Kada se njihov kratak razgovor završio, gospodin Allan je ovoga puta svoju pažnju posvetio i meni.
" Ove godine će takmičenje imati dosta toga novog " - izgovara, ja i Karolina samo na trenutak izmjenimo poglede a zatim ga ponovo pogledamo.
" Radićete timski " - glasno izgovara
" Šta ? " - Karolina zbunjeno upituje, negodovanje u njenom glasu je očigledno.
" Imaćete zajedničku temu, pisaćete zajedno i prezentovaćete vaš rad zajedno " - gospodin Allan nastavlja goviriti unatoč Karolini .
" Je li to neko problem Karolina ? " - upituje je i ona kao da razmišlja šta da mu odgovori. Koliko god da me mrzi, iz nekog svog nepoznatog razloga neće valjda odustati od takmičenja zbog ovoga?
" Ne, naravno da nije " - odgovara i ubrzo zabrinuti pogled zamjenjuje osmijeh .
" Stefane ? " - nakrivljuje glavu i čeka da mu odgovorim.
" Naravno, računajte na nas " - izgovaram i gledam u Karolinu koja sa nevjericom odmahuje glavom .
...
Noć je polako pala, kao nikada u životu dan mi je prošao u razmišljanju. Nisam mogao uživati, mnogo stvari mi je prolazilo kroz glavu i osjećao sam pritisak koji me je natjerao da budem u ovom trenutku ovdje. Lizin bar je izgledao neprepoznatljivo, mogli su se čuti nejaki glasovi ali ambijent je bio skoro pa potpuno prazan. Ja sam zauzeo svoje uobičajeno mjesto, možda ne i omiljeno ali ovaj šank me je sprijateljio sa Liz tako da mu ne mogu zamjeriti.
" Šta se tebi dogodilo ? " - Liz izgovara i sipa piće u moju čašu naginjući svoje tijelo prema šanku.
" Život, to mi se dogodilo " - izgovaram , prinosim čašu ustima i ispijam gutljaj.
" Hm... da tvoj problem možda nema veze sa onom plavušicom ? " - upituje me i odmah pogađa u srž problema. Zato je i volim, ona me jedina razumije.
" Zove se Karolina " - prinosim čašu ustima i ispijam veći gutljaj.
" Je li te povrijedila ? " - blago se osmjehuje i prinosi još jednu čašu na šank sipajući sebi piće.
" Ne znam, to je najveći problem. Ona me mrzi, dok sa druge strane u mojoj glavi ona je potpuno drugačija " - izgovaram i teturam glavom lijevo - desno .
" Očarala te je, to je tvoj problem " - dobacuje mi.
" Sada još moramo zajedno da pišemo rad za takmičenje u New Yorku " - izgovaram i ona me na trenutak prekine .
" Stvarno ? "- pomalo uzbuđeno doviknu.
" Da, ona ide na istu radionicu tako da sam zaglavio sa njom " - zvučim kao da se žalim .
" Smeta li ti da budes zaglavljen sa njom ? " - glasno se osmjehuje . Podižem glavu prema njenom licu te spuštam glavu prema piću nervozno cupkajući prstima o šank.
" Ne sada, ali ko zna šta će se dogoditi ako budemo previše zajedno " - odgovaram i ispijam gutljaj .
" Može te još više zamrzeti ili te može zavoljeti " - izgovara i okreće se da pogleda na sat. Ja je samo ispratim pogledom i ispijem posledni gutljaj prije nego što ustanem i odem iz bara .
...
Ponedeljak ujutru, mislim da svi znamo šta svakog tinejždera slijedi kada prođe vikend, škola. Izlazim iz maminog auta zatvarajući snažno vrata za sobom , pravim korak ali njen glas me kao i svakog radnog dana na istom mjestu zaustavi.
" Neću doći po tebe, moraš sam kući " - izgovara i ne trudim se da joj nešto kažem. Uvijek isto, nikada ne može doći po mene. Mada, ne žalim se jer ako već ona mene može lagati šta mene sprečava da isto uradim ?
YOU ARE READING
Easy
RomanceZnao je da ne može da bude navalentan, duboko u sebi je patio zbog toga ali ona je željela da to ide polako. Svakim njenim poljubcem poželio je da bude grublji, brži ali nije mogao zbog nje. Možda neki to zovu potisnuta ljubav , on je možda to tako...
