Filip Benkovic: Love story

25

23:18 sati je. Cujem da Ivan dolazi. Pretpostavljam opet pijan. Nije me briga. Obukla sam spavacicu i legla u krevet. Samo sto sam legla cujem kako Ivan ulazi u moju sobu. Pravim se da spavam jer mislim da ce otici, ako vidi da spavam. No ne. Poceo mi je otkrivati deku.

Ja: Sta radis?

Na brzinu sam se ustala iz kreveta. Bila sam u dosta kratkoj spavacici. Ivan me je odmjeravao. Za cudo nije bio pijan. Ali svejedno imao je onaj luđacki pogled.

Ivan: Zelim da budes moja.

Ja: Molim?

Ivan: To sto si cula.

Skamenila sam se. Poceo mi se priblizavati. Dodirivao me.

Ja: Daj me pusti. !!! Molim te!!

Ivan: Molit ces me jos mnogo puta ! Bit ces moja !!!

Ja: Pusti mee !!!

Ivan: Onom kretenu si se predala.

Ja: Pusti me... !!!

Ivan nije odustajao. Priblizio mi se skroz i poceo me ljubiti. Odguravala sam ga od sebe, ali nije odustajao. Gurnuo me na krevet. Bio je iznad mene. Nije prestajao. Molila sam ga da me pusti. Pocela sam vikati, a onda me je udario tako sto sam se umalo onesvijestila.
Tada je ucinio najgore sto se moze uciniti. Silovao me. Nakon sto je to ucinio nagnuo se k meni i sapnuo mi na uho:

Ivan: Rekao sam ti da ces biti moja.

Otisao je iz sobe. Ustala sam se iz krveta i zakljucala vrata od sobe. Otisla sam u kupaonicu, usla u kadu i pustila vodu. Lezala sam u kadi i plakala. Nisam mogla vjerovati sto mi sd upravo dogodilo. Nisam se mogla smiriti. Nakon sat vremena u kupaonici otisla sam do kreveta, ali nisam mogla legnuti ma taj krevet. Legla sam nakon sto sam promijenila plahte. Kada sam legla i dalje sam plakala i nisam se mogla smiriti. Ja sam silovana. Kako je imao snage to uciniti??? Nisam opce spavala. Nakon dugog vremena plakanja pogledala sam na sat i vidjela da je 5:23 sati. Ustala sam se. Obukla sam trenirku, majicu dugih rukava koja je bila malo deblja, patike i stavila sam siltericu jer sam imala ogromnu modricu ispred oka. Nakon par sati modrica je bila plava. Nisam htjela da se to vidi danas na poslu. A bas danas imam posao na terenu sa deckima. Osjecam se uzasno. Prljavo. Iskoristeno. Nemam volju za zivotom.
Sjela sam u auto i otisla na stadion. Kada sam dosla bilo je 6:00 sati. Naravno da nikoga nije bilo na stadionu. Nisam usla u zgradu ni u ured vec sam otisla na travnjak i sjela na travu te plakala. Tako sam bila nekih 20 minuta i vise nisam mogla izdrzati.
Nazvala sam Corica.

Ante: Halo?

Ja: Ante oprosti.

Rekla sam plakajuci. Mucala sam koliko sam plakala.

Ante: Isabell??? Sto se dogodilo??? Gdje si????

Ja: Ne mogu vise..... bolje da me nema..

Ante: Isabell??? Si doma?

Ja: Nisam, zelim umrijeti

Ante: Smiri se i reci mi sto se dogodilo???

Ja: Kako? Zasto?? Mrzim ih!! Ne zelim zivjeti.

Tada sam poklopila. Jecala sam. Tresla sam se. Uzela sam skare koje sam imala u torbi.

Ante P.O.V.

K vragu nesto se dogodilo Isabell. Jako je ozbiljna. Ubit ce se, ako ju ne nađem.
Gdje bi mogla biti??? Mozda na stadionu? Tamo joj je uvijek lijepo.

............

Imam skare u ruci, placem, razmisljam. Uzimam skare i napravila sam rez na ruci. Krv tece niz ruku. Ne boli me koliko me boli to sto mi je ovaj gad ucinio.
Napravila sam tri reza. Jedan za bolest, drugi zbog vjencanja i treci zbog silovanja. Nije duboko. Barem mislim. Ne znam. Ne zelim da zivim.
Odjednom se ispred mene stvori Ante.

Ante: Isabell!!?? Sta si to ucinila.

Bio je zaprepasten. Otisao je nekamo trcecim korakom. Ante je donio neki rucnik i zamotao mi je ruku. Ante me je primio u narucje i odveo u auto. Bio je samnom.

Ja: Ante, ne zelim zivjeti.

Ante: Nemoj to govoriti. Nemoj me ostaviti.

Ja: On me je.....

Tada sam krenula zaklapati oci. Stigli smo u bolnicu i odmah me vode u neku salu. Nisam zatvorila oci, samo sutim. Nakon dva sata nasla sam se u sobi. Ante je dosao u sobu. Sjedi kraj mene i gleda me. Dolazi doktor u sobu.

Doktor: Isabell kako se osjecate?
Jeste li dobro?

Ante: Isabell???

Doktor: To je normalno pri ovakvim slucajevima.

Ante: Kakvim?

Doktor: Djevojka je silovana prije nekoliko sati. Vjerovatno se i zbog toga pokusala ubiti.

Doktor je izasao iz sobe, a Ante je poceo plakati. Primio me za ruku. Druga ruka mi je bila zamotana. Bas sam glupa sto sam to htjela uciniti.

Ante: Isabell, daj reci nesto.

Ja: Silovao me.

Ante: Znam. Moras ss oporaviti.

Ja: Kako mi je to mogao uciniti?

Taj cijeli dan je Ante bio uz mene u bolnici. Trener ga je zvao, ali rekao je da ima osobnih problema. Od mojih nitko nije pitao gdje sam. Drugo jutro sam mogla kuci. Ja nisam htjela u kucu vec sam odmah otisla na posao.

Osvetit cu se onom gadu, makar mi to nilo zadnje u zivotu. Imala sam zavoj koji sam uspjela sakriti ispod majice. No, sljivu ispod oka nikako nisam mogla sakriti.
8:00 sati je i ja sam na travnjaku kod trenera.

Trener: Isabell, sto ti je sa okom?

Ja: Ako ti kazem da sam se udarila u ormar ne ces mi vjerovati?

Trener: Ne, ali ne moras to trpjeti.

Ja: Ma to nije nista.

Tada sam otisla do tribine i sjela na tribinu. Ruka me je boljela. Ante je pogledao prema meni i bio je u cudu sto sam dosla jer mi je rekao da ne dolazim. Za samo dvadeset minuta decki su dosli do tribina.