28

1K 34 0
                                    

Proslo je tri dana od kada sam saznala da sam posvojena. Mislila sam da ce Josip i Ivan odustati od nauma da se udam za Ivana, ali nisu.
Lucija i Branimir se ponasaju kao da se nista nije dogodilo. Glava im je u novcu. Filip je nekako blazi prema meni. Ne znam da li je to zbog zoga sto je saznao da sam bila bolesna ili je odlucio da bude dobar prema meni tj da me ne mrzi.

Ustajem se iz kreveta i obavljam jutarnju higijenu. Oblacim se i uzimam stvari za posao. Bas izlazim iz sobe i vec je Ivan ispred.

Ja: Daj se makni!

Ivan: Pazi da cu opet morati primjeniti silu.

Ja: Zivim za dan kada cu ti se osvetiti. Zapamti to.

Samo sam sisla dolje. Ne doruckujem s tim ljudima vec par dana. Ne mogu sjediti za istim stolom s ljudima koji su me unistili i koji su mi priredili pakao od zivota. Uzela sam nesto na brzinu iz kuhinje i sjela u auto. Na poslu sam bila u pola osam. Kada sam stigla u ured Filip me je cekao.

Filip: Ej cekao sam te

Ja: Mene?

Filip: Da, moramo razgovarati.

Ja: O cemu?

Filip: O nama.

Ja: Ali "mi" ne postojimo

Filip: Postojali smo i uvijek cemo postojati samo sto nam je to oduzeto.

Ja: Nemam pojima o cemu pricas

Filip: Ma daj Isabell, pa ovaj te tuce, lazu ti.... sto se događa?? .

Ja: Nista. Sta bi se događalo?

Tada je ustao iz stolice i dosao mi jako blizu. Cula sam kako dise, ubrzavalo mu se disanje. Ja sam isto osjecala uzbuđenje. Nije bio ovako blizu mene vec dugo. Falio mi je njegov miris i dodir. Primio me jednom rukom oko struka, a drugom za obraz. Gledali smo se u oci, bas onako zaljubljeno kao u Splitu kada smo vodili ljubav. Odjednom je samo prislonio svoje usne na moje i poceo me ljubiti. Tako mi je godilo. Zeljna sam njegovih poljubaca. Moje ruke su se ubrzo nasle oko njegovog vrata. Ni jedno od nas nije htjelo odustati. Tek nakon par minuta smo se odvojili.

Filip: I onda volis Ivana?? I za njega ces se udati?? On je tvoja ljubav??

Ja: Ovaj....pa

Filip: Mislim da je vrijeme da mi kazes istinu.

Ja: Ne mogu.

Filip : Znaci postoji druga strana ove farse?

Ja: Da. Pa zar si mislio da ga volim?? Tog gada???

Filip: Na pocetku si me dobro uvjerila

Ja: Morala sam.

Filip: Zasto ??

Ja: Ne mogu ti reci.

Filip: Pa k vragu i sve. Doslo je do te granice da si se htjela ubiti !!!

Ja: Znam

Filip: Reci mi da to rijesimo zajedno.

Ja: Ne, ti ne smijes biti u to upleten.

Filip: Isabell, molim te.

Ja: Hajde trening ce ti poceti.

Filip: J*be mi se za trening, ako djevojka koju volim nije sigurna. Isabell ja ti zelim pomoci, a ne dozvoljavas mi.

Ja: Sama cu to rijesiti. Ajde idi.

Izasao je jako ljut iz ureda. Zalupio je vratima tako jako da sam mislila da ce se istog trena raspasti. Ne znam sta cu sada uciniti. Sjela sam i obavljala svoj posao, ali u isto vrijeme razmisljala sto i kako???

Otisla sam iz ureda malo prije nego su decki bili gotovi kako me Filip ne bi opet ispitivao. Kada sam dosla kuci mojih nije bilo, ali Ivan je bio doma. I zo u mojoj sobi.

Ja: Izlazi van, odmah.

Ivan: Zelim te.

Ja: Van !!! Gade jedan.

Samo je nasrnuo na mene. Nisam se htjela predati. Opet me je ljubio. Gurnula sam ga tako da se udario u glavu. Onda je pobjesnio. Primio me za kosu i bacio na pod. Tada me je opet uhvatio za kosu i podigao lice i onda udario. Rasjekao mi je usnicu i opet na istom mjestu mi se pojavila modrica. Izasao je iz sobe i otisao. Sada mi je stvarno dosta. Ne mogu vise. Nazvala sam Filipa.

Filip: Halo?

Ja: Mogu doci do tebe? Je Petra doma?

Filip: Da mozes. Nije doma, samo je mama. Zasto places??

Ja: Dolazim.

Odmah sam sjela u auto i zaputila se k Filipu. Zacas sam bila pred njegovim vratima. Pozvonila sam i on je otvorio.

Filip: Opet?? Ubit cu ga!!! Idem k njemu !!!

Ja: Filip ne. Reci cu ti istinu samo nemoj ici. Molim te

Drzala sam ga za ruku i molila. Bio je bjesan. Ne znam sta bi bilo da je otisao. Teta Snjezana mi je ocistila ranu. Nakon toga smo sjeli na kauc i cekali su da im kazem istinu.

Ja: Sada cu ti sve reci, ali obecaj da nakon sto ti kazem ne ces poduzimati nista na svoju ruku.

Filip: Ako su ti sta ucinili...

Ja: Obecaj

Filip: Dobro zajedno cemo.

Ja: Za leokemiju sam saznala par dana prije nego sam prekinula. Nije to bio razlog prekida. Nakon toga jedne veceri moji su mi rekli da se moram udati za Ivana. Naime, moj otac odnosno tvoj uvalio se u neke probleme sa Josipom, Ivanovim ocem. Oni se bave kriminalom. I dobila sam ultimatum. Ili cu se udati za Ivana i tebe ostaviti ili cu dopustiti da Branimir zavrsi u zatvoru i stradaju svi oko mene, a tebe da cak i ubiju.
Nisam to mogla dopustiti i prihvatila sam ovo da se udam. Bolest sam uspjela izlijeciti. Ivan je postao jako agresivan i poceo me tuci.

Teta Snjezana: Ajme majko mila.

Filip: Zasto si se pokusala ubiti?

Ja: Paa...

Filip: No

Ja: Nemoj poludjeti.

Filip: Daj reci.

Ja: Ivan me silovao. Nisam to mogla podnjeti. Osjecala sam se uzasno. Krivom, prljavom, nevaljalom. Bilo mi je lakse na pomisao da me vise nema.

Filip: Ja cu ga ubiti vlastitim rukama.

Ja: Daj se smiri. Obecao si.

Filip: Sto je bilo veceras?

Ja: Opet je pokusao.

Filip: Sada je dosta !!

Ustao se i krenuo prema vratima. Ne mogu dopustiti da mu se nesto dogodi. Odmah sam otisla sa njim. Jedva sam ga nagovorila da se vrati.

Ja: Ako nesto ucinis ili pokusas, ovo sto vidis na ruci dovrsit cu.

Filip: Ne budem. Samo molim te oprosti mi.

Ja: Oprosti ti meni.

Snjezana: Isabell, bilo bi dobro da si malo legnes. Barem prije rucka. Tu uvijek mozes ostati.

Ja: Moze hvala.

Filip i ja smo otisli u sobu. Cim sam legla u njegov krevet bila sam mirnija.
Legao je do mene. Naslonila sam mu se na prsa i zaspala.

Konacno !!!

Filip Benkovic: Love storyWhere stories live. Discover now