Filip Benkovic: Love story

26

Ante je odmah dosao do mene.

Ante: Rekao sam ti da ne dolazis na posao. Pa sljiva ispod oka ti je uocljiva.

Ja: Ne mogu gledati onog gada doma.

Ante: Sto ces reci kada vide masnicu na oku?

Ja: Daj me shvati.

I bas su dosli do mene Sosa i Moro. Gledala sam u pod, ali bilo je ocito.

Sosa: Jbt pa sta ti se dogodilo sa okom?

Ja: Ma nista

Moro: Isabell, uzasno ti je nateceno. Si isla doktoru?

Ja: Ne

Trener: Decki mozete ici, gotovo je za danas.

No umjesto da su otisli, Ante, Sosa i Moro su ostali. Vidjela san da je Filip krenuo prema svlacionici, no onda se okrenuo prema meni. Dobro me je pogledao i vratio se prema nama.

Ja: K vragu !!

Sosa: Sto je?

Ja: Filip ide ovdje?

Moro: Pa sta? Mozda ces njemu reci istinu!

Filip: Kakvu istinu??

Ja: Nista (gledam u pod)

Ante: Ajde idemo decki u svlacionicu.

Filip: Sta se događa???

Moro:Reci Isabell neka podigne glavu.

Ante: Moro ne mjesaj se

Moro: Budem jer to se ne smije događati.

Nastojala sam skrenuti pogled od Filipa. Htjela sam se okrenuti, ali on me uhvatio za ruku koja mi je bila u zavoju i ja sam odmah zajaukala. Tako sam i podigla glavu. Filip je vidio masnicu.

Moro i Sosa su otisli u svlacionicu.

Filip: Tko ti je to ucinio??

Ja: Nitko, udarila sam se.

Filip: Nisi tako jako sigurno. Ivan te udario??

Ja: Daj me pusti.

Kako sam htjela maknuti ruku od Filipa tako me je jos vise zaboljelo.

Filip: Sto ti je sa rukom??

Ja: Nista

Filip: Podigni rukav!!

Ja: Ne budem

Filip: Nemoj da ja moram

Tada sam preokrenula ocima i onda sam pogledala prema Coricu koji je bio u jednakom strahu bas kao i ja.
Podigla sam rukav i Filip je vidio zavoje.

Filip:Sta si to ucinila??

Ja: Nista

Filip: Nisi se valjda rezala?

Ja: Ne

Filip: Lazes

Ja: Sto se to tebe tice?

Filip: Te je on udario??

Ja: Ne moras se ti opterecivati. To su moje brige.

Filip: Slusaj me sada. Ako ti je ovo ucinio platit ce mi.

Ja: Slusaj ti mene. Ovo sta vidis na mom licu i na ruci je najmanja stvar koju su mi ucinili. Zar stvarno mislis da sam sretna?

Filip: O cemu pricas?

Ja: Nista, samo me pusti na miru i ne petljaj mi se u zivot.

Tada sam otisla od Filipa. Sjela sam u auto i otisla kuci. Ivan je bio doma i ponasao se kao da se nista nije dogodilo. Tata i mama su vidjeli masnicu i znali su da me je Ivan udario.

Ja: Vidite sta radi vas dragi zet?

Mama: Ma to sve normalno.

Ja: Normalno???

Tata: Sama si kriva. Da si mu dobra i da mu udovaljas to se ne bi dogodilo.

Ja: Bas ste divni roditelji. Hvala vam. On me tuce a obozavate ga, zasto ste mrzili Filipa koji me je volio???

Tata: Njega ne spominji.

Ja: Pa daj mi jedan razlog!!! Zasto???

Tata: Nije on za tebe!!!

Ja: Njega sam samo voljela i jos ga volim. Shvacate??? Nikada ga ne budem prestala voljeti!!!

Mama: Ne zelim slusati o njemu!!

Ja: Zasto?? Teta Snjezana me prihvatila i bila je super prema meni !!!

Mama: Nju mi ne spominji !!! Nikada!!! Ne u ovoj kuci !!!

Ja: Znas ju??

Tata: Da

Ja: Kako??? Pa recite mi vise !!!

Tata: Filip je moj sin!!!!

Ja: Sta ??? Salis se???

Tata: Ne. Istina je.

Ja: Onda smo Filip i ja??? Ne nemoguce. Jeste li vi normalni???

Mama: Ti i Filip niste nista. Niste polubrat i polusestra.

Ja: Kako? Nista mi nije jasno!!!

Mama: Ti si posvojena, a Filip je sin Branimira i Snjezane.

Ja: Moolim??? Posvojena??? Dobro sta je ovo?  Skrivena kamera?

Tata: Istina je. Tebe smo posvojili.

Ja: Pa dobro, gdje su mi bioloski roditelji.?

Mama: Poginuli suu prometnoj nesreci.

Ja: Meni je ovo sve previse.

Tata: Ne smijes reci Filipu !!

Ja: Zasto??? Ima prabo znati tko mu je otac? Kakva si ti to osoba. Filip ti je sin!!!
Mene cijeli zivot lazete. Sram vas moze biti. Sada mi je jasno zasto me ne volite.

Otisla sam u sobu. Jedino mi je ta prostorija u zadnjih par mjeseci utociste.
Pa Filip je sin od Branimira. A ja sam posvojena. Moji bioloski roditelji su mrtvi.
Zasto Snjezana nikada nije rekla Filipu tko mu je otac? Moram ju nazvati.

Snjezana: Halo?

Ja: Moramo razgovarati. Si sama doma?

Snjezana: Jesam. Dođi.

Ja: Evo me za 15 minuta.

Odmah sam izjurila iz sobe, sjela u auto i otisla do Snjezane. Kada sam dosla otvorila mi je vrata.

Snjezana: Bok uđi.

Ja: Hvala

Snježana:  Sto se dogodilo?

Ja: Znam istinu

Snjezana: Kakvu istinu?

Ja: Istinu da je Filip Branimirov sin, a ja da sam posvojena. Zasto niste rekli Filipu istinu?

Snjezana: Zato sto ga Branimir nije htio priznati kao sina.

Ja: Ne mogu vjerovati. Ovo je sve previse sto ja trpim zadnjih mjeseci.

Snjezana: Vjerujem ti. Ne znam zasto sve to radis, ali unistavas sebe

Ja: Ali tako spasavam ljude koje volim.

Snjezana: A zlato moje

Ja: Morate Filipu reci istinu.

I bas u tom trenutku Filip se pojavio na vratima. Sto cemo sada??

Filip: Kakvu istinu??