Filip i ja smo u vezi vec cetiri mjeseca. Odlicno se slazemo. U super sam odnosima sa njegovom mamom i sestrom. Cesto sam kod njega, mozda i precesto. Jako puno se druzim sa njegovom mamom. Kada Filipa i nema doma ja odem k njegovoj mami na kavu i onda razgovaramo, zezamo se i tako. Sto se tice mojih roditeljima i dalje nismo u odnosima kakvim bi trebali biti roditelji i dijete. Oni se nikako ne slazu sa mojim odabirom decka. Filip je jednom dosao k nama na rucak, a oni su pozvali Filipa na rucak. Bilo je jako neugodno, a tako su htjeli poniziti Filipa. Ivan i dalje govori da cu biti njegova. Mama i tata su u zadnje vrijeme jako napeti. Koliko sam skuzila dok sam prisluskivala njihove razgovore tata ima probleme u tvrtki. Naravno, oni se u potpunosti nadaju da ce im pomoci Josip, Ivanov tata.
Trenutno sam u sobi. Danas nisam mogla doci na posao. Bolesna sam. Idem doktoru poslije. Imam u zadnje vrijeme cesto temperaturu i slaba sam. Sve zivo me boli, stalno sam blijeda, povraca mi se.... Odlucila sam konacno da odem doktoru. Sada je 10:00 sati. Znaci Filip zavrsava sa treningom. Narucena sam kod doktora u 11:30. A evo Filip me zove.
Filip: Ej kako si?
Ja: Pa oke hah
Filip: Ides doktoru?
Ja: Da idem se zacas spremati.
Filip: Da idem s tobom?
Ja: Ne, odi doma i odmori.
Filip: Nije mi problem.
Ja: Ne ajde idem se ja spremati. Cujemo se poslije.
Filip: Oke, volim te
Ja: I ja tebe.
Poklopila sam i otisla u kupaonicu se otusirati. Tako mi godi voda, ali u isto vrijeme me koza boli od svake kapljice. Pa sto mi je? Svaki dodir mi smeta. A dobro uskoro cu saznati. Nakon tusiranja obukla sam se.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sisla sam dolje u prizemlje i zacudila sam se sto je mama dolje sjedila.
Ja: Ti si doma??
Mama: Da, nemam puno posla u uredu pa ga rijesavam od kuce.
Ja: Aha oke, idem ja.
Mama: A kamo ides??
Ja: Doktoru
Mama: Sta je bilo?
Ja: Malo sam prehlađena. Sve je oke. Ajde bok
Izasla sam i usla u auto. Bila je dosta guzva na cesti. Stigla sam. Izasla sam iz automobila i taman idem prema ulazu i prisao mi je jedan djecak otprilike nekih 7 godina.
Djecak: Bok. Ti si Filipova cura?
Ja: Jesam. A kako se zoves?
Djecak: Moje ime je Luka.
Ja: Imas jako lijepo ime. Ja sam Isabella.
Luka: Znam. Te mogu nesto pitati?
Ja: Naravno.
Luka: Mogu li dobiti Filipov dres? On mi je najdrazi igrac i zelim biti bas poput njega.
Ja: Moze. Sredit cemo to. Znas sto? Tvoja mama ce mi dati broj mobitela i ja cu je nazvati i ti ces upoznati Filipa. Moze?
Luka: Daaaaa
Ja: Gospođo imate krasnoga sina.
Gosp: Ja sam Martina, hvala za ovo.
Zatim je prisla blize i sapnula mi na uho uzasnu vijest.
Martina: Luka je bolestan. Sada je dobro. Imao je leokemiju i pobijedio je. Rekao je da zeli biti nogometas.
Ja: Isusee jako mi je zao. Ja cu mu srediti upoznavanje sa deckima. Nazvat cu vas.
Martina: Hvala punooo
Ja: Nema na cemu.
Nisam mogla vjerovati da je taj djecak vec prosao kroz pakao. Bas sam ostala u soku. Hvala Bogu da je uspio i da je pobjedio bolest. Usla sam u cekaonicu i sjela. Ubrzo je izasla medicinska sestra i pozvala me u ordinaciju. Usla sam i sjela nasuprot doktora.
Doktor: Recite sto vas muci?
Ja: Zadnjih dva mjeseca imam svakodnevne mucnine, vrtoglavice i jako sam slaba.
Doktor: Prvo cemo izvaditi krv. Nalazi ce pokazati.
Ja: A sumnjate na nesto?
Doktor: Da, ali ne zelim nista jos govoriti. Inace nikada ne govorim pod sumnjama. Zelim se uvjeriti.
Ja: Dobro
Medicinska sestra mi je izvadila krv i rekao mi je doktor da dođem za sat vremena. Tih sat vremena sam sjedila u cekaonici i razmisljala sto mi je. Brzo mi je proslo tih sat vremena. Nakon sat vremena pozvala me medicinska sestra. Usla sam kod doktora. Bio je doata ozbiljan i gledao je u papire. Valjda su to bili moji nalazi. Ne znam. Rekao mi je da sjednem sto sam i ucinila.
Ja: Doktore, da li je nesto ozbiljno?
Doktor: Nazalost, nisam pogrijesio.
Ja: O cemu vi pricate? Zar je nesto ozbiljno? Plasite me?
Doktor: Da ozbiljno je. Imate leokemiju.
Ja: Moolim??
Doktor: Dosli ste dosta kasno, ali srecom ne prekasno. Moramo zapoceti vrlo agresivnu terapiju. Trebali ste odmah doci cim ste osjetili neke promjene. Ovo vam je doslo od stresa i ne brige o zdravlju.
Ja: Imam....leok...leokemiju? Kako? Ja??
Doktor: Zelite da nekoga pozovem?
Ja: Ne. Ovo nemojte nikome reci.
Doktor: Ja kao doktor to i ne smijem govoriti.
Ustala sam se i izasla. Bila sam u soku. Imam leokemiju!!! Bolesna sam. Mogu umrijeti. Dosta sam kasno dosla kod doktora!!! O Boze sto mi se sve ne ce dogoditi u zivotu??? Sjedim u automobilu i placem. Moram se sabrati. Ne mogu ovakva pred Filipa, roditelje.... Ovo ce biti moja tajna. Ne zelim da se netko boji za moj zivot. Moram ovo sama proci.
