32

1K 35 0
                                    

Ne znam koliko je sati. Vidim da polako izlazi sunce. Koliko i mogu vidjeti kroz ove daske.
Ivan je cijeli vrijeme ovdje. Nervozan je. Skoro cijelu noc me je tukao. Jedva disem. Jedva sam pri sebi. Mislim da ne budem izasla ziva odavdje. Boli me trbuh, rebra, noge i ruke. Skoro sva sam u krvi. Zglob na ruci me jako boli. Mislim da mi je slomio ruku. Mozda da samo sklopim oci, mozda bi mi bilo lakse. Ne znam. Sto ako vise nikada ne budem vidjela mamu, tatu, Filipa, Snjezanu, Petru, Antu, tetu Ruzu, moje decke...... Kako ce biti kada mene ne bude??

Ivan: Hoces vode?

Ja: Da

Uzeo je flasu sa stola i dao mi je vode. Bila sam jako zedna.

Ivan: Nema jos oca.

Ja: Mozda su ga uhitili.

Ivan: Zacepi!!

Ja: Ne ces se izvuci. !!!!

Naravno, usljedio je udarac. Nema veze. Samo neka me pronađu. Zelim zagrliti roditelje i ispricati im se za ruzne rijeci. Iako mi nisu bioloski roditelji, smatram ih svojima. Zelim zagrliti Filipa. Fali mi njegov dodir i osmijeh. Zelim biti uz njih.

Ivan: Sada cemo nazvati Filipa.

Filip P.O.V

Sada je 5:00 sati. Svi smo umorni. Nema nikakvih vijesti. Svi smo jedni uz druge. Cak su si mama i Lucija dobre. Lucija i Branimir se kaju, nadam se da ce im Isabell oprostiti i da cemo svi biti sretni.
Odjedno svi smo na nogama. Zvoni mobitel.

Policajac: Pokusajte sto dulje zadrzati poziv

Filip: Halo?

Ivan: Ako zelis Isabell zivu pripremit ces 5 miliona eura. Javit cu mjesto primopredaje.

Filip: Gdje je Isabell? Kako je?

Isabell: Filipe.... pomozi mi. Ne mogu vise izdrzati.

Filip: Drzi se. Naci cemo te.

Ivan: Nazvat cu te.

K vragu prekinuo je.

Filip: K vragu !!!! 

Branimir: Smiri se. Naci cemo ju.

Filip: Lose je zvucala. Znam kada je dobro a kada je lose.

Lucija: O Bozee

Gojak: Smirite se ! Nemojte tako negativno misliti.

..............

Cula sam Filipa. Zabrinut je. Traze me. Hvala Bogu. Nadam se da ce me naci. Zelim sve krenuti sve ispocetka.
Ivan je krenuo naglo prema meni. Uhvatio me za kosu i poceo udarati. Cijelu me je pretukao. Ne mogu se vise ni braniti.

Ivan: Ubit cu te da li ti je to jasno??? A onda, onda cu ubiti i sebe. !!!

Ja: Pusti me da idem kuci.

Ivan: Zapravo imam bolju ideju.

Uhvatio me za ruku. Odvukao me do kombija i bacio unutra. Zar ce me ubiti i negdje baciti?
Zakljucao je auto i krenuli smo. Bilo mi je cudno sto idemo prema gradu. Sto mu je na umu?? Nakon duge voznje stigli smo pred stadion. Dinamov stadion. Sto ce napraviti??? Izlazi van i dolazi do mene.

Ivan: Ako pisnes prosut cu ti mozak. Jasno?

Ja: Da

Stao je iza mene, lijevom rukom me je primio oko vrata, a desnom je uzeo pistolj i prislonio mi na celo.

Ivan: Hodaj!!

Dosli smo na travnjak.

Ivan: Filipe !!!!!!!

Vikao je. Zvao je Filipa. Ubrzo su svi dojurili na travnjak. Od policije do Filipa, mame i tate, Snjezane, decki....

Filip: Pusti ju !!

Ivan: Slusajte m svi !! Ovu djevojku sam volio najvise na svijetu, a ona je izabrala tebe!!! Kad ne moze biti moja ne bude ni tvoja.

Branimir: Pusti mi kcer! Molim te.

Ja: Tata !!! Ivane pusti me..

Ivan: Prvo cu ubiti tebe, a onda sebe.

Lucija: Pusti mi kcer !!!

Branimir: Uzmi mene. Ubij mene !!!

Policajac: Predaj se ! Opkoljen si! Baci pistolj i predaj se.

Ivan: Nikada.

Gledala sam u Filipa. Htio je potrcati prema meni, ali tata ga je zaustavio. Svi su bili u strahu i gledali su sto ce ovaj luđak uciniti.
Odjednom sam skupila hrabrost i uhvatila sam pistolj. Pistolj se nasao između Ivana i mene. Izvrtali smo si ruke. Kako je pistolj bio između nas nije se mogao vidjeti. Samo se vidjelo da Ivan i dalje drzi prst na okidacu. Pogledao me i nasmijao se. A onda se cuo pucanj. Stajala sam par sekundi i gledala u Ivana. Odjednom sam pala na tlo. Vidjela sam da je policija odmah uhvatila Ivana. Svi su dotrcali do mene. Bila sam pogođena. Metak me je pogodio u trbuh. Sva sam u krvi.

Filip: Isabell, izdrzi !

Uzasno me boli. Osjecam se jako slabo. Hitna je stigla. Spasavaju me. Brzo obavljaju posao. Cujem da doktor govori da jako krvarim.
Stavljaju me na nosila i idemo u bolnicu. Zadnje cega se sjecam je to da su rekli da idem na operaciju.

Filip. P.O.V.

Nadam se da ce biti dobro. Mora. Upucao ju je u trbuh. Doktor nam je rekao da moramo biti strpljivi. Ne znam kako cu ako joj se nesto dogodi. Nakon dva sata izlazi doktor iz sale. Jako je ozbiljan. Svi smo skocili ispred njega da nam kaze kako je.

Doktor: Nazalost..... nemam bas dobre vijesti .

Filip Benkovic: Love storyWhere stories live. Discover now