Easy

Chapter 16

Osjetio sam čudan osjećaj u grudima, nešto me je vuklo da otvorim oči i kada sam to učinio prva osoba koju sam ugledao bila je Karolina.

Pogledam oko sebe, uspravim se kako bih ustao i kako spustim nogu na pod uhvatim se za glavu. Ne znam šta se dešava ovdje a glava boli da je jedva mogu uspraviti. Kako li sam dospio kod Karoline kući ?

Naslonim se unazad i pogledam je . Šta god da se desilo u teškom sam problemu, njeno lice mi sve govori. Koliko god da sam ubjeđen u to, pokušavam se napraviti ludim.

" Karolina "

" Šta se desilo ? " - pitam je i ona na trenutak pogleda u moje oči sa nevjericom.

" Mislim da mi ti to trebaš reći sa obzirom da si pijan došao na moj prag " - hladno izgovori i njene bijesne oči progutaju moje .

Ne znam šta da kažem, ne mogu se sjetiti šta sam radio prošle noći ali siguran sam da je za nju bilo dovoljno što me je vidjela pijanog.

Poželim da se uspravim, da joj priđem i da jebeno kažem koliki sam idiot ali znam da to neće pomoći.

" Ti se ničega ne sječaš, zar ne Stefane ? "

Izgovori moje ime tako da mi se krv zaledi . Sranje, sranje, prokleto sranje. Bespomoćno je gledam, ona je previše mirna, ne pokušava da viče . Barem za sada.

" Ne " - kratko odgovorim i samo odmahnem glavom . Pognem glavu, stavim ruku na čelo i odbijam je pogledati. Najgore od svega, ne znam šta sam uradio prošle noći. Zadnje čega se sjećam je da sam ušao u Harryjevu kuću i tu nastaje praznina. Prokleta praznina koje se sada bojim .

" Tako sam i mislila " - kaže i ne prestaje me streljati pogledom bez ikakve emocije. Što je najgore od svega, ona je mirna a ja gorim ovdje . Volim je, zajebao sam stvar i sad me to izjeda nenormalno. Da je neka druga u pitanju vjerovatno ne bih mario. Napijam se skoro svake sedmice, mnogo cura je prošlo kroz moju glavu i nijedna nije kao ona. Vjerovatno ispadam jadan, zapravo ja jesam jadan ali me nije briga sve dok me ona voli. Jedan dan, toliko mi je trebalo da uradim nešto da je iznevjerim.

" Karolina, ja... " - krenem govoriti i ona me zaustavi. Ne želim se boriti sa njom. Mamuran sam, sjeban sam i što je najgore od svega kriv sam .

" Nemoj, ne želim slušati "

" Sve sam uradila, prešla sam preko svog ponosa i dala sam ti šansu jer je nešto reklo da to trebam uraditi "

" Mrzim kada me neko laže, sve što si mi obećao prekršio si " - izgovori i ne znam zašto ali nisam mogao više ćutati.

" Samo sam popio, zar je to toliko strašno ? "

" Strašno je Stefane jer si mi prokleto obećao da to nećeš raditi. A što je najgore od svega Bog zna šta si još radio jer se ti svakako toga ne možeš sjetiti " - prekori me i svaka njena riječ zaboli me više nego bilo koji udarac koji mi je neko zadao.

Ne bi me toliko zaboljelo da nije izgovorila istinu. Lagao sam je, to obećanje za mene i nije bilo toliko veliko ali sam znao da je to njoj bila jedna vrsta garancije. Prekršio sam to i osjećam se kao govno . A što je najgore od svega, da mogu, sad bih popio piće koje bi me zasigurno smirilo.

" Molim te, pogriješio sam " - kažem i ustanem kako bih joj prišao. Dođem do nje i ona ustane sa stolice, približi svoje usne mojima . Normalno u takvoj situaciji bi me poljubila ali ona to ne čini. Osjetim kako ubrzano diše, tek sada osjećam da je nešto osjetila u vezi ovoga. Gotovo da sam se nagnuo da je poljubim ali se ona odmakla tek toliko da me zarobi pogledom.

" Znaš gdje su ti vrata " - izdahne tiho i ja pognem glavu . Namamila me je da joj se ovoliko približim da bi me samo ovako spustila. Sigurno sam to zaslužio.