27

990 36 0
                                    

Filip: Noo, kakvu istinu??

Ja: Ovaj.. ne znam.

Snjezana: Filip daj sjedni. Moram ti nesto reci.

Ja: Idem ja kuci.

Ne znam zasto, ali pocela sam plakati. Sve mi se skupilo.

Snjezana: Molim te ostani.

Filip: Izvolite mi reci o cemu se radi.

Ja: Oke ja cu ti reci jer se tice sviju nas.

Filip: Hajde.

Ja: Znas kako sam ti uvijek govorila da se ne slazem sa roditeljima?

Filip: Da

Ja: Danas sam saznala i zasto. Posvojena sam

Filip: Stvarno?? Zao mi je.

Ja: Ali saznala sam da tata ima sina. Odnosno da Branimir ima sina.

Filip: Da i?

Ja: Ti si Branimirov sin.

Filip: Molim?? O cemu ti trabunjas?

Snjezana: Istina je. Prije tvoga oca bila sam sa Branimirom. No on me prevario sa Lucijom. Ostala sam trudna i znao je, ali nije htio priznati tebe za sina. Tvoj otac odnosno ocuh te je priznao. Kasnije je Lucija bila trudna, ali je pobacila i onda su poavojili Isabell.

Filip: I sada mi to kazes??? Cijeli zivot zivim u lazi. Onaj gad mi je otac???

Ja: Nemoj se derati na mamu. Ona nije kriva. Samo te je stitila.

Filip: Nemoj se mjesati. To se tebe ne tice!!

Ja: Ne tice me se?? Otac za kojeg sam mislila da mi je otac je zapravno tvoj bioloski otac. Mamu opce nemam jer je poginula sa mojim bioloskim ocem. Tvoj otac i Lucija su me posvojili i maltretirali cijeli zivot. Nemaju pojima sta se događa u mom zivotu i sto su mi priustili!!!!

Filip: Isabell, smiri se. Stani malo.
Mama ona nije dobro trese se.

Snjezana: Vidim.

Samo sam plakala i govorila. Dosta mi je.

Ja: Zelite cuti najbolje. Mrzili su me jer sam se zaljubila u tebe. A onda sam saznala da imam leokemiju i da imam male sanse za prezivjeti.

Filip: Sta? Bolesna si??

Tada sam zastala i shvatila sam sta sam rekla.

Ja: Nisam. Izljecila sam se.

Snjezana: Daj sjedni ovdje. Imala si leokemiju??

Ja: Da. Zato sam bila stalno slaba i blijeda i uzasna.

Filip: Si sada sigurno dobro?

Ja: Jesam.

Filip se priblizio k meni i zagrlio me. Uzvratila sam mu zagrljaj. Konacno, nakon dugo vremena. A onda sam se sjetila da bi mogao nastradati zbog mene i maknula sam se od Filipa.

Ja: Oprostite, ja idem sada.

Filip: Zastl cijelo vrijeme imam osjecaj da mi ne govoris istinu?

Ja: Ne znam. Idem. Vidimo se sutra na treningu.

Izasla sam iz stana. Laknulo mi je da Filip zna istinu.
Sto sve ne budem dozivjela u ovom jadnome zivotu. Ja sam siroce.
Mozda kada Ivan sazna ne bude me silio na brak.

Sjela sam u auti i krenula kuci. Ako mogu to vise nazvati svojom kucom. Zapravo sam tamo stranac. Kada sam dosla cekali su me mama i tata

Tata: Gdje si bila?

Ja: Kod Filipa

Tata: Rekla si mu?

Ja: Da, jesam. Zasluzuje znati istinu.

Tata: I za Ivana?

Ja: Ne. Samo da si mu ti otac.

Ivan: E tako.

Ja: Zasto nas prisluskujes?

Ivan: Morao sam se uvjeriti da nisi Filipu rekla za brak.

Ja: Nisam. Jednoga dana doci ce ti naplata.

Ivan: Sanjaj.

Ne mogu ga smisliti nakon svega sto mi je ucinio. Mrzim ga.

Filip P.O.V.

Branimir mi je pravi otac. Pa uzas. Ma nikada ga ne zelim vidjeti. Ja imam svoga oca. Koliko su oni napakostili Isabell. Ona je posvojena. Imala je leokemiju!! Ja sam bio bas budala. Mozda me je zbog toga ostavila. Ali onda ne bi se zarucila za Ivana. Ali svaki put mi nesto natakne. Nije ona s njim svojevoljno.
Morat cu saznati istinu. Moram Coricu javiti sto mi je Isabell rekla.

Kada sam mu ispricao nije mogao vjerovati. Branimir je moj otac. Ne zanima me on. Samo me zanima sto ss događa sa Isabell. Moram joj pomoci. Nije ona kriva. Onaj krete n ju tuce. Pokusala se ubiti !!! Ne znam kako bih prezivio da joj se nesto dogodilo. Obecajem sam sebi da cu se boriti za nju. Oslobodit cu je tih okova koje vuce za sobom.

...............

Okupala sam se i legla u krevet. Branimir i Lucija su dolazili nekoliko puta da razgovaraju sa mnom, ali ne mogu i ne zelim. Devetnaest godina sam zivjela u lazi.
Mozda bi bilo najbolje da odustanem od vjencanja. Da prijavim Ivana i Josipa?? A Branimir ako je kriv mora platiti kaznu.
Ali, opet se bojim za Filipa i sve koji su meni dragi i do kojih mi je stalo. Ne bi htjela da im se nesto dogodi zbog mene. Nikada si to ne bi oprostila. Legla sam u krevet i dugo razmisljala o mogucim scenarijima, ali strah me onog najgorega. Tako cu za sada ostati u ovoj kuci i glumiti da je sve u redu. Pokusat cu pronaci sve mutne poslove koje rade Ivan i Josip. Mozda tako dođem dk slobode. To mi je jedina nada. Nakon te odluke prvi puta poslije dugo vremena zaspala sam mirno. Zasto? Zato sto sam znala da postoji nacin da se izvucem.

Filip Benkovic: Love storyDonde viven las historias. Descúbrelo ahora