Filip Benkovic: Love story

31

Ja: Pustite me!! Tko ste vi??? Sta hocete??

Nisu mi odgovarali na pitanja. Dosta dugo smo se vozili, nakon sto sam uporno ispitivala ih sa raznim pitanjima, zavezali su mi ruke i stavio mi je traku na usta. Placem, strah me je. Ne znam sto ce mi uciniti.

Filip P.O.V.

Ulazim u zgradu trceci i zabrinutog lica. Decki me cudno gledaju i oni su zabrinuti.

Ante: Filip sto je bilo??

Filip: Isabell su oteli. Mislim da su ju oteli. Ne znam. Gdje je trener.

Trener: Ovdje sam. Sto je bilo.

Filip: Trebamo pogledati kamere sa parkiralista. Mislim da je netko oteo Isabell.

Trener je odmah otisao u ured po snimku i donio ju je u sobu za odmor. Decki nisu htjeli ici kuci vec su ostali. Zabrinuti su. Trener je upalio snimku i vidi se na snimki kako neki crni kombi dolazi do Isabell i na silu ju vuce u kombi. Vidi se da se pokusavala oduprijeti, ali snazniji je od nje.

Filip: Tko je to?? Sta hoce od nje???

Ante: Smiri se. Nazovimo policiju.

Trener: Ja sam ju sada nazvao. Stizu.

Kroz deset minuta policija je bila ovdje. Rekli su da moramo svi biti u toj prostoriji za odmor i ne smijemo nikamo ici.

Policajac: Znate li tko bi ju mogao oteti?

Filip: Ivan. Sigurno je on.

Policajac: Tko je on?

Filip: Ona je bila njegova zarucnica. Prisiljena je bila na to. Ucjenivao ju je.

Policajac: A koja je ucjena bila?

Filip: Da ce ubiti nekoga od njoj najdrazih osoba i da ce joj otac zavrsiti u zatvoru.

Policajac: Zasto bi joj otac bio u zatvoru?

Filip: On je kriminalac. Radio je neke mutne poslove sa tim Ivanom i njegovim ocem. A zapravo taj Isabellin otac nije joj biloski otac. Ona nema roditelje.

Policajac: Ima li jos nesto sto nam mozete reci? 

Filip: Silovao ju je. Nedavno. Tukao ju je. I taj Branimir, zapravo je moj bioloski otac. I da, Isabell je pronasla snimku na kojoj je prikazano ubojstvo u kojem sudjeluju Ivan, njegov otac i Branimir.

Policajac: Imate li tu snimku?

Filip: Da. Ovdje je na njenom mobitelu.

Policajac: U redu. Hvala vam. Puno ste nam pomogli.

Filip: Samo ju pronađite molim vas.

Policajac: Hocemo. Samo se smirite.

.............

Stigli smo nekamo. Sve je mracno. Dugo smo se vozili. Vuku me iz tog kombija i vode prema nekoj rusevini. Zar ce me tu ubiti??? Guraju me u neki kutak. Hladno je. Tresem se zbog straha i hladnoce. Nadam se da me traze. Tko me je oteo? Prilazi mi neki lik i skinuo mi je traku sa usta.

Ja: Tko si ti?? Sta hoces? Pusti me, molim tee!!

Bila sam vec sva uplakana. Bio mi je okrenut leđima. A onda se polako okrenuo prema meni.

Ja: Ivan????

Ivan: Rekao sam ti da ces me jednog dana moliti 

Ja: Sta hoces od mene?

Ivan: Ako ne ces biti moja, ne ces nicija.

Ja: Ja te ne volim !!! Kretenu jedan!!!

Tada me je udario. Nista novo. Naucila sam na njegove udarce.

Ivan: Zacepi

Ja: Tko je onaj drugi ??? Tvoj pomagac.

Ivan: Nije bitno.

Ja: Josip??

Ivan: Preznatizeljna si. Ne valja ti to. Sada tu mozes vikati koliko hoces, ali ne ce te nitko cuti.

Ja: Sto ces mi uciniti??

Ivan: Bit ces samo moja.

Ja: Bolestan si. Treba ti pomoc.

Opet me udario, ali ovaj put sa nogom u rebra. Jedva sam dosla do zraka. Skoro sam se onesvijestila.
Mrak je vani i ne znam kako ce sve ovo ispasti. Bojim se.

Filip P.O.V.

Jos nista. Otmicari se nisu javili. 21:00 sat je. Decki i trener su jos ovdje sa policijom i samnom. Ne zele me ostaviti. Cekaju vijesti o Isabell. Nazvao sam mamu i javio joj. Moli se za Isabell.
Sjedim zamisljen i cekam vjesti kad odjednom ugledam Branimira na vratima.

Branimir: Filipe?

Filip: Ovo je zbog tebe! Si svjestan toga? Ako se njoj sto dogodi platit ces mi.

Lucija: Decki smirite se. Ne pomazete ovakvi.

Branimir: Zao mi je. Sine, oprosti mi. Molim te.

Filip: Nemoj me tako zvati slucajno. Moj otac je umro. Moli se da spase Isabell.

Tada je dosao policajac do nas.

Policajac: Gospodo. Uhitili smo Josipa. Priznao je da su on i njegov sin oteli Isabell.
Gospodine Branimir, vi ste oslobođeni. Priznao je da ste bili prisiljeni raditi za njega. Tetetit ce vas se novcanom kaznom.

Branimir: Sto ce sada biti sa Isabell??? Nađite mi kcer!!

Policajac: Nazalost nemamo nikakvih tragova o Ivanu.

Lucija: Mojaa kcer !!!!

Filip: Sada placete za njom, a maltretirali ste ju zadnjih godinu dana.

Tada sam se okrenuo i vratio na mjesto. Suze su mi samo krenule. Cim pomislim da bi joj se nesto moglo dogoditi.

Gojak: Brate kako si?

Filip: Jako lose.

Sosa: Naci ce ju.

Zagorac: Vidis da ju traze. Naci ce ju siguran sam. Ona je borac. Hrabrija je od nas tu svih zajedno.

Filip: Ako joj se nesto dogodi, umrijet cu.

Tada sam pognuo glavu i suze su mi padale na pod. Osjetio sam neciju ruku na ramenu i podigao sam glavu. Bio je to Branimir.

Filip: Umrijet cu ako joj se sto dogodi.

Branimir: Ne bude. Ona ce se vratiti i bit ce ponovno sa nama.

Snjezana P.O.V

Ulazim u zgradu. Moram do Filipa. Jako mu je tesko. Ulazim u dvoranu i vidim kako Filip i Branimir razgovaraju. Otac i sin. Ne mogu vjerovati. Nakon toliko godina. Samo mi je suza potekla niz lice.

Lucija: Lijepo ih je vidjeti ovako zajedno.

Snjezana: Je. Samo se nadam da nije trenutno.

Lucija: Nije. I Branimir i ja smo se opametili. On ima sina kojeg treba voljeti i postovati. Imamo kcer. Bez obzira sto nema nasu krv ona je nasa. Oh samo bih ju zagrlila i poljubila. Fali mi. Kakva sam bila to majka???

Snjezana: Nemoj se kriviti. Kada se vrati zagrlit ces ju i bit ce uz tebe.

Lucija me zagrila. Boze, sto ovakve situacije ucine covjeku. Zar se ovakvo sto treba dogoditi da bi ljudi dosli k pameti???
Otisle smo do Branimira i Filipa. Sjele smo i cekali smo svi zajedno. Vidm da su svi vec umorni, a nitko ne zeli kuci.
Samo svi zelimo da nam se Isabell vrati.