Ljubav ili nešto drugo

4. Bojan

Pogledam po svom dnevnom boravku i na svakoj polici vidim njen trag. Tu su keramičke figurice, cvijeće, zajedničke slike i ona meni posebno draga u velikom staklenom okviru. Ona sva u bijelom i blista od sreće dok je ja grlim. Neko nas je slikao dok smo plesali na našoj svadbi, a i na samoj slici ne mogu da zanemarim naš mali raj u kome smo uživali. Ogledao joj se u očima i više nego išta sam voleo biti sve ono što je poželjela. Bili smo jedno drugom sve, a voleti kao nju ja ne bi imao snage dva puta. Radije bi moje srce bilo prazno i krvarilo dok sam živ nego što bi u njega uveo drugu ženu da mi bude to što je ona.
Lakše mi je ovako pijanom misliti o svemu, bar tijelo ne osjeća bol, ako mi misli ne daju mira. Ko je ono rekao- kad se napiješ biće ti lakše, ne misliš ne osjećaš, sve ti postane svejedno? Koliko moram da popijem da se isključim tako jer sam ja trenutno na drugoj flaši i ne mogu da zaboravim i ne mogu da ne osjećam. Ali ima nekog malo efekta. Ovo mi je lekcija kako preživjeti bez nje i od sad ću da utvrđujem gradivo dok ga ne savladam. Mogao bi zauvijek biti u ovakvom stanju, ako me ostavi. Lebdeo bi negdje između realnosti i ovog čudnog stanja opijenosti. Ja sam opijen zbog nje ne s njom iako bi rado uzeo dozu svoje žene umjesto ovog pića. Ona bi mi grijala tijelo i uzburkala svu krv, dovela bi me do tačke ključanja i vidjeo bi svemir u njenim rukama. To mjesto uz nju je nevjerovatno i taj svijet koji imam pored nje je poseban.
Ali ona nije tu, nema je i ovo je sad odlična zamjena za nju. Sigurno sam ovo stanje mogao da liječim na još nekoliko načina, ali ni jedan mi ne odgovara i svaki je previše rizičan.
Ako bi otišao negdje i počeo da svoj bijes i ovo što mi se dešava oslobodim šakama, mogao bi nekog ubiti i završiti iza rešetaka jako dugo. Neću moći da je vidim ni da je čujem ako završim tamo, a ni njoj se to ne bi svidjelo. Ako bi išao pijančiti negdje vani društvo bi me ponijelo i ko zna gdje bi i kako završio. Opet joj se ne bi svidjelo i opet bi je udaljio od sebe. Isto tako sam mogao da pokupim neku kurvu i dovedem je sebi ali tad bi me mrzela još više, nikad mi ne bi oprostila. Ova zadnja opcija je možda čak i najgora. Svaka od tih stvari samo bi me gurnula još dalje od nje i nema više rizikovanja. 

Ja ne želim nečije tuđe ruke na mojoj koži niti da mu krevet grije bezlična žena koje se sutra neću ni sjećati. Jesam muškarac, ali to što sam slab na nju mi ne smeta niti imam problem zbog toga.  Znam da će mi i sutra ovo piće naplatiti učinak bolom, ali on je zanemarljiv naspram onog koji će ga nadjačati čim otvorim oči.
Nikad ništa u životu čovjek nije dobio, a da nešto nije dao zauzvrat. Davno sam naučio da ništa nije besplatno, da treba da uzmem sve što hoću od života i da budem spreman i da dam. Sve mogu da izgubim, bez svega mogu da živim ali bez nje ne. Kako čovjek da preživi bez hrane i vode, bez vazduha? Ona je meni voda za dušu jer sam ja pustinja koja je treba. Hrana mi je za tijelo jer me održava živim, ona je čisti vazduh za moje srce koje je u potpunosti njeno.
Nisam tip muškarca koji se stidi i bježi od svojih osjećaja, ne vidim ništa loše u tome što volim i što uživam u tome. Nikad ni na sekund nisam krio svoja osjećanja od nje. Bio sam zaljubljen od prvog trenutka kad smo se sreli i kad je njena šaka kliznula u moju znao sam da sam sreo ženu koja će upotpuniti moj svijet.

Tako je lijepa i više sam nego svjestan, koliko sam srećan jer sam je dobio. Bila je san svakog muškarca sva u crnoj kosi i zelenkasto plavim očima. A među nama je od samog početka bila neosporena hemija. Bilo je jače od mene i tako je i ostalo. Opčinjen sam od prvog trenutka kad sam joj pogledao u oči, nesvjestan onog što je tad pokrenula u meni. Zavukla mi se pod kožu, bez ikakvog napora, prodrla kroz sve moje zidove i posadila svoje korenje u moje srce. Tamo je i ostala, da bi nakon nekog vremena postala moja duša, dio mene bez kog nisam funkcionisao. Bio sam ljubomoran kao pas, ali sam tu osobinu prekrivao šalom i zanemarivao nagone da ubijem svakog muškarca koji je požudno pogleda, a takvih je bilo mnogo.
Ima tijelo boginje, koje je skrivala skroz normalnom odjećom i to me izluđivalo od samog starta. Uvijek sam voleo žene koje su pokazivale šta imaju, ona nije pokazala ništa osim svoje ličnosti koja me pokosila. Danas takvih žena skoro da i nema, rijetko kad ćemo u paketu naći pamet i ljepotu, a ja sam srećnik koji je to dobio. Boriću se da bi je i zadržao, jedino me muči to prokleto vrijeme koje traži. Svaki momenat koji provede daleko od mene bi je mogao odvesti u pogrešnpm pravcu, pravo u ruke nekom drugom ili bi me mogla zaboraviti. To bi me ubilo. Kad joj ne mogu prići kako da je podsjetim koliko joj je lijepo sa mnom i koliko mogu da je usrećim?  Previše sam popio i počinje u glavi da mi pulsira i da me boli. Trebam sad doći do naše sobe i uvući se u krevet koji je usput i prazan i hladan, ali bar miriše na ljubav, miriše na nju.
Savladao  sam stepenice i popeo sam se na sprat.