka, a ja sam odlučno uzvratila pogled. Naposljetku je samo okrenuo leđa svima i izašao iz kuće, snažno zalupivši vratima za sobom.

Sve smo istovremeno odahnule.

* * *

Dobro je, možeš ti to Alice, bodrila sam samu sebe dok sam se drhtavim korakom penjala na pozornicu. Krajičkom oka sam uočila plavokosog dečka mojih godina kako stoji nekoliko metara udaljen od pozornice, leđa naslonjenih na zid i prekriženih ruku preko prsa, i odmah mi je pred oči iskočila slika Jakea kako mi govori da njegov prijatelj Ben, koji mu pomaže provesti ovaj plan u djelo, ima plave oči i plavu kosu. Uočio je i on mene - ali zapravo mislim da nije skidao oka s mene cijelo vrijeme - i jedva primjetno mi kimnuo glavom, kao da mi govori Da, ja sam Ben. Kimnula sam i ja njemu taman prije negoli ga više nisam mogla vidjeti zbog blještavog ekrana čije me svjetlo zasljepljelo na čitavih pet sekundi. 

Prišavši šipki koja je stajala ondje kao bolan podsjetnik onoga na što sam spala, uhvatila sam ju jednom rukom, a hladan metal istog je trena izbio sve misli koje su mi se dotad vrzmale glavom. Usredotočila sam se na glazbu - prokleti Despacito - i počela plesati.

Kako su se taktovi pjesme približavali kraju, tako su i moje noge očajnički željele da skinem glomazne cipele na ogromnu petu od kojih su me boljela stopala. Glasan pljesak prolomio se cijelim klubom kad su pjesma i moj ples završili, a ja sam nabacila kiseli osmijeh i odlepršala s pozornice. Bacila sam kratak pogled da vidim stoji li Ben i dalje na svom mjestu - stajao je - a zatim sam poskidala sve novce koji su mi bili zakačeni za gaćice i grudnjak i uz tresak ih položila pred Silasa na stol za kojim je sjedio sam.

Okrenula sam se kako bih otišla, ali zgrabio me za lakat i odvukao u njegov ured. Upalio je svjetlo i gotovo sam vrisnula jer nisam shvatila koliko mi je blizu zapravo bio. Doslovno sam mogla osjetiti miris svih pića koje je danas popio. "Znam da nešto znaš, mala kučko", zarežao je. "I izvući ću to iz tebe na ovaj ili onaj način. Samo pazi."

Pokušala sam što dostojnije dočarati šok i strah, ali nije bilo potrebe za time jer me pravi strah obuzeo iste sekunde kad sam uhvatila njegov divlji pogled. "Pustite me", istrgla sam ruku iz njegova stiska, širom otvorivši oči. "Ne znam ništa, zaista."

Htjela sam reći Da znam, naravno da bih vam rekla, ali shvatila sam da je to bilo upravo ono što je želio čuti i da će mu to reći sve što treba znati stoga sam pregrizla jezik.

"Misliš da ti stvarno vjerujem? Misliš da vjerujem nekoj jeftinoj kurvi poput tebe?" podsmjehnuo se. Moram priznati, bocnuo me naziv koji mi je dao. Nisam bila kurva. "Znam da ste si ti i Jake nekako postali bliski u ovih mjesec dana. Znam za poljubac."

U mislima sam vrištala sve odgovore koje sam mu željela reći, ali nisam jer bi to sve odalo.

Poljubac ništa ne znači. 

Samo zato što smo se poljubili ne znači da mi automatski govori sve što radi.

Kakve veze Jake ima s ovime?

Pogotovo sam htjela reći ovo zadnje. Ali to je bilo upravo ono što je ovim govorom navodio da kažem.

"Reci mi", oblizao je usnice još mi se više unjevši u facu. "Je li ti obećao da će te voljeti ako mu pomogneš? Da ti se neće dogoditi ništa loše jer će se pobrinuti da budeš sigurna?" Iznenada me zgrabio za kosu i povukao mi glavu prema gore s toliko siline da sam pomislila da će mi odvojiti glavu od ostatka tijela. "Da ćemo svi mi patiti i trunuti u zatvoru? Oh, draga moja Alice", pustio mi je kosu i došetao do svog glomaznog drvenog stola, otvorivši ladicu i posegnuvši rukom u nju. "Kako si ti samo naivna."

Nisam odgovorila, a prave suze počele su mi mutiti vid. To je to, pomislila sam očajno, sad ću umrijeti. Ovo će biti trenutak u kojem ću umrijeti. 

Nikad nisam mislila da će mi smrt doći tako rano. Planirala sam proživjeti dug i ispunjen život, doživjeti duboku starost i umrijeti okružena ljudima koje volim. Naravno, uvijek je tu bila mogućnost da me negdje usput pokupi auto, ali nekako bih to uvijek isključila iz svojih maštarija o budućnosti. 

Kad je rukom posegnuo u ladicu, pomislila sam da će izvući pištolj iz nje i upucati me na licu mjesta. U klubu je bilo preglasno i nitko ne bi čuo pucanj, ali nije se to dogodilo. Umjesto toga, izvukao je lisice. Odahnula sam, ali onda me opet uhvatila panika kad me zgrabio za ruku i povukao do jednog radijatora za koji je zakačio lisice i moju ruku. 

Sranje. Jebeno sranje.

"Tako. Sad nećeš moći ništa napraviti ako si nekako upletena u bijeg onih djevojaka. A ako nisi... pa", slegnuo je ramenima, "malo ćeš se smrznuti i to je sve. Nadam se da se ne plašiš mraka." Uputio mi je provokativni osmijeh koji je bio zadnja stvar koju sam vidjela prije negoli je ugasio svjetlo i zatvorio vrata ureda.

Usprkos glazbi koja je dolazila izvana, jasno sam uspjela čuti škljocanje brave. Taj zvuk bio mi je glasniji od pucnja.