52.DIO

1.1K 60 0
                                    

Luka POV.
Ulazim u njenu sobu i vidim ju pricvrscenu na brojne aparate kako spava.Dosao sam do nje i gledao ju neko vreme,zatim sam privukao jednu stolicu koja je bila u kutu sobe i seo do nje.
Gledao sam ju kako spava,kako moj mali andeo spava.Srce me boli kad ju vidim okruzenu svim aparatima,kad vidim kroz sve sto je prosla.Primio sam ju za ruku i gledao
>Malena,nemas pojma kako mi je zao zbog ovoga...Da se nisam napio ti i ja bi bili zajedno,ti nebi dobivala one poruke,nebi ti se Ivan priblizio,nebi patila...Nebi bila ovde.-reko sam, a par suza mi se skotrljalo niz obraz-Nemas pojma kako mi je sada...Kako mi je kada te vidim ovakvu..Da se bar nisam napio te noci!Da se bar nisam!Znam da ti mislis da sam te ja puno puta prevario,da mi ono nije bio prvi put,ali je.To je bio prvi put da sam popio,da sam nekoga poljubio dok sam bio sa tobom.Znam da to nije bilo ispravno,znam da se nisam trebao napiti,ali kada sam te vidio kako igras sa Josipom,nemas pojma kako sam se osecao.Sretan sam sto se tamo nisam potukao,jer mi nije dao da igram s tobom.Nije mi dao,jer te nije vidio toliko dugo i zelio je vratiti stara vremena,a ja tada to nisam shvatio.Nisam to shvatio sve,mislio sam da ti se upucava,zaboravio sam da si mu najbolja drugarica,zaboravio sam da ste braco i seka,zaboravio sam kako je pretukao Sasu zbog tebe..Zaboravio sam tko si mu ti.Sestra.Ti si mu sestra.Ti si mu nesto najbitnija sto ima.Kao i meni.A sada sam to sve shvatio.Shvatio sam da te Josip voli ko sestru kada mi je pricao o tebi,kako je znao sve o tebi.Kako te zapravo najbolje poznaje.Rekao mi je i za imena dece...Kada je reko da si promeni misljenje,da ces jedno dete nazvati Luka,srce mi je zaigralo..A onda...Onda sam se setio sto sam napravio.Kako sam te prevario,kako sada sigurno neces nazvati sina Luka...Kako ces me odbaciti.Iako ti to neznas od kad smo prekinuli,od kad si se ti pocela druziti sa Ivanom i Franom,ja sam te pratio.Da pratio.Bojao sam se za tebe,nakon sto sam vidio poruke,nakon sto sam procitao kako se taj bolesnik nebi mogao suzdrzati sljedeci put,kako te jedva ceka videti u skoli...Bojao sam se,prvi put sam se stvarno bojao za nekoga.A kada sam danas vidio Ivana u parku,neznam kako ali sve sam poslozio.Sve mi je proslo kroz glavu i shvatio sam da se Ivan previse mota oko tebe,previse se bio zainteresirao za tebe.Odmah sam krenuo prema njemu,a kad sam bio tik ispred njega,neka cura ga je pocela grliti i ljubiti,a ja sam ostao zatecen.Nisam mogao verovati sto vidim.Nije mi bilo jasno zasto je isao tebe ljubiti,ako ima curu.Iskreno ako zelis nije me bilo briga za njih,ali pobjesnio sam kada sam te vidio da places dok ih gledas.To je bila zadnja kap koja je prelila casu.Nisam mogao podnjeti gledati te takvu.Doslo mi je da ubijem gada,mada je mozda sada i mrtav nakon Josipa,jer ti je slao sve one poruke,jer te strasio...Kada sam ga pribio uz zid,prvo sto mi je proslo kroz glavu je da te mozda stvarno nije poljubio.Da nije dotaknuo te tvoje lijepe,ciste usne svojim odvratnim.Toga sam se bojao,da te neko nije poljubio nakom mene,jer sam si ja obecao da ces opet biti moja.Neznas kako je bilo tesko u skoli ili klubu dok su te neki gledali ili krenuli prema tebi a ja sam ih  micao od tebe,a da ti ne vidis.Nista to nebi radio da...Da te ne volim..Ali volim te.VOLIM TE.Od kada sam te upoznao,zavoleo sam te i znao sam da moras biti moja.Samo moja.-reko sam i poljubio ju,a ona je uzvratila?!Kada sam se odmaknuo susreo sam se sa tim ocima.Tim prekrasnim,smedim ocima koje sam zavoleo od kada sam ih vidio!!-Marija...MARIJA!!-reko sam i opet ju poljubio,a ona je pocela plakati.-Volim te..
>Volim i ja tebe!-rekla je i zagrlila me-Kako si mi falio...Aaaaaa-rekla je i primila se za trbuh
>Marija..-reko sam uplaseno,a neki aparati su poceli pistiti,a ona je gubila boju u licu-DOKTORE,DOKTORE!!!-u sljedecem trenutku u sobu ulaze doktori i medicinske sestre,a mene tjeraju van
>Molimo Vas,izadite van!!-govorila je jedna sestra i tjerala me iz sobe
>Ne,ne pustite me,molim Vass!!!-reko sam,ali tada su mi zalupili vrata pred ocima i zakljucali ih.
>Sta se desilo?!-pitala je Rina i pocela plakati,a Nikola ju je zagrlio.
>Neznam,neznam...-reko sam i pao na kolena.Josip se nije mogao pomaknuti sa mesta,a Milos je otisao do medicinske sestre i pitao sta se desava.

Iva POV.
Kod aparata za kavu sam i narucujem nam svima kavu jer smo umorni,kad odjednom cujem na razglasu medisinsku sestru
>DOKTORE KINIC,TREBAMO VAS U SOBI 24,PONAVLJAM,DOKTORE KINIC,TREBAMO VAS U SOBI 24.
-tada je krenula panika i svi doktori su izasli van.Ne shvacam samo im treba doktor Kinic..
Vracam se u cakaonicu i neshvacam sta se dogada.Lijecnici sigurno 20 njih je stajalo ispred jednih vrata i promatralo nesto sto se dogada unutra.Cekaj malo,to je Marijina soba!!
>STA SE DOGADA?!-pitala sam i tada shvatila da Rina place na Nikolinom ramenu.-Sta se dogada?-pitala sam opet ali sada u suzama
>Marija...-rekla je Rina
>Nesto nije u redu-reko je Luka,a meni su kave ispale iz ruku,a ja sam pala na koljena.Pred ocima mi se sve mutilo i vise nisam nista vidjela ispred sebe.Samo mrak.

Teen Story/ZAVRŠENA✔️Where stories live. Discover now