Filip Benkovic: Love story

15

Tako mi je lijepo, opce se ne zelim ustati. No budi me zvono na mobitelu. Tata me zove.

Filip: Javi se

Ja: Halo?

Tata: Gdje si? Si kod njega ha??

Ja: Sta hoces?

Tata: Vrati se odmah kuci.

Ja: Ponestala ti vreca za udarce?

Tata: Nemoj biti bezobrazna. Vrati se doma odmah. Nemas ti sta raditi sa tim Benkovicem.  Jasno??? Zabranjujem ti da se viđas s njime.

Ja: Nema vise zabrana. Odrasla sam i radit cu sto hocu.

Poklopila sam sluaalicu i pocela plakati.

Filip: Sto je rekao?

Ja: Rekao je da mi zabranjuje da se viđam sa tobom, a najgore mi je to sto se nije ni ispricao za udarac. Jos je i vikao na mene. Tako su bezobrazni prema meni.

Filip: Nemoj plakati. Idem ti po vode.

Filip se je ustao i poljubio me. Ja sam se ustala i presvukla. Cula sam da netko dolazi u sobu, ali nije bio Filip nego Snjezana.

Ja: Recite

Snjezana: Sam rekli da mi ti govoris?

Ja: Joj da. Reci

Snjezana: Zasto si tako blijeda? Uplakana si.

Ja: Tata me je zvao i umjesto da se ispricao on je jos vikao na mene. Zabranio mi je da se viđam sa Filipom.

Snjezana: Ne znam sto da ti kazem. Ako ga volis, a vidim da se jako volite, onda nemojte odustati.

Ja: Nikada ne budem odustala od Filipa. Obozavam ga

Filip: O cemu vi dvije razgovarate? Izvoli vodu.

Ja: Hvala

Snjezana: Razgovaramo o tome kako mi je drago da si nasao tako divnu djevojku.

Filip: Rekao sam joj da ces ju ti zavoljeti.

Snjezana: Naravno.

Ja: Hvala vam. Nego ja sada moram ici.

Snjezana: Odi doruckovati.

Ja: Nisam gladna.

Filip: Moras doruckovati.

Ja: Stvarno ne mogu. Nekako sam sama sebi bezveze.

Snjezana: Sto je bilo?

Ja: Vrti mi se i mucno mi je.

Filip: Odi idemo doktoru

Ja: Ne, uvijek mi je tako dok se uznemirim. Postane mi jako lose.

Filip: Pa daj onda tu jos legni

Ja: Ne budem, moram ici.

Ustala sam se i uzela torbu. Filip me je zagrlio i poljubio. Bas me je lijepo pozdravila njegova mama. Ona se tako lijepo prema meni ponasa.
Izasla sam iz stana i usla u automobil. Moram kuci iako ne zelim niti budem progovorila jednu rijec sa ocem, a sto se tice mame vidjet cemo. Stigla sam kuci za 20 minuta. Usla sam u kucu i vidjela roditelje da su u dnevnom boravku i o necemu su raspravljali. Dosta zestoko su bili nastrojeni. Kada sam usla samo su prestali.

Ja: Sta se događa ovdje?

Tata: Gdje si ti do sada?

Ja: Rekla sam ti.

Mama: Bila si kod onog Benkovica??

Ja: Filip mama, Filip mu je ime.

Mama: Ne zanima me. Ne ces se vise viđati sa njim.

Ja: Ma kako se usuđujete? Prvo me jucer vlastiti otac onako udari, a danas se ponasate kao da se nista nije dogodilo i jos mi govorite s kim cu ja biti u vezi. Ja Filipa volim i ne budem ga ostavila.

Okrenula sam se i otisla u sobu placuci. Zacas je dosla teta Ruza, moja jedina radost u ovoj kuci koja me unistava.

Ruza: A zlato moje. Sto ti je to jucer otac ucinio?

Ja: To me najmanje boli, boli me to sto me ne podrzavaju.

Plakala sam teti Ruzi na krilu. Tako mi je bilo lakse. Cijeli dan sam provela u sobi.
Ne znam zasto su me imali, ako me ne vole. Poludjet cu u ovoj kucerini sa njima. Zadnjih godinu dana mi zagorcavaju zivot. Zaspala sam u suzama.

Budim se, 6:30 sati je. Idem se otusirati i idem na posao. Obukla sam se najnormalnije.

Silazim niz stepenice i odlazim u kuhinju po neko pecivo.

Ja: Teta Ruza ja idem na posao.

Ruza: Ne budes doruckovala sa roditeljima

Ja: Ne, ne zelim

Uzela sam stvati i izasla iz kuce. Sjela u auto i zaputila se prema stadionu. Stigla sam malo ranije. Otisla sam u ured. Rjesavala sam neke papire, tako mi papiri odmaknu misli.

Bilo je 8:00 sati i cula sam kako je vani trener zazvizdao za pocetak treninga. Ubrzo cujem da netko kuca na vrata.

Ja: Da?

Coric: E bok

Ja: Trener te poslao za papire odnosno ugovor?

Coric: Da

Ja: Ovdje se moras potpisati.

Coric: A sto ti je sa usnicom?

Ja: Tata me udario jer je saznao za Filipa.

Coric: Pa tko mu je mogao reci?

Ja: Ja sam mu rekla.

Coric: Pa zasto? Znala si da ce poludjeti.

Ja: Dosta mi je bilo njihovog nametanja onog kretena Ivana.

Coric: Te boli?

Ja: Malo, bolje je danas nego jucer.

Ante se je potpisao i izasao je iz ureda.
Nakon pola sata Ivan je dosao u ured.

Ja: Sta radis ovdje?

Ivan: Moramo razgovarati.

Ja: O cemu?

Ivan: Gledaj, ja ti ne zelim zlo. K vragu Isabell ja te volim. Znamo se 10 godina. Odrastali smo zajedno. Volim te i ni jednu drugu ne mogu voljeti. Pokusao sam, ali ne mogu.

Ja: Ivane, ja ti takvu vrstu ljubavi ne mogu uzvratiti. Ja volim Filipa i nikoga drugog. Znam  da smo zajedno proveli djetinstvo, ali ti si se primjenio. Postao si grub, bezobrazan, bas si isti otac.
Nikada te ne cu voljeti.

Ivan: Hoces. Kad tad, cak mislim da uskoro.

Ja: Nikada !!!

Ivan: Rijesit cemo i to. 

Ja: Izlazi van !!!

Izasao je, a ja sam joa u soku. Svaki jeb**i dan se nesto događa. Ne mogu vise to podnijeti. Nemam snage za borbu sa roditeljima, Ivanom, njegovim ocem......

Najbitnije mi je da je Filip uz mene. Kratko smo u vezi, ali volim ga kao da smo u vezi godinama. On mi je svjetlo u zivotu. Nadam se da ce tako i ostati.